Znanstvenici kažu da, ako ne pomogne pijenje hladne vode, ove dvije tehnike zaustavljaju štucanje

Epizode štucanja često nestaju unutar 48 sati, no mogu potrajati i više od mjesec dana

PišeIvna Bobanac

FOTO: Pexels/Andrea Piacquadio

PišeIvna Bobanac 29. 02. 2024.

Kada je svinju, tešku nešto malo više od 150 kilograma, htio staviti na vagu, farmer Charles Osborne je pao i udario glavom. U tom je trenutku počeo štucati. Bilo je to 1922. godine i od tada je, bez prestanka, štucao sve do 1990. godine. Bilo je razdoblja kada je u prosjeku štucao između 20 i 40 puta u minuti.

U tih 68 godina pokušao je sve živo, ali nije uspio zaustaviti štucanje. Liječnik Terence Anthoney koji ga je pregledao, vjerovao je da je Osborne, kada je pao, ozlijedio malo područje u mozgu koje bi spriječilo njegovu reakciju na štucanje. I onda se, jednoga jutra 1990. probudio i štucanje je prestalo, samo od sebe.

Unatoč ovom prilično frustrirajućem faktoru, Osborne je uspio voditi normalan život. Ženio se dva puta i dobio osmero djece – ovo je samo dio opisa Guinnessovog rekorda u štucanju. No, ovo nije članak o najbizarnijim svjetskim rekordima, u nastavku teksta ćemo objasniti kako štucanje nastaje, koji su najčešći uzroci i rizični faktori za štucanje, kako se dijagnosticira i kako se štucanje liječi.

Kako nastaje štucanje?

Štucanje nije neuobičajena pojava, skoro svi ljudi štucaju u nekom trenutku svog života. Medicinski izraz za štucanje je singultus, koji potječe od latinskog singult što znači hvatati dah dok jeca. Stručno se definira kao ponavljani i nehotični trzaji ošita koje prati karakterističan zvuk, a koji nastaje zbog naglog suženja glotida (vokalne pukotine).

Značajnu ulogu u nastajanju štucanja ima i živac vagus, takozvani lutajući živac koji se proteže od mozga, kroz prsnu šupljinu pa duboko u crijevnu šupljinu. Živac vagus koordinira gutanje i disanje te pokreće glasnice, pa se u zaustavljanju štucanja često koriste metode stimulacije vagusnog živca.

Epizode štucanja su često prolazne i nestaju unutar 48 sati, no mogu potrajati i više od mjesec dana. Mogu se pojaviti kod odraslih, djece, dojenčadi, pa i u fetusa. Štucanje može nastati iz raznih uzroka, pa tako može biti uzrokovano obilnim obrokom, pijenjem alkoholnih ili gaziranih pića, ali i iznenadnim uzbuđenjem.

U nekim slučajevima štucanje može biti znak temeljnog medicinskog problema, te se dovodi u vezu s gastrointestinalnim poremećajima kao što je gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), s uzimanjem određenih lijekova, ali i s kardiovaskularnim poremećajima, kao i metaboličkim te poremećajima središnjeg živčanog sustava.

Kod većine ljudi štucanje obično traje nekoliko minuta. Rijetko, štucanje može trajati mjesecima, a kada se to i dogodi, može rezultirati gubitkom težine i ekstremnim umorom. Dugogodišnje štucanje, s kojim se susreo Osborne, je nešto rjeđa pojava.

Simptomi i uzroci štucanja

Simptomi štucanja uključuju nekontrolirane grčeve u dijafragmi i prepoznatljivi “hik” pri čemu možete osjetiti lagano stezanje u prsima, trbuhu ili grlu. Blago, kratkotrajno štucanje može nastati kada jedete ili prebrzo pijete, osobito gazirana pića ili alkohol te nakon obilnih obroka. No, štucanje može biti izazvano stresom, bez obzira na to jeste li doživjeli kratkotrajno uzbuđenje ili strah.

Još neki od uzroka štucanja mogu biti:

pijenje jako vrućih ili jako hladnih pića
nagla promjena temperature
gutanje zraka tijekom žvakanja žvakaće gume ili cuclanja slatkiša
iritacija jednjaka
lijekovi; osobito benzodiazepini; skupina lijekova koji se koriste u liječenju anksioznosti i nesanice te kemoterapija

Dijagnoza i liječenje štucanja

Kako bi utvrdio uzrok štucanja, liječnik će s pacijentom razgovarati o potencijalnim uzrocima kao što su obilni obroci, nedavni događaj koji je izazvao uzbuđenje ili emocionalni stres. kroz razgovor o povezanim simptomima pokušat će utvrditi je li štucanje izazvano gastroezofagealnim refluksom. Osvrnut će se i na neurološke simptome koji bi mogli upućivati na moždani udar, multiplu sklerozu ili Parkinsonovu bolest.

Također, štucanje tijekom spavanja nije uobičajeno i može se pojaviti kod gastroezofagealnih, neuroloških ili određenih plućnih poremećaja. Preporučuje se liječniku ukazati na sve lijekove koje uzimate jer se i tako može se utvrditi vjerojatni uzrok. Utvrdi li se uzročno-posljedična veza između uzimanja određenog lijeka, liječnik može propisati zamjensku terapiju.

Tijekom pregleda, liječnik može obaviti neurološki pregled kako bi provjerio:

ravnotežu i koordinaciju
snagu i tonus mišića
reflekse
vid i osjet dodira

Ako liječnik posumnja da neko osnovno zdravstveno stanje uzrokuje štucanje, može vas uputiti na vađenje krvi kako bi provjerio je li štucanje povezano s razvojem šećerne bolesti, nekom infekcijom ili poremećajem u radu bubrega.

S druge strane, slikovne dijagnostičke metode kao što su rendgen (RTG), kompjutorska tomografija (CT) ili magnetska rezonanca (MR), mogu otkriti probleme koji mogu utjecati na rad dijafragme, kao i oštećenja živca vagusa. Od koristi mogu biti i endoskopske pretrage, odnosno gastroskopija, kojom se mogu otkriti problemi u jednjaku.

U većini slučajeva štucanje prolazi spontano, no ako je uzrokovano nekim temeljnim zdravstvenim stanjem, liječenje tog stanja može zaustaviti štucanje. Naime, ako štucanje traje duže od dva dana, možda će biti potrebni lijekovi ili određeni postupci kako bi se zaustavilo.

Valsalva manevar i štucanje

Lijekovi koji se koriste za liječenje dugotrajnog štucanja uključuju baklofen, klorpromazin i metoklopramid. Ako manje invazivni tretmani nisu učinkoviti, liječnik može preporučiti primjenu anestetika u svrhu blokade freničnog živca i zaustavljanje štucanja.

Druga mogućnost je stimulacija živca vagusa, što se može izvesti takozvanim Valsalva manevrom ili primjenom hladnog obloga na lice. Za izvođenje Valsalva manevra, koji potpuno nesvjesno koristimo kada se nalazimo na višim nadmorskim visinama kako bismo izjednačili tlak u ušima, zatvorite usta i začepite nos, te polako i dugo izdišite.

Kada treba potražiti liječničku pomoć?

Dva su scenarija koja bi trebala biti povod za odlazak liječniku. Ako štucanje potraje više od nekoliko dana, trebali biste poći liječniku primarne zdravstvene zaštite, osobito ako vas ometa u spavanju. Liječnik pritom može isključiti druge medicinske uzroke i propisati vam lijekove, ako tradicionalne metode zaustavljanja štucanja ne daju rezultate.

Puno alarmantnije od samog trajanja je pojava popratnih simptoma uz štucanje. Naime, ako je štucanje popraćeno simptomima kao što su iznenadna obamrlost ili problemi s koordinacijom, to može ukazivati na moždani udar, koji zahtijeva hitno liječenje. Ostali simptomi moždanog udara uključuju iznenadnu pojavu poteškoća s govorom ili gutanjem, opuštenost lica, promjene vida (gubitak dijela vida) ili slabost jedne strane tijela. Više pročitajte ovdje.

kako zaustaviti štucanje — Pexels/Sand Atkinson

Trikovi i SSMI tehnika za prestanak štucanja

Iako mnogi ljudi ove stvari smatraju korisnima za zaustavljanje štucanja, nema dokaza da djeluju kod svih. Stručnjaci sa Sveučilišta Harvard navode da disanje u papirnatu vrećicu može zaustaviti štucanje. “Tako se povećava razina ugljičnog dioksida u krvi, a pokazalo se da kako razina CO2 raste, štucanje ima tendenciju da se povuče”, objasnili su.

Na svojim stranicama navode i tehniku SSMI, punog naziva supra-supramaximal inspiration, kao učinkovit alat za prestanak štucanja tako što povećava razine CO2 u krvi i imobilizira dijafragmu. SSMI tehnika izvodi se tako da duboko udahnete i zadržite dah 10 sekundi. Zatim, bez izdisaja, ponovno, malo udahnete i zadržite dah na 5 sekundi. Potom, treći put malo udahnete i zadržite dah 5 sekundi. Potom nastavite normalno disati.

Stvari koje možete učiniti da zaustavite ili spriječite štucanje: