Analitičar: 'Strategija Zapada izluđuje Kijev, ali baš je to lukavstvo spriječilo pogubnu eskalaciju rata'
Ono što izgleda kao neodlučnost, može imati značajnu vrijednost na bojnom polju
Otkako je Rusija u veljači 2022. izvršila invaziju na Ukrajinu, rat je iscrpljujuća, užasna i svakodnevna stvarnost za ukrajinske građane i vojsku. Međutim, velika eskalacija u vidu konvencionalnog rata velikih razmjera između NATO-a i Rusije te uporabe nuklearnog oružja je izostala.
Austin Carson, profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Chicagu, za časopis Foreign Affairs analizirao je dinamiku rata u Ukrajini, te pitanje zbog čega nije došlo do sveopće eskalacije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin više je puta nagovijestio da bi mogao upotrijebiti nuklearno oružje, odnosno da bi taktičko nuklearno oružje ruska strana mogla upotrijebiti za uništavanje vojnih ciljeva, ubijanje ukrajinskih civila ili demonstraciju sile u nenaseljenim područjima.
Kritike ukrajinskih pristaša
Ipak, Putin ga nije upotrijebio. Osim ovog najuočljivijeg izostanka eskalacije, postoje i druga područja u kojima su zaraćene strane i njihovi saveznici strane pokazali suzdržanost – na primjer, broj NATO-ovih nadzornih letova (Rusi bi rekli špijunskih letova), ili ruske operacije u Crnom moru.
Unatoč brojnim prilikama za intenziviranje neprijateljstava ili širenje opsega rata, Rusija, Ukrajina i ukrajinski saveznici uglavnom su odlučili da to ne učine. Ta se suzdržanost često zanemaruje, a ključni razlog za nju često se krivo percipira.
Izbjegavanje drastične eskalacije
Mnogi pristaše Ukrajine kritizirali su sporu isporuku pomoći. I Carson kaže kako je istina da je polagani pristup širenju vojne pomoći Ukrajini usporio je razvoj nekih borbenih sposobnosti vojnih snaga Kijeva. Međutim, tvrdi da je postupni pristup Zapada poslužio vitalnoj strateškoj svrsi, te da nije slučajno to što se izbjeglo određene oblike drastične eskalacije rata.
Sudionici sukoba, uključujući vođe u Kijevu, često su oprezno postupali, oprezno usvajajući nova oružja i taktike te kupovali vrijeme kako bi optimalno procijenili reakciju Rusije. Nova kretanja, međutim, mogu ugroziti ovu dinamiku. Ruski napadi na ukrajinsku žitnu infrastrukturu i sve češći ukrajinski napadi unutar Rusije najavljuju moguće geografsko širenje sukoba.
Pitanje ukrajinske protuofenzive
Pobuna i smrt vođe Wagnera Jevgenija Prigožina sugeriraju da je unutarnja politička situacija u Rusiji dinamična i da bi se mogla promijeniti na načine koji bi mogli potaknuti Putina na eskalaciju.
U međuvremenu je ukrajinska protuofenziva postigla određeni napredak, ali nema ogromnog pomaka. Ako Ukrajina brzo postigne teritorijalne dobitke, rizici od eskalacije mogli bi se naglo povećati.
Kako bi držali eskalaciju pod kontrolom, zapadni dužnosnici i ukrajinski čelnici moraju održati suzdržan pristup. Ako to ne učine, mogla bi im izmaknuti kontrola nad eskalacijom rata, navodi Carson.
Nuklearno i kemijsko oružje
Najteži oblik eskalacije u Ukrajini uključivao bi nuklearno oružje. Ovaj je scenarij prikazan vjerojatnim jer bi uporaba nuklearnog oružja mogla dati Putinu odlučujuću prednost na bojnom polju, ili poslužiti kao oštro upozorenje Zapadu. No, takav postupak Rusije mogao bi izazvati odmazdu NATO-a, povećavajući mogućnost za nuklearni sukob velikih razmjera izvan granica Ukrajine.
Putin se također suzdržavao od uporabe kemijskog oružja. Ruska vojska ima značajne zalihe tih ubojitih sredstava, a kemijski napadi predsjednika Bashara al-Assada u Siriji postavili su opasan presedan, koji Putin još nije prekršio u Ukrajini.
Neki oblici suzdržanosti koje su demonstrirale Sjedinjene Američke Države i NATO nisu bili popraćeni velikom pompom, ističe analitičar. SAD su ograničile posjete visokih američkih vojnih dužnosnika Ukrajini kako bi “izbjegle povećanje napetosti s Moskvom”, što je navedeno u procjeni protuofenzive u kolovozu u The New York Timesu. To je, kako kaže Carson, primijetio malo tko izvan Washingtona.
Obje strane pokazuju suzdržanost
Osim toga, zemlje NATO-a rutinski provode nadzor nad međunarodnim vodama i vlastitim teritorijima u blizini ruskih granica, ali, prema The New York Timesu, “paze da ne zalutaju u ratnu zonu”. U izvještaju Washington Posta o ruskim diverzantskim operacijama unutar Poljske navedeno je kako Rusija nije ni pokušala sabotirati dotok vojnih zaliha u Ukrajinu tijekom prvih godinu dana rata.
Čak i rusko ponovno uspostavljanje blokade ukrajinskog izvoza žitarica u srpnju, što je oblik eskalacije, ima elemente suzdržanosti. Iako su ruski vojni udari ciljali postrojenja vezana uz žito, Moskva do sada nije otvoreno napala civilne pošiljke žita.
Izravni sukob bi nanio ogromnu štetu
Razlog zbog kojeg izostaje značajna eskalacija može se objasniti širim kontekstom ovog konkretnog rata, kaže Carson. Izravni konvencionalni ili nuklearni sukob između Rusije i NATO-a očito bi bio razoran za obje strane, nanoseći ogromnu ekonomsku, političku i vojnu štetu.
Drugi razlog za izostanak eskalacije uključuje inkrementalizam. U kritičnim trenucima politički lideri i vojni zapovjednici na Zapadu odabrali su postupni pristup.
Pristaše Ukrajine povremeno su se žalile da su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici pokleknuli u omogućavanju učinkovitijeg topništva, protuzračne obrane i tenkova ukrajinskoj vojsci. Međutim, ono što izgleda kao neodlučnost može imati značajnu vrijednost na bojnom polju, kaže Carson.
Evolucija mjera kontrola eskalacije
Jedna od prednosti ovog sporog pristupa je ta što su obavještajni i vojni stručnjacima dobili dovoljno vremena da pomno ispitaju kako će Rusija reagirati. Ipak, tvrdi Carson, mjere kontrole eskalacije morat će evoluirati kako bi nastavile djelovati. Razvoj događaja tijekom ovog ljeta mogao bi testirati njihova ograničenja.
Prvo, opetovani ruski napadi na ukrajinske luke proširili su geografske granice rata. U kolovozu je ruski dron napao luku na ukrajinskoj strani rijeke Dunav, koja čini granicu s Rumunjskom, članicom NATO-a. Udari usmjereni na infrastrukturu žitarica povećavaju rizik od slučajnih ili neovlaštenih napada na civilne brodove ili više smrtonosnih incidenata između vojnih zrakoplova.
Putin bi se mogao kockati s eskalacijom
Drugo, čini se da Ukrajina pojačava opseg i intenzitet svojih napada unutar Rusije. U srpnju je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno upozorio da će se rat “vratiti u Rusiju”.
Novi razvoj događaja u vezi s Putinovim položajem unutar Rusije sugerira da bi njegovo donošenje odluka moglo postati nepredvidljivije. Iako su neki zapadni analitičari Prigožinovu pobunu smatrali pozitivnim razvojem događaja, sugerirajući da ukazuje na sve veći apetit za otvorenim neslaganjem u Rusiji, možda je taj događaj također povećao rizik od eskalacije.
Naime, interno neslaganje moglo bi rekalibrirati Putinovu spremnost da prihvati strateški rizik, zbog čega će postati vjerojatnije da će se kockati s eskalacijom.
Rizici od eskalacije nisu prenapuhani
Ono što bi također moglo potaknuti promjenu dinamike eskalacije rata jest, paradoksalno, diplomatski proces. Dok jačanje diplomatske komunikacije može olakšati bolje upravljanje krizama, mirovni pregovori također mogu dovesti lidere u iskušenje da eskaliraju, navodi Carson.
Nedostatak eskalacije u Ukrajini služi kao podsjetnik da je u ograničenim ratovima strpljenje vrlina. Polagani pristup omogućio je zemljama NATO-a da pruže razinu vojne potpore koja je bila nezamisliva na početku rata. Carson na kraju svojeg teksta za Foreign Affairs zaključuje kako rizici od eskalacije nisu prenapuhani.