Analiza: Most gubi liberalnije birače, HDZ mu ulazi na desni centar, a SDP želi razočarane HDZ-om i Mostom

Petljanje s Pet plus programom

Imena svih stranaka koje je HDZ odlučio odšlepati do Sabora nisu znali bez šalabahtera nabrojiti ni svi članovi njegovog Predsjedništva, a njihove čelnike nije poznavao ni portir na ulazu u sjedištu stranke na Trgu žrtava fašizma. Predizborne ankete o popularnosti stranaka najavljivale su pobjedu Domoljubne koalicije, iako se približavanjem datuma održavanja izbora prednost značajno topila sukladno sve boljim makroekonomskim pokazateljima i žestokoj te nadasve prijetećoj političkoj retorici tadašnje oporbe koja je izazivala strah u dijelu biračkog tijela.

Poruke Tomislava Karamarka o tome što se smije misliti javno, a što privatno, te petljanje s Pet plus programom imale su ne samo mobilizirajući efekt za glasače lijevo liberalne koalicije, nego su sigurno pomogle i otjerati dio potencijalnih birača HDZ-a u okrilje Mosta. Odstupanje od prokušanih i dokazano uspješnih recepata oporbenih predizbornih kampanja te osobna nepopularnost predsjednika HDZ-a uzrokovali su neočekivani rezultat parlamentarnih izbora u studenom 2015. te formiranje vladajuće većine bez ikakvih ozbiljnih izgleda na uspjeh.

Nezahvalna pozicija HDZ-ovih ministara

Predizborna kampanja koja upravo započinje bit će u mnogim svojim detaljima vrlo neobična. Jedina osoba koja će braniti politiku ove teško ponovljive Vlade je premijer Orešković i to pod uvjetom da se upusti u za njega nepotrebnu i vjerojatno suvišnu političku avanturu. Ministri iz redova HDZ-a su u vrlo nezahvalnoj poziciji jer će morati objašnjavati javnosti zašto je stranka kojoj pripadaju rušila Vladu u kojoj su oni navodno uspješno sudjelovali.

Istovremeno, njihova nedvosmislena podrška Tomislavu Karamarku od početka izbijanja afere pa sve do njegove ostavke na mjesto predsjednika HDZ-a, iskazana riječju i slikom, ostat će kao trajna sjena na njihovim budućim političkim kombinacijama. Ukoliko svojim likovima pokušaju ukrasiti pozadinu javnih nastupa novog čelnika HDZ-a izazvat će podsmjeh ne samo političkih suparnika nego i unutarstranačkih konkurenata. Ako HDZ želi voditi jasnu i javnosti razumljivu predizbornu kampanju baziranu na odmaku od Karamarka i Oreškovićeve vlade morat će se odreći usluga svih svojih ministara.

Plenković pred teškom odlukom

Budući da upravo značajniji među njima sjede u Predsjedništvu stranke to naravno nije moguće te će stranačka plastična operacija poljepšavanja završiti samo ograničenim uspjehom. Andreju Plenkoviću, kao vjerojatnom budućem predsjedniku HDZ-a, dobrodošao je svaki dodatni alibi za mogući neuspjeh na rujanskim izborima te time uzrokovani neminovni kirurški zahvat u sam vrh stranke.

Istovremeno, odnos prema Zlatku Hasanbegoviću, nespornom korifeju svekolike nacionalističke desnice i endehazijske nostalgije, odredit će simbolički i stvarno pomak HDZ-a prema političkom centru. Ako Plenković pod izlikom „korisnosti u privlačenju birača“ zadrži uz Hasanbegovića i koaliciju s Tepešom sigurno će ojačati poziciju Mosta, ukoliko ih se pak odrekne i doživi poraz na parlamentarnim izborima teško će moći preživjeti udar stranačkih nezadovoljnika.

Previše posla za premalo vremena

Najavljene promjene Statuta HDZ-a koje bi trebale ograničiti predsjedničke ovlasti vjerojatno su zamišljene kao štit od marginalizacije onih koji danas još uvijek vladaju strankom, a ideološki i svjetonazorski nisu bliski budućem predsjedniku. Stranka koja je uvijek do sada bespogovorno slijedila, a ponekad i obožavala svog lidera, najednom želi samo prvog među jednakima. Sve je to previše posla za premalo vremena u srpanjskim i kolovoskim vrućinama.

Most samo naizgled ima lakšu predizbornu poziciju i to prvenstveno zbog svoje dosljednosti u obrani Oreškovićeve vlade. Krivnju za njen neuspjeh Božo Petrov i ekipa uspjeli su u cijelosti prebaciti na HDZ te zahvaljujući tome i povratiti dio izgubljene popularnosti. Naredni tjedni pokazat će da li je to bila samo trenutna posljedica njihovog uspješnog eliminiranja Tomislava Karamarka iz političkog života ili stvarni povratak povjerenja dijela izgubljenih birača. Hipoteka sudjelovanja u jednom lošem i smušenom političkom projektu te vrlo jasno pozicioniranje Mosta na desnom političkom centru bitno će odrediti i njegov izborni rezultat.

Protestni glasovi Mosta

Naime, dobar dio protestnih glasova koje je Most dobio na prošlim izborima unaprijed su izgubljeni, a i prošlogodišnji birači Mosta lijevo-liberalnog svjetonazora ovaj put neće dati svoj glas Boži Petrovu. Pasivno ili aktivno sudjelovanje u napadima na sekularnu državu, ignoriranje ispada HDZ-ovih ministara kulture, obrazovanja, socijalne politike i zdravlja, djelomična podrška rušenju izvješća pučke pravobraniteljice u Saboru te tipična desničarska sintagma o „osudi svih totalitarizama“ neoprostiv su krimen ekipe iz Mosta u očima liberalnog, progresivnog ili modernog dijela javnosti.

Negativnoj percepciji sigurno doprinose i nemušti politički izleti premijera Oreškovića koji svojim izjavama o Drugom svjetskom ratu zapravo daje podršku revizionističkim tezama svog ministra kulture. Takvo političko profiliranje Mosta imat će za posljedicu bespoštednu borbu za do sada neprikosnoveno HDZ-ovo biračko tijelo, poput nedavne bitke za lokalnu vlast u Vrgorcu. Most bi sigurno zabilježio puno bolji izborni rezultat kada bi HDZ ponovo otplovio udesno i na taj način oslobodio politički prostor za njegov daljnji uzlet, ali ovaj put taj scenarij nije previše izgledan.

Nadmetanje za HSS

SDP i partneri dobili su vrlo rijedak politički poklon, vlast je odlučila najprije sebi pucati u obje noge, a onda, za svaki slučaj, i u glavu. Promatrajući makljažu u vladajućim redovima u kojoj su sva pravila igre bila otpočetka zanemarena, morali su jedino paziti da svojim mogućim sudjelovanjem ne umanje žestinu njihovog međusobnog udaranja. Most i HDZ jednostavno su prisiljeni nastaviti borbu za isto biračko tijelo.

Trenutno nadmetanje Milanovića i Brkića za dušu i srce HSS-a zapravo je vrlo logični pokušaj ulaska SDP-a u ključnu bitku ovih izbora, bitku za onaj dio razočaranih birača HDZ-a i Mosta koji do sada nikada nisu glasali za liberalne i lijeve opcije. Ovaj put relativno velik dio svjetonazorski tradicionalnog biračkog tijela je u potrazi za svojim novim političkim izborom.

Ponuda stranaka raste sukladno potražnji, bez obzira je li riječ samo o mijenjaju dekoracija u izlogu ili o stvarno novim i obećavajućim sadržajima. Predizborna kampanja morat će biti zbog sezone kupanja vrlo kratka i koncentrirana na kraj kolovoza i desetak dana rujna. Obećanja političkih stranaka bit će ipak nešto skromnija jer su sve ključne opcije bile nedavno ili su još na vlasti, pa su sve nijanse sive stvarnosti ipak puno bliže od ružičaste budućnosti.