Bivši pilot i vojni analitičar: Prerasta li ruska 'specijalna vojna operacija' u nuklearni rat

Aluzije na nuklearno oružje

Sve su ove tvrdnje iznesene u momentu kad je Vojska Ukrajine na nekim dijelovima ratišta preuzimala taktičku inicijativu, a Vojska Ruske Federacije manje-više tapkala u mjestu čekajući dostavu streljiva, hrane i goriva te smjenu ljudstva. Suprotno od ranije iznesenih prijetnji, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov navodi da “ishod operacije u Ukrajini nije razlog za upotrebu nuklearnog oružja”.

Ranije aluzije na moguće korištenje nuklearnog oružja i u konvencionalnom sukobu, shvaćene su više kao prijetnja nego kao stvarna namjera. Međutim, Rusija koja raspolaže sa 6000 nuklearnih bojevih glava prijeti „praznom puškom“.

Ipak, mogućnost upotrebe nuklearnog oružja opcija je koja sada nije na stolu. Pošto je očito ovo Putinov privatni rat, za takvo nešto teško bi našao podršku kako u vojsci, tako i u tajnim službama. Upotreba nuklearnog naoružanja, pa makar i taktičkog, ne bi se nikako svidjela Kinezima bez čije pasivne podrške Ruska Federacija ne bi izdržala gospodarske sankcije ni na kraći rok.

Ne ovisi o jednom čovjeku

Tijekom Kubanske raketne krize, 27. listopada 1962. Valentin Savitskij, kapetan sovjetske dizel-električne podmornice B-59 klase Foxtrot, mislio je da je pod američkim napadom. Htio je lansirati nuklearni torpedo prema grupi američkih brodova predvođenih nosačem aviona USS Randolph. Politički časnik Ivan Semjonovič Maslenjikov složio se s takvom odlukom.

Zapovjednik odreda sovjetskih podmornica koje su operirale u tom dijelu Atlantika, Vasilij Arhipov nije dao svoje odobrenje. Nuklearni torpedo nije lansiran i svijet je spašen od nuklearnog rata. Ovo je dobro naučena lekcija te su Sovjeti dogradili procese odluke o upotrebi nuklearnog oružja. Dakle, upotreba nuklearnog naoružanje ne ovisi samo o volji jednog čovjeka. Uglavnom, kad krene loše na frontu, Rusi se sjete nuklearnog oružja.

Hrpa floskula i mnogo laži

U svom istupu, načelnik Glavne operativne uprave, Glavnog stožera Oružanih snaga Ruske Federacije general-pukovnik Sergej Rudskoj najavljuje okončanje prve faze i nastavak druge, a to je potpuno oslobađanje Donjetske i Luganske „republike“ u njihovim administrativnim granicama.

Sve što je rekao bilo je, kao i sve dosadašnje izjave Vojske Ruske Federacije, hrpa floskula i mnogo laži s ciljem prikrivanja bolnih činjenica o ponižavajućim situacijama u kojima se našla VRF. Zbog toga se i pojavio načelnik operativne uprave, a ne načelnik glavnog stožera Vojske Ruske Federacije, general armije Valerij Vasilijevič Gerasimov. Ipak nije u redu da načelnik glavnog stožera laže ako baš ne mora!

Što smjera ruska vojska?

Što Vojska Ruske Federacije stvarno smjera, može se zaključiti iz načina vođenja operacija. Prvo, cijeli teritorij Ukrajine postao je operativna zona djelovanja. Vojna meta su svi objekti koji bi, izravno ili neizravno, mogli poslužiti ukrajinskim braniteljima. Prioritet su namjenska industrija, vojarne i skladišta goriva, komunikacijski čvorovi.

Za Vojsku Ruske Federacije također su legitimni ciljevi distributivni centri i skladišta hrane. Očito se gađaju s ciljem stvaranja nestašica i lomljenja visokog morala stanovnika Ukrajine. Opća opasnost se oglašava diljem Ukrajine. Vrlo često napadi se odvijaju na početku noći zbog dodatnog iznurivanja civilnog stanovništva višednevnim neprospavanim noćima.

Kako je Hitler izgubio bitku

Za napade na ciljeve udaljene više od 50 kilometara koriste se taktičke balističke rakete i krstareći projektili. Rasipanje, pogotovo skupih sredstava, na neborbene ciljeve dok još traju vojne operacije neracionalno je korištenje raspoloživih borbenih resursa.

Kad je 1940. godine, tijekom Bitke za Britaniju, Hitler svoje bombardere usmjerio na gradove, umjesto da nastavi s napadima na aerodrome lovačke avijacije, bilo je jasno da je ova bitka za Hitlera bila izgubljena. Britanska lovačka komanda konsolidirala je svoje snage i uskoro zauvijek otjerala naciste s svoga neba.

Naoružanje i oprema sa Zapada

Iako uspijeva presresti neke od projektila, Vojska Ukrajine nema dovoljno proturaketnih sustava da se uspješno brani od napada taktičkih balističkih projektila zemlja-zemlja i krstarećih raketa. Također nema ni ekvivalentno naoružanje kako bi mogla odgovoriti istom mjerom.

Međutim, količina utrošenog dalekometnog oružja u odnosu na cijeli prostor Ukrajine sigurno neće presudno umanjiti borbenu sposobnost jedinica vojnih snaga Ukrajine na prvim borbenim linijama.

Naoružanje, vojna oprema i gorivo, za potrebe VSU, još uvijek neometano stiže sa Zapada, dok se količine taktičkih balističkih projektila i krstarećih raketa preostalih na lageru neprestano smanjuju. Ova vrsta napada imala bi smisla jedino ako bi se fizički prekinula opskrba i onemogućilo zanavljanje uništenih sredstava.

Što su kazetne bojeve glave

Za ciljeve uz liniju fronta, a tu se podrazumijevaju i gradovi, masovna je upotreba višecijevnoj bacača raketa. Osnovna karakteristika VBR-a je da on ne cilja točkasti objekt, nego određenu prostoriju. Dakl , i kad bi htio, napadač ne može izbjeći neselektivno gađanje civilnih objekata i kolateralnu štetu.

K svemu tome, veliki dio bojevih glava raketa koje se ispaljuju iz VBR-a, sadrže kazetno punjenje. Što su to kazetne bojeve glave? To je kontejner koji sadrži mnogo manjih bombi. Otvara se na određenoj visini iznad zemlje kad se iz kontejnera raspršuju manje bombe po objektu na tlu.

Klaster bombe u Domovinskom ratu

JNA, a kasnije i vojska takozvane srpske krajine, koristila je dvije vrste kazetnih ubojnih sredstava tijekom rata u Hrvatskoj. Avijacija je izbacivala britanske klaster bombe BL-755. Svaka bomba sadržavala 147 manjih bombica.

Druga vrsta kazetne municije lansirana je putem višecijevnog bacača raketa M-87 Orkan kalibra od 262 milimetara. Svaka bojeva glava rakete VBR-a Orkan sadržavala je 288 kumulativno-komadnih bombi punjenih čeličnim kuglicama kao sačma lovačke puške.

Kontejner se otvarao na visini 800 do 1000 metar iznad tla. Površina razbacivanja punjenja je oko 2 hektara. Radijus ubojnog djelovanja svake bombice je 10 metara. U jednom plotunu od 12 raketa VBR-a Organa izbaci se 3456 bombica za koje su branitelji koristili eufemizam „zvončići“.

Najveću cijenu plaćaju civili

Dosta hrvatskih gradova bilo je pod udarom „zvončića“ pa i dječja bolnica u zagrebačkoj Klaićevoj ulici. Od velikog broja isporučenih „zvončića“, jedan dio ne eksplodira. Takva neeksplodirana sredstva uvijek predstavljaju prijetnju godinama poslije, pogotovo za znatiželjnu djecu.

Nakon rata, zrakoplovna baza Zemunik temeljito je očišćena od neeksplodiranih minsko-eksplozivnih sredstava. Ipak, nekoliko godina nakon prestanka rata, jedan „zvončić“ od VBR Orkan zaostalo je visoko u krošnji drveta. Otkačio se iz krošnje u momentu kad je prolazila grupa vojnika i usmrtila jednog od njih.

Nažalost, najveću cijenu i dalje plaćaju civili, pogotovo oni bliže liniji fronta. Dakle, jedini smisao proširenja vatrenog djelovanja na cijeli teritoriji Ukrajine i intenziviranja neselektivnog napada na gradove uz liniju fronta jest pritisak na ukrajinske pregovarače putem teroriziranja najširih dijelova stanovnika Ukrajine. Tako Putin, a i njegovi obožavatelji vide denacifikaciju i demilitarizaciju.

Bešćutnost Putinova režima

Posjet patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija ukrajinskim izbjeglicama i iskazivanje razumijevanja za njihova stradanja, predsjednik Društva rusko-srpskog prijateljstva, pisac Ivan Prijma (čitaj ruska ambasada), u otvorenom pismu proglasio je neprijateljskim činom prema Rusiji. Cijeli napad bazira se na činjenici da je patrijarh upotrebio riječ rat, a ne specijalna vojna operacija te da je konstatirao da Ukrajinci pate.

Na ovom primjeru se očituje sva bešćutnost i beskrajna bahatost režima na čijem je čelu Vladimir Putin. U ruskom poimanja rata ne postoji mjesta ni za trunku, u ovom slučaju kršćanske, samilosti za one koji pate, pa makar se radilo i o braći pravoslavcima. Također, ne libe se, preko svojih trbuhozboraca, prozivati najviše crkveno lice većinskog naroda zemlje domaćina.

Kraći putevi opskrbe vojske

Eventualno prebacivanje težišta operacija Vojske Ruske Federacije prema Donbasu posljedica je nužnosti, a ne potrebe izvršenja ranije planiranih operacija. Naime, Vojska Ruske Federacije nikako nije uspijevala osigurati neprekidnost snabdjevenija svojih trupa kod dubljih prodora.

Koncentracijom snaga na istoku Ukrajine skraćuju se putevi dostave, streljiva, hrane i goriva. Samim tim povećava se učinkovitost ruskih borbenih formacija. Vojska Ruske Federacije će nesumnjivo postići neke teritorijalne probitke na istoku, ali ne presudne za okončanje rata.

Nedovoljno vojnika, nizak moral

Moral snaga Vojske Ruske Federacije te nedostatak ljudstva za popunu i smjenu iscrpljenih jedinica i dalje je Ahilova peta VRF. Dovode se plaćenici. Prema britanskim obavještajnim izvorima ruska ekstremno desničarska grupa Wagner raspoređena je u istočnu Ukrajini. Očekuje se da će rasporediti više od 1000 plaćenika, uključujući više čelnike organizacije, za poduzimanje borbenih operacija.

Jučer zarobljeni pilot aviona Suhoj Su-35, koji je oboren u istočnoj Ukrajini, po činu je pukovnik. Borbene zadaće trebali bi izvršavati poručnici i satnici, dok bi pukovnici trebali brinuti oko organizacije i planiranja borbenih letava.

Činjenica da je opet zarobljen visoki časnik ukazuje na dvije mogućnosti. Ili mladi piloti nemaju dovoljno naleta za izvršenje borbenih zadaća ili jednostavno ne žele gubiti glavu u ovom suludom ratu pa odbijaju borbene zadaće.

Putinova interna vojna snaga

Dodatni izvor ljudi za borbe u Ukrajini Putin je pokušao naći u sastavu Nacionalne garde Ruske Federacije. Rosgvardija, kako se još naziva, interna je vojna snaga, neka vrsta Putinove osobne oružane formacije. Nacionalna garda ima misiju osiguranja granica, kontrole oružja , borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala, zaštite javnog reda i čuvanja važnih državnih objekata.

Ukupan broj pripadnika je impozantan. S ukupno 340 tisuća pripadnika, Rosgvardija je daleko brojnija od kopnene vojske Ruske Federacije. Naoružani su najsuvremenijim pješačkim naoružanjem i lakim oklopnim sredstvima. Prilikom formiranja garde 2016. godine, Putin je praktički pokupio sve elitne postrojbe iz sastava, GRU vojne obavještajne službe, ministarstva unutrašnjih poslova i iz FSB tajne policije, nasljednice KGB-a.

Rosgvardija je izravno podređena, preko Vijeća za nacionalnu sigurnost, predsjednika Putinu. Zbog vrlo velikih gubitaka i grešaka počinjenih na početku agresije na Ukrajinu, kad je stradalo dosta Putinovih gardista, smijenjen je general Roman Gavrilov, zamjenik načelnika snaga Rosgvardije. Priveo ga je FSB navodno zbog tvrdnji da je ‘puštao informacije’ i ‘proćerdao’ prijeko potrebno gorivo. Umjesto u izravnim oružanim borbama, Rosguardija je sad više angažirana na uspostavi okupacione vlasti.

Moral Ukrajinaca ne pada

Na drugoj pak strani, prema istraživanju instituta iz Osla, od ukupnog broja ispitanih muških stanovnika Ukrajine u dobi od 19 do 50 godina, njih 70% spremno je odazvati se pozivu na mobilizaciju. Ukrajinke, iste životne dobi, odazvale bi se sa 30%.

Ni u jednom segmentu ne vidi se pad morala stanovnika Ukrajine. Dok Putim smjenjuje i hapsi svoje suradnika i vojne zapovjednike, predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski i vojno rukovodstvo uživa najvišu razinu povjerenja Ukrajinaca.

Ne diraju ih patnje civila

Beskrupuloznost u postizanju zadanih ciljeva jedina je konstanta koja se može reći za dosadašnje operacije Vojske Ruske Federacije. Očito postoji velika diskrepancija između zahtjeva političkog vrha i stvarnih mogućnosti, na samo VRF, nego i cijelog obrambeno-sigurnosnog sustava Ruske Federacije.

Za sada ne postoji bojazan od upotrebe nuklearnog naoružanja. Međutim, cjelokupni asortiman klasičnih ubojnih sredstava i dalje je na raspolaganju. Kako u prošlosti, tako i sada, patnje civilnog stanovništva, pogotovo tuđeg, nikad nisu bile zapreka za izvođenje vojnih operacija Vojske Ruske Federacije.