Blic analiza Telegrama: što se noćas dogodilo u Turskoj
Izbori se smatraju svojevrsnim referendumom o 20 godina Erdoganove vlasti
U proljeće 2019. turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i njegova stranka AKP doživjeli su ozbiljan udarac – na lokalnim izborima izgubili su Ankaru i Istanbul, gradove kojima su godinama vladali. Bio je to jasan znak da im biračka podrška slabi. Poraz u Istanbulu bio je pritom posebno težak gubitak: iz tog je grada krenula Erdoganova politička karijera, kada je 1994. izabran za gradonačelnika.
„Tko osvoji Istanbul, osvaja Tursku“, citirali su u to vrijeme zapadni mediji. A Istanbul je osvojila opozicija. Bilo je, međutim, daleko preuranjeno prognozirati politički pad turskog predsjednika i njegovih saveznika. Europa je, uostalom, puna primjera gdje konzervativne snage gube velike gradove, ali osvajaju vlast (ili ostaju na vlasti) na nacionalnoj razini.
Izvjestan je drugi krug
Nakon 20 godina vladavine – najprije kao premijer, a zadnjih devet godina kao predsjednik s bitno povećanim ovlastima – Erdogan se u nedjelju suočio s dosad najneizvjesnijim nacionalnim izborima. Turci su birali predsjednika i novi parlament.
Rezultati su, u ovom trenutku, još uvijek neslužbeni i zasad nije sigurno je li pobjednik odlučen ili će se o predsjedniku odlučivati u drugom krugu, za dva tjedna, u srazu između Erdogana i Kemala Kilicdaroglua, kandidata ujedinjene oporbe.
To možda najbolje govori koliko su izbori bili tijesni i napeti: od 2014. i prvih izravnih izbora za predsjednika, Erdogan je glatko pobjeđivao u prvom krugu. Prije pet godina pobijedio je tri protukandidata, osvojivši lako 53 posto glasova. Najbliži oponent imao je 11 milijuna glasova manje i osvojio tek 30,6 posto. Sada je razlika navodno oko 2,6 milijuna glasova, a Erdogan je u blagom vodstvu od oko četiri postotna boda.
Referendum o Erdoganu
Predsjednik je svojim pristašama noćas poručio da još uvijek vjeruje u pobjedu u prvom krugu, no većina svjetskih medija predviđa da će izbori ipak biti odlučeni za dva tjedna. Međutim, svaki glas je, čini se, doista presudan, a prebrojavanje još traje.
Drugi krug predsjedničkih izbora bio bi potvrda da je, nakon 20 godina dominacije turskom politikom, biračka potpora moćnom predsjedniku ipak u padu. Da su birači, barem dio njih, nezadovoljni načinom na koji predsjednik – koji si je u međuvremenu priskrbio goleme ovlasti – upravlja državom, i pogotovo ekonomijom. Uostalom, ovi izbori se i prezentiraju kao svojevrsni referendum o Erdoganovoj dvodesetljetnoj vladavini.
Važnih pet posto glasova
Ali, kako smo i neki dan pisali, izborna utrka nije gotova. Erdogan je vješt u mobiliziranju lojalne izborne baze i trenutno je, bude li drugog kruga, u boljoj poziciji od oporbe.
Treći protukandidat na nedjeljnim izborima Sinan Ogan ima dobar rezultat od oko pet posto glasova, iznenađujuće u odnosu na ankete koje su mu predviđale manju biračku potporu. Sada je jedno od ključnih pitanja koga će Ogan podržati i kome će ići glasovi njegovih birača.
Ogan i savez desnih stranaka koje su ga podržale na izborima još se nisu izjasnili. No, prema procjenama analitičara, biračima koji su u prvom krugu dali glas za ovog protukandidata ideološki je bliskiji konzervativni Erdogan, pa se pretpostavlja da bi se veći dio tih glasova mogao preliti aktualnom predsjedniku. To bi mu dalo značajan poticaj za drugi krug.
Tragično stanje ekonomije
Ujedno, Erdogan u svojim rukama ima poluge vlasti koje obilno koristi. Podigao je mirovine i najavio povećanje plaća za više od 700 tisuća zaposlenih u javnom sektoru za 45 posto. Iako, s obzirom na dvoznamenkastu inflaciju, ta povišica može tek malo ublažiti enorman rast cijena i pad životnog standarda, a upravo je stanje ekonomije odigralo ključnu ulogu u kampanji.
Stoga je za očekivati da će oporba, među ostalim, i dalje inzistirati na rastu cijena, padu vrijednosti turske lire i pogrešnom upravljanju ekonomijom, dok će Erdogan nastojati mobilizirati svoju konzervativnu, religioznu izbornu bazu i svjetonazorskim temama, kao što je, primjerice, to činio u samom finišu kampanje kad je oporbu nazvao „pro-LGBT“. Bude li, dakle, drugog kruga – a zasad upućuje na to – bit će to dva tjedna žestoke i ogorčene političke borbe.