CNN detaljno analizira pozadinu terorističkih napada u Turskoj; izgleda da 2017. neće biti mirnija
2016. godina za Tursku je bila teška i krvava
Poruka strašnog napada koji se u novogodišnjoj noći dogodio u Istanbulu prilično je jasna; u 2017. godini koja je počela možemo očekivati još više takvih stvari. Vijest o čovjeku koji je u noći koju je slavio cijeli svijet, ušao u prepuni klub i počeo pucati po ljudima, odjekivat će još dugo. Prethodna 2016. godina bila je teška i krvava za Tursku, deseci terorističkih napada dogodili su se diljem zemlje, piše CNN u analizi stanja u Turskoj.
U nekim periodima činilo se kako je jedva tjedan dana prošlo između dva napada, od pucnjave i bombardiranja u istanbulskoj zračnoj luci do pokolja na ulici punoj turista. Posljednji događaj koji je potresao svijet je atentat na ruskog veleposlanika u turskoj prijestolnici Ankari, koji se dogodio prije 12 dana.
U samo godinu dana, Turska je od popularnog turističkog odredišta postala mjesto straha, gdje postoji velika vjerojatnost da će se dogoditi teroristički napad. To sigurno nije reputacija koju ijedna zemlja želi, a pogotovo ne Turska, čije gospodarstvo grca još od pokušaja državnog udara prošlog ljeta. Ovaj napad, međutim, nije došao niotkuda.
Desetljeća krvavih sukoba
Postoje dvije skupine čiji je trenutni cilj Turska, to su Kurdi i radikalni islamisti. Prejednostavno bi bilo za porast moći takvih skupina optužiti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, autokrata koji u svojim rukama čvrsto drži uzde države. Erdogan oblikuje sudbinu Turske više nego itko drugi. Prije četiri godine završio je krvavi rat s turskim Kurdima koji je trajao više od tri desetljeća.
Kurdi čine jednu petinu Turske u kojoj živi 80 milijuna ljudi. Deseci tisuća stradali su u borbi za državu s većim pravima. S postignutim mirom, stigla je i popularnost, pa je sekularna kurdska stranka osvojila mandate na sljedećim općim izborima. No, njihovi dobici prijetnja su Erdoganovim pritiscima na parlamentarnu vlast.
Kada se u susjednoj Siriji rat počeo zahuktavati, Sjedinjene Američke Države sklopile su dogovor s Turskom o korištenju njihove zračne baze u Incirliku blizu sirijske granice, kako bi mogli bombardirati militante Islamske države. Na isto su pristali i Turci.
Tranzitna točka za regrutiranje ISIS-a
No, njihov fokus nikada zapravo nije bio ISIS, nego njihovi stari neprijatelji Kurdi, za koje su se bojali će dobiti zemlju u Siriji. U svega nekoliko mjeseci, turski rat s Kurdima ponovno se aktivirao, prijevremeni izbori nekoliko mjeseci kasnije oštetili su kurdske glasače i ponovno ojačali utjecaj Erdoganove stranke na vladu. U 2016. kurdski bombaški napadi, zasjede, napadi pištoljem čiji su cilj bili vojne ili policijske snage, postali su ružna slika koja je iz pozadine pratila cijelu godinu.
Da bi stvar bila još gora, osim obnavljanja sukoba s Kurdima, tisuće i tisuće Turaka regrutiralo se u redove boraca ISIS-a i otišlo boriti u Siriju. I u ovom slučaju, vodeću je ulogu odigrao predsjednik Erdogan. Razlog je u sljedećem, u prvim godinama sirijskog ustanka, Erdgoan je nastojao zbaciti sirijskog predsjednika Bašara al Asada podupiranjem sunitskih pobunjenika.
Za razliku od Sjedinjenih Država i Europe, Erdogan se nije činio izbirljivim po pitanu toga tko ima koristi od njegove darežljivosti, pa su često to bili konzervativni islamski pobunjenici. Gotovo otvorene granice između dvije susjedne zemlje, omogućavale su borcima ISIS-a slobodno kretanje, naoružavanje. Turska je prekasno pooštrila graničnu sigurnost, već je bila dubinski protkana utjecajem ISIS-a.
Erdoganovo preispitivanje
Kako je rat u Siriji bjesnio, a Rusija krenula u spašavanje Asada, Erdogan se počeo preispitivati. Kako su se Sjedinjene Države pokazale neučinkovitim partnerom u ratu, barem po pitanju njegovih ciljeva, turski čelnik se okrenuo postizanju dogovora s ruskim liderom Vladimirom Putinom, čiji je utjecaj sve veći. Ubojstvo ruskog veleposlanika, kojega je tjedan dana prije Božića ubio turski policajac u Ankari, baca neku drugu svjetlost na cijelu situaciju.
Mali broj građana Turske smatra da je Erdoganova potpora sunitskim pobunjenicima nestala tako brzo. Kako bilo, jasno je da je ISIS vidio poruku; Turska je od bezopasnog propusnika postala izravni neprijatelj. Nisu odmah preuzeli odgovornost za napad u srpnju na aerodromu Ataturk, ali do kraja godine rukavice su pale.
Ubijanje turskog gospodarstva
Ni ISIS ni Kurdi nemaju apsolutno nijedan razlog da se povuku iz napada. Kurdi će se usredotočiti na vojne i policijske ciljive, a civili kao kolateralne žrtve su također prihvatljiv dio njihovog terorističkog paketa. ISIS će pak gravitirati prema zapadnjacima i potkopavati tursku državu.
Ciljat će turistička odredišta kako bi direktno ubijali i gospodarstvo. ISIS-ov krajnji cilj je stvoriti kaos, a za Kurde je to nastavak generacijske borbe. Ništa od toga nije obećavajuće za Tursku, njihove susjede u Europi ili saveznike u Washingtonu. 2016. godina ubila je status quo, 2017. je već postavila tamno platno.