Objavljeni dugo skrivani detalji zvjerske torture izraelskih sportaša koje su ubili teroristi na OI 1972.

1972 #MUNICH OLYMPIC MASSACRE #ISRAELI ATHLETES were tortured by #Palestinian Arab Terrorists before being killed pic.twitter.com/0jStkBFiOR

— Abraham ben Jacob (@coinabs) December 2, 2015

Odsjekli mu genitalije

Dokumenti i fotografije ovog mučnog napada na Olimpijsko selo, terora koji je trajao punih 20 sati, nisu svih ovih godina mogli biti objavljeni zbog takve odluke policije. Ali svi mučni detalji prikazani su u novom dokumentarcu snimljenom o tom događaju. Dokumentarac se zove Munich 1972 & Beyond.

Obitelji i rodbina žrtava otkrila je jezive okolnosti koje su prethodile smrti njihovih najmilijih. Ilana Romano, čiji je suprug Yossef, koji je bio dizač utega, na taj način izgubio život za New York Times je ispričala na kako je okrutan način bio zlostavljan njen suprug: “Odsjekli su mu genitalije preko gaća i potom ga zlostavljali. Možete li zamisliti tu sliku dok oko vas sjedi devet drugih ljudi. Svi su to morali gledati.”

Dodala je kako su fotografije koje to prikazuju bile “najgore koje možete zamisliti.”

“Trenutak u kojem sam vidjela fotografije je bio vrlo bolan za mene,” priznaje Illna. “Do tog dana sjećala sam se Yossefa kao mladića širokog osmjeha. Sjećala sam se rupica na njegovom licu do tog trenutka. Ali te fotografije su izbrisale sve sjećanje koje sam dotad imala o njemu.”

Trojica terorista u bijegu

Svih 11 sportaša ubijeno je nakon što je osam pripadnika palestinske terorističke organizacije Crni rujan ušlo u Olimpijsko selo te kobne 1972. godine.

Njemačke sigurnosne snage uspjele su ubiti pet napadača u trenutku kad su pokušali pobjeći, a tri preostala su završila u zatvoru. No, uhićeni su ubrzo pušteni i poslani u Libiju nakon što su pripadnici Crnog rujna oteli avion pod prijetnjom da će ga raznijeti ako ne puste trojicu njihovih pripadnika koji su zatvoreni. Od tog dana su Jamal Al-Gashey, Adnan Al-Gashey, i Mohammed Safady u bijegu. Nije jasno kako su završili svoj život, poznato je samo da su Al-GAshey i Safady umrli, no uzrok smrti nikad nije utvrđen. Što se tiče Al-Gasheya, poznato je da je bio živ 1999. kada je dao intervju, ali nije poznato što se nakon toga dogodilo s njim.

Lomili im kosti

Gospođa Spitzer, čiji je suprug bio trener izraelskog tima Andrew Spitzer, objasnila je zašto je unatoč tome što je situacija prilično teška, odlučila suočiti sebe, ali i ostatak svijeta, sa svim detaljima tragedije. Spitzer je za potrebe dokumentarca rekla: “Mislim da bi svi trebali znati o ovoj užasnoj priči koja se dogodila u Olimpijskom selu, to je bila tortura, tukli su naše muževe, a Bog zna čega je još bilo tu,” rekla je.

Romano, prvak u dizanju utega, hrabro je krenuo napasti teroriste, ali su ga ubili. Stavili su ga ispred ostalih članova tima i kastrirali, no nije poznato jesu li ga kastrirali prije ili nakon što je umro. Ostale taoce su zvjerski tukli, od udaraca su im polomili kosti, pričala je gospođa Spitzer. Romano i još jedan talac su umrli odmah u Olimpijskom selu. Drugih devet taoca je ubijeno nakon neuspješnog pokušaja spašavanja u obližnjoj zračnoj luci gdje su ih preselili njihovi otmičari.

Tvrdili da nisu došli ubijati

“Teroristi su cijelo vrijeme tvrdili da oni nisu došli da bi ubili nekoga, nego da su samo htjeli osloboditi svoje prijatelje koji su bili u zatvoru u Izraelu,” prisjeća se gospođa Spitzer.

“Rekli su da su samo zbog toga što im je propala operacija spašavanja, u zračnoj luci ubili ostatak taoca. Ali to nije istina. Došli su da bi ozlijedili ljude. Došli su ubijati,” uvjerena je Spitzer. Rekla je kako su su njemačke vlasti uporno odbijale dati detaljne informacije o napadima, govoreći da se nije ništa dogodilo.

Memorijalni spomenik nakon više od 40 godina

https://www.youtube.com/watch?v=HYLs__Onkvc

Do velikog zaokreta po tom pitanju je došlo 1992. kada je upravo gospođa Spitzer povodom 20. obljetnice Munchenskog masakra dala intervju za njemačku televiziju. Iskreno je progovorila o svojim frustracijama zbog premalo informacija od strane polciije.

Nakon emitiranja emisije, kontaktirao ju je čovjek koji je želio ostati anoniman i rekao joj kako ima 80 stranica o cijelom slučaju.

Film, koji je režirao Stephen Crisman, trebao bi biti prikazan sljedeće godine na filmskom festivalu koji se podudara s otkrivanjem memorijalnog spomenika u Munchenu.

Najviše pažnje je usmjereno na neuspjeh njemačkih sigurnosnih službi u vrijeme napada. Imena 11 stradalih bit će napisana na memorijalnom spomeniku. Njihova tijela rodbina je identificirala i pogrebi su, u skladu sa židovskom tradicijom, održani odmah nakon što su tijela stigla kući.

Operacija Gnjev Božji

Neposredno nakon napada, Golda Meir, izraelska premijerka, u strogoj je tajnosti ovlastila nacionalnu obavještajnu agenciju Mossad da pronađe i ubije odgovorne za napad. Niz timova je tražio pripadnike Crnog rujna koje su potom ubijali. Ova operacija postala je poznata pod imenom Gnjev Božji.

“Nismo bili uključeni u osvetu. Optuženi smo da nas je vodila želja za osvetom,” rekao je sada već bivši šef Mossada Zvi Zamir kada su ga pitali je li se Izrael osvetio.

“To je glupost. Ono što smo mi napravili je da smo željeli spriječiti da se ovako nešto događa u budućnosti. Djelovali smo protiv onih koji su mislili nastaviti s djelima terorizma,” rekao je šef obavještajne agencije. “Ne govorim da oni koji su sudjelovali u napadima u Munchenu nisu zaslužili umrijeti. Definitivno jesu. Ali nismo tu da bismo se suočavali s prošlošću, nego se koncentriramo na budućnost.”

Povezanost napadača s fašistima

Godine 2012. došlo je do zanimljivog otkrića, Otkrilo se da je njemački neonacist dao palestinskim teroristima logističku potporu za izvedbu napada. Abu Daod, za kojeg se vjeruje da je bio mozak zločina, navodno se u Dortmundu sreo s fašistom Willijem Pohlom, piše u policijskom dosjeu koji je bio tajan punih 40 godina.

No, unatoč tome, nema dokaza da je njemačka fašistička grupa na ikakav način bila uključena u napade na Olimpijsko selo. Pohl, koji se sada bavi pisanjem romana rekao je za njemački Spiegel: “Vozio sam Abu Daouda kroz cijelu Saveznu Republiku, gdje se u različitim gradovima upoznavao s Palestincima.” 68-godišnjak tvrdi da nije imao pojma da je skupina planirala napad, te da je nehotice Daoudu i pomogao da dobije lažnu putovnicu i druge dokumente.

Međutim, Pohl se navodno kasnije hvalio svom poslodavcu kako ima kontakta s ekstremističkim krilom palestinske oslobodilačke organizacije. Pohla su navodno iz Crnog rujna tražili da osvetu ubojstvo pet militanata, povezuje ga se s čak nekoliko napada, uključujući i uzimanje talaca u katdrali u Kolnu. Međutim, jedini put kad je uhićen je bilo u listopadu 1972. kada je osuđen na dvije godine zatvora zbog posjedovanja ilegalnog oružja.