Analiza Jagode Marić dokazuje porezni kaos: iznajmljivači apartmana po krevetu prosječno plaćaju smiješnih 44 eura godišnje

Paušal po krevetu koji plaćaju vlasnici apartmana može se zaraditi za samo jedan dan

Više od 105 tisuća ljudi koji se u Hrvatskoj bave iznajmljivanjem smještaja u turizmu i plaćaju porez na dohodak paušalno, odnosno po krevetu, lani su platili 27,27 milijuna eura tog poreza. Podaci su to koje smo dobili od Porezne uprave i oni pokazuju da su paušalisti lani platili 7,4 posto više poreza na dohodak u odnosu na 2022. godinu.

Porez na dohodak prihod je lokalnih vlasti, tako je i s paušalom, a njegov iznos po krevetu određuju svaka općina i grad za sebe, u rasponu od 19,91 do 199,08 eura. Tako na isti broj kreveta u dvije susjedne općine građani mogu platiti različit iznos poreza iako su imali istu zaradu i odredili su istu cijenu za svoje apartmane.

Koliko država ubere godišnje po krevetu?

Na osnovu ukupnih prihoda za prošlu godinu može se izračunati da je lani svaki paušalist u Hrvatskoj platio prosječno 259 eura poreza na dohodak, što je manje od onoga što je u dva mjeseca platio građanin s prosječnom plaćom. Pritom, kad radniku raste plaća, raste mu i porezna obveza, dok paušalisti godinama plaćaju isti iznos po krevetu, bez obzira koliko povisili cijene svojih apartmana. Jedino što moraju paziti jest da im zarada ne prijeđe 39,8 tisuća eura godišnje pa da ne uđu u sustav PDV-a, kao i da na svoje ime imaju apartmane s najviše 20 kreveta.

Uz to, prosječan godišnji porez od 259 eura nije isto opterećenje za svakog tko plaća paušal – netko je taj novac zaradio za jednu noć na iznajmljivanju jednog apartmana, a netko je za to apartman koji nudi morao iznajmiti možda i pet ili deset dana, posebice u gradovima i općinama koji nisu na obali.

Zadnji podaci koje smo uspjeli pronaći na stranicama Ministarstva financija kažu da su u 2022. godini paušalisti imali 591.105 kreveta, a da su u toj godini platili 25,39 milijuna eura poreza na dohodak, odnosno 43,9 eura po krevetu. Takvom poreznom politikom država je građane usmjerila na to da, uz apartmane koje su izgradili zbog turističkog najma, za istu svrhu registriraju i stanove. To je, naravno, smanjilo broj stanova koji se nude za trajni najam i samim time povećalo cijene najma.

Rastao broj kreveta, stidljivo se povećavao i paušal

Rast prihoda od paušala u odnosu na 2022. godinu posljedica je i povećanja broja postelja koje paušalisti iznajmljuju, ali i toga što su pojedine lokalne vlasti u posljednje dvije godine ipak blago podizale paušal koji se plaća po krevetu. Dijelom su to činile jer su cijene iznajmljivanja apartmana u njihovim mjestima u posljednje dvije godine drastično porasle, a svakako ih je potaknulo i to što je Ministarstvo financija promijenilo izračun po kojem se iz zajedničke blagajne dijeli dio novca koji plaćanjem poreza na dohodak skupe svi radnici u državi, a trebali bi ga dobivati siromašnije općine i gradovi.

Za taj Fond izravnanja odlazi šest posto svih godišnjih prihoda poreza na dohodak, a novac iz tog fonda dobivaju oni koji po poreznim kapacitetima po glavi stanovnika odstupaju od referentne vrijednosti poreza na dohodak koja se određuje za cijelu Hrvatsku. Od lani je u taj izračun ušao i maksimalan iznos paušala pa se porezni kapacitet neke općine po glavi stanovnika računao kao da je uz porez na dohodak naplatila i maksimalan paušal od 199,08 eura, bez obzira koliki je iznos lokalna vlast doista odredila. Time se podizao iznos poreza na dohodak koji su lokalne vlasti mogle ostvariti po glavi stanovnika i samim time smanjivao iznos koji su mogli dobiti iz zajedničkog Fonda izravnanja.

Kako natjerati lokalce na povećanje paušala

Bunile su se lokalne vlasti protiv takvog izračuna, činilo se to posebno nepravedno prema siromašnim općinama koje bi teško naplatile maksimalan paušal sve da su ga i željele uvesti jer apartmani se ne iznajmljuju po istoj cijeni u Međimurskoj ili Splitsko-dalmatinskoj županiji. No, općine i gradovi u Međimurskoj županiji prijavili su da njihovi paušalisti u 2022. godini imaju ukupno 425 kreveta, dok ih je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je po tom pitanju hrvatski rekorder, bilo više od 166 tisuća, pa je utjecaj novog izračuna u Međimurskoj županiji sigurno bio manji.

Nova pravila već znače manje novca iz zajedničkog fonda gradovima i općinama na Jadranu. Novi izračun pojedine gradove i općine na Jadranu pokazuje u nešto drukčijem svjetlu nego ranije, odnosno sugerira da ipak trebaju manje pomoći. Tako je Trogir s prošlogodišnjih milijun eura, koliko je dobio iz Fonda izravnanja, pao na 376 tisuća, Šibenik s 1,3 milijuna eura na 727 tisuća, a Makarska u ovoj godini neće dobiti novac iz zajedničkog fonda.

Još je to jedan zaobilazni put kojim ministar financija Marko Primorac želi natjerati lokalne vlasti na jače oporezivanje nekretnina ili prihoda od nekretnina. Oni koji su dosad računali na podjelu prihoda od poreza na dohodak koji skupe svi građani Hrvatske izgubili su dio pomoći i ako žele nadoknaditi taj novac morat će razmišljati o podizanju paušala.