Državne tvrtke 30% manje efikasne od privatnika, imaju 40% više plaće

U Hrvatskoj posluje 1420 državnih poduzeća s 347 milijardi kuna imovine

11.03.2015., Zagreb - Hrvatska tvornica elektricnih automobila najvisih performansi Rimac Automobili. Photo: Petar Glebov/PIXSELL
FOTO: Petar Glebov/PIXSELL

U Hrvatskoj, prema dostupnim podacima, posluje 1420 poduzeća u državnom vlasništvu, od toga 831 u potpunom i 589 u mješovitom, pri čemu je u 191 poduzeću država većinski vlasnik.

Imovina tih poduzeća vrijedna je 347 milijardi kuna što predstavlja 41 posto ukupne imovine poslovnog sektora, a ostvaruju godišnji prihod od 171 milijardu kuna, što je 28 posto ukupnih prihoda poslovnog sektora. Istodobno, učinkovitost javnih poduzeća je 30 posto niža od privatnog sektora, dok su plaće u prosjeku 40 posto više nego u privatnom sektoru.

Korporativna načela

Ne postoji niti jedan načelni razlog zbog kojeg bi država trebala biti loš gospodar. Vjerojatno je mnogo bliže istini konstatacija da je uspješna država dobar gospodar, a neuspješna loš. Uvodno citirane brojke Ekonomskog instituta jasno pokazuju da u gospodarenju hrvatske države njenom imovinom postoji veliki prostor za napredak.

Osnovni razlog neučinkovitosti javnog sektora leži u neprimjenjivanju bazičnih načela korporativnog upravljanja u velikom, pa i pretežnom dijelu sektora. Državna tijela kao što su DUUDI, odnosno paradržavna kao što je CERP, osnovana su i djeluju prema pravilima propisa koji reguliraju rad državne i javne uprave i već zbog toga ne mogu konzekventno i sustavno, na isključivo stručnim načelima i bez političkog voluntarizma, utjecati na racionalno i učinkovito poslovanje javnih poduzeća.

Osnivanje holdinga

Kako su sva poduzeća u potpunom ili mješovitom vlasništvu države trgovačka društva, tada se kao jedino rješenje u takvoj situaciji nameće konzekventna primjena propisa koji reguliraju sve aspekte poslovanja tih društava, dakle prije svega Zakona o trgovačkim društvima. Osnivanje jednog društva koje bi bilo nositelj vlasničkih (upravljačkih) prava u ime države, nužni je prvi korak u tom smjeru. Takvo društvo se u globalnoj poslovnoj praksi naziva holding društvo, pa nema razloga ne koristiti i kod nas taj termin.

Hoće li se ono osnovati zakonom izglasanim u Saboru ili vladinom uredbom, u osnovi je tehničko pitanje, iako može imati značajne političke implikacije. Svakako da je potrebno odgovarajuću odluku donijeti što prije.

Nadzorni odbor državnog holdinga treba biti sastavljen od članova gospodarskog dijela vlade, dakle ministara zaduženih za gospodarstvo, financije, poduzetništvo, eventualno pravosuđe, na čelu s predsjednikom vlade ili nadležnim potpredsjednikom.

Za članove uprave trebali bi biti imenovani isključivo poslovni ljudi s dokazano uspješnim radnim iskustvom na rukovodećim poslovima u velikim, po mogućnosti međunarodnim, kompanijama, a njihov izbor se mora izvršiti na profesionalan i transparentan način.

Zadaća Nadzornog odbora je prije svega formuliranje strategije poslovanja holdinga, kao i izbor njegove uprave. To ujedno predstavlja i jedinu dodirnu točku politike s poslovnom sferom i treba jamčiti micanje politike iz poslovanja javnih poduzeća. Uprava holdinga trebala bi imati od 5 do 7 članova, uz dulje trajanje mandata od mandata vlade, kao dodatnim jamstvom političke neovisnosti.

Osnovna zadaća uprave je upravljanje državnim portfeljem i nadzor nad poslovanjem javnih poduzeća u kojima isključivo ona predstavlja vlasnika. Za članove uprave trebali bi biti imenovani isključivo poslovni ljudi s dokazano uspješnim radnim iskustvom na rukovodećim poslovima u velikim, po mogućnosti međunarodnim, kompanijama, a njihov izbor se mora izvršiti na profesionalan i transparentan način.

Presudan glas

Uz upravu je nužno oformiti snažan odjel kontrolinga, kao najvažniju podršku njenu radu, uz istodobno ustrojavanje kompatibilnog sustava kontrolinga u svakom javnom poduzeću i njihovu međusobnu povezanost. Izvješćivanje u realnom vremenu, uz korištenje suvremenih alata kontroliranja, omogućit će upravi holdinga dnevni uvid u poslovanje svakog pojedinog javnog poduzeća i promptno reagiranje prema njihovim upravama, ako se za tim ukaže potreba. Na istovjetan način posluju sve velike korporacije i to čini okosnicu najbolje prakse korporativnog upravljanja.

Kao predstavnik vlasnika, uprava holdinga preko nadzornih odbora imenuje sve uprave javnih poduzeća i one odgovaraju jedino svojim nadzornim odborima u kojima uprava holdinga ima presudan glas.

Pored sustava kontrolinga (planiranja, praćenja realizacije i izvješćivanja), uprava holdinga će u javna poduzeća morati uvesti i jednoobrazni sustav nagrađivanja, a koji će moći uvažavati i specifičnosti svakog pojedinog sektora gospodarstva. Realno planiranje i mjerljivost svačijeg rada, uz uvažavanje tržišnih pokazatelja, omogućit će povećanje učinkovitosti uz realno snižavanje udjela troškova rada u poslovnim troškovima.

Nagrada za rezultat

Pri tome valja istaknuti da je bilo kakvo administrativno ograničavanje visine plaća, kakvo se sada primjenjuje, nezamislivo u tržišnom poslovanju. Za članove uprave holdinga, kao i za članove uprava javnih poduzeća, plaća mora činiti bitan sastojak svakog pojedinog menadžerskog ugovora u kojem moraju biti detaljno razrađeni visina osnovne plaće, opći, zajednički i pojedinačni planirani ciljevi od čije realizacije ovisi visina varijabilnog dijela, odnosno isplata i dodatnog bonusa, kao i posljedice njihova neispunjavanja.

Pri tome se ne smije ispustiti iz vida niti mogućnost angažiranja stranih menadžera s odgovarajućim poslovnim iskustvom, za što već imamo primjere i u uspješnim hrvatskim poduzećima iz privatnog sektora, tako da ponuđeni uvjeti moraju biti konkurentni za stručnjake njihova profila. Na tim načelima mora biti ustrojen i cjelokupni sustav nagrađivanja, kako u holdingu, tako i u svim javnim poduzećima.

Problem DUUDI-ja i CERP-a jest da posluju po ravilima javne uprave, što znači da baš i ne mogu djelovati tržišno.

Upravljanje državnom imovinom koja ne predstavlja imovinu javnih poduzeća, također mora postati dijelom poslovanja holdinga, tako da se osnuje posebno trgovačko društvo na kojeg će biti prenesena vlasnička prava nad tom imovinom i koje će se, prema tržišnim načelima, baviti nekretninskim poslovanjem.

Priprema pojedinih javnih poduzeća za privatizaciju također mora biti u nadležnosti holdinga, uz eventualno osnivanje posebnog odjela unutar holdinga koji bi za to bio zadužen, a u kojem bi radili iskusni investicijski bankari.

Prema tome, osnivanje državnog holdinga predstavlja u našim uvjetima nužnost. Njegova uspješnost ovisi o profesionalnosti njegove uprave i spremnosti politike da ni na koji način ne utječe na njihove poslovne odluke. Kako broj zaposlenih u prvoj fazi ne bi trebao premašivati 40, a holding bi ostvarivao više nego dostatne prihode za financiranje svog poslovanja iz dijela dobiti javnih poduzeća, dok bi racionalizacija njihova poslovanja uz nužno značajno povećanje poslovne učinkovitosti morala proizvesti radikalno pozitivne učinke, vrijeme je da se bez odgađanja pokrene njegovo osnivanje.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 16. siječnja