Stručnjaci o ideji HDZ-a: Treba li nam osnivanje holdinga za javna poduzeća?
Taj je prijedlog prezentirao HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević
Ovih je dana u javnosti prezentiran prijedlog novog modela centraliziranog upravljanja poduzećima u državnom vlasništvu, i to osnivanjem gigantskog državnog holdinga. O toj inicijativi, koju je prvi još u tijeku predizborne kampanje spomenuo HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević, razgovarali smo s upućenim profesorima i ekonomskim analitičarima.
Spominje se austrijski model, koji podrazumijeva osnivanje društva za nadzor investicija države u tvrtkama koje su djelomično ili potpuno u državnom vlasništvu. Društvo je registrirano kao GmbH, odnosno austrijska inačica d.o.o.-a, i odgovorno je ministarstvu financija, a njime upravlja mali tim profesionalnih menadžera. Ipak, ključno je da većina tvrtki koje se nalaze unutar holdinga kotira na burzi, posluje po tržišnim principima, a uprave za rezultate odgovaraju dioničarima.
Nedavno je predstavljena inicijativa osnivanja posve novog modela centraliziranog upravljanja tvrtkama u državnom vlasništvu
Nenad Bakić, poduzetnik i privatni investitor s udjelima u državnim poduzećima, poput ĐĐ Holdinga i Petrokemije, od najave uvođenja državnog holdinga očekuje: “prvo ‘obranu’, odnosno pospremanje u ‘školjku’ čija unutrašnjost ne bi tek tako bila dostupna političarima koji bi tvrtkama upravljali na neformalan način. Drugo, ‘napad’, odnosno upravljanje prema poslovnim ciljevima mjerenjem uspješnosti, stvaranjem vrijednosti za dioničare i ostale sudionike, uključivo radnike; a ne kao do sada, zanemarivanje i krizna kapitalna sanacija ako tvrtka propada, kao primjerice u slučaju Petrokemije. Drugim riječima, ponašanje kako je to zacrtano baš misijom austrijskog državnog holdinga”, kaže Bakić.
Izvlačenje iz javnog sustava
U Hrvatskoj je prvi potez u smjeru stvaranja jedinstvenog upravljačkog okvira napravljen osnivanjem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) i Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), što je detaljno obrađeno u znanstvenom radu objavljenom u povodu međunarodne konferencije u organizaciji Pravnog fakulteta u Rijeci, u ljeto 2015. godine.
Tu studiju, nazvanu “Je li privatizacija državnih poduzeća nužan uvjet njihova uspješnog poslovanja u Hrvatskoj?”, napisali su Siniša Petrović, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te Velimir Šonje, ekonomski analitičar. Taj znanstveni rad analizira upravljanje imovinom države, a autori tvrde kako su depolitizacija i profesionalizacija državnih poduzeća u upravljanju dvije ključne pretpostavke ne samo za ostvarenje pozitivnih gospodarskih rezultata nego i za njihov opstanak.
Pozitivni učinci u upravljanju, smatraju autori, postigli bi se reorganizacijom i integracijom DUUDI-ja i CERP-a, njihovim izvlačenjem iz sustava javne uprave te financijskom nezavisnošću od proračuna, koja bi se postigla financiranjem iz dobiti od upravljanja portfeljom.
Približavanje cilju
“DUUDI treba više stručnjaka, privući najbolje ljude koji će najbolje upravljati”, kaže profesor Petrović. Konačno, na taj način približavamo se stvarnom cilju – državnom poduzeću koje će se što je moguće više približiti tržišnom principu funkcioniranja.
Nenad Bakić ima drugačiji stav. “Mislim da je DUUDI, odnosno područje njegove poslovne odgovornosti, pod upravom gospodina Mladena Pejnovića najbolje vođeno do sada. Međutim, on se ipak prvenstveno bavio imovinom, kako fizičkom, tako i udjelima u društvima, a ne poslovanjem društava. Nije imao tu odgovornost nego je i morao postupati kako su mu nadležna ministarstva nalagala. Teorijski je moguće unutar njega osnovati poseban odjel koji bi se bavio upravljanjem, ali vjerujem da bi bolji bio ‘clean start’.”
Holding u Austriji funkcionira kao d.o.o., odgovoran je ministru financija, a njime upravljaju profesionalci
“Je li austrijski model baš najbolji za sve to, nisam baš siguran”, kaže stručnjak za javne politike s Fakulteta političkih znanosti prof. Zdravko Petak. “Ne zato što bi taj model bio loš, nego zato što je zasnovan na vrijednosnim postavkama koje još uvijek jako teško nalaze pravo prvenstva u hrvatskom sustavu javnog upravljanja.”
Te postavke se odnose na visoku razinu profesionalizacije i važnu ulogu javnog menadžmenta, odsutnost stereotipa o tome da je sve što je javno odmah i loše, a sve što je privatno dobro, zatim neusporedivu nižu razinu korupcije u Austriji u odnosu na Hrvatsku, kao i visoku razinu transparentnosti u upravljanju sustavima (poduzeća kotiraju na burzama). I posljednje, u Austriji su, tumači prof. Petak, stranačka imenovanja kao osnova za dobivanje upravljačkih mjesta svedena na najmanju moguću mjeru.
Kako pristupiti problemu
Prof. Petak smatra da bi za početak trebalo razdvojiti državnu imovinu prema tipovima mogućeg održivog upravljanja. To znači da su u jednoj kategoriji poljoprivredna zemljišta, kojih je daleko najviše prema izvještaju DUUDI-ja. U drugoj kategoriji su šume, koje su uz izvore vode ključna zajednička dobra i ne smiju se privatizirati, a koja bi, gdje je to moguće, trebalo vratiti zemljišnim zajednicama, kojima su oduzeta 1947. godine.
Slično su, usput, Slovaci napravili 1992., Slovenci 1994., a mi do danas nismo. U trećoj su kategoriji poduzeća tipične infrastrukture (HAC, HC, HŽ-infrastruktura, Jadroplov, Jadrolinija, luke i slično), u četvrtoj su poduzeća koja ne proizvode ni javna niti zajednička dobra (zalihe iscrpivih resursa), niti pružaju infrastrukturne usluge, ali su važne za državu, poput Ine (energija).
Kod tih tvrtki treba donijeti odluku želi li Vlada imati neki utjecaj na tu vrstu tvrtki ili ne želi imati taj utjecaj. “Sve ostalo je peta kategorija, hoteli, primjerice koje treba dati poduzetnicima, dakle, ponuditi u privatizaciji”, pojašnjava prof Petak.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. siječnja 2016.