Gasi se čuveno ministarstvo imovine. Šteta je ne prisjetiti se svih bizarnih detalja koji su ga obilježili
Plenković ga je prije 4 godine formirao, a sad ga, radi smanjenja broja ministarstava, namjerava spojiti s graditeljstvom
Kada je u listopadu 2016. godine Andrej Plenković slagao svoju prvu Vladu, Hrvatska je, praktički preko noći, dobila novo, dotad neplanirano, 20. ministarstvo. Zato što navodno Goran Marić nije htio biti ministar bez resora, Plenković je, pisali su tada mediji, u zadnji čas popustio i Marić je u prvoj Plenkovićevoj Vladi došao na čelo Ministarstva državne imovine.
Premijer ovih dana slaže novu Vladu, a detalje bi javnosti trebao prezentirati u četvrtak. No, mediji već naveliko nagađaju da će ministarstvo, koje se u jesen 2016. godine pojavilo niotkud, biti spojeno s drugim sektorom, konkretno graditeljstvom. Državna imovina tako, po svemu sudeći, nakon nepune četiri godine više neće imati zaseban resor ni posebnog ministra.
Ostavka za pamćenje
Plenković se, pritom, neće riješiti ministra Marija Banožića, koji bi u novoj Vladi – nagađaju dalje mediji – mogao biti ministar obrane. Banožić je u Vladu ušao u srpnju prošle godine, kao jedno od kadrovskih osvježenja, kako ih je predstavljao premijer, umjesto Gorana Marića koji je netom prije podnio ostavku. A ta Marićeva ostavka jedan je od upečatljivijih detalja koji će ostati upamćeni u kratkoj, četverogodišnjoj povijesti Ministarstva državne imovine.
Sredinom lanjskog srpnja novinari su, ništa ne sluteći, došli u Novi Vinodolski, na nešto što je trebalo biti još jedan rutinski događaj, protokolarno potpisivanje ugovora o darovanju nekretnina gradu Novom Vinodolskom. U dosta nadrealnoj scenografiji, sjedeći za stolom ispred kamene kuće – dok mu je s lijeve strane sjedio ministar Oleg Butković – Marić je, dramatičnim glasom, objavio da mu je to „zadnji ugovor“ koji je potpisao kao ministar državne imovine.
Njegov kolega iz Vlade, Butković, o njegovim je namjerama navodno znao jednako koliko i novinari – baš ništa. Marić je tada govorio da daje ostavku jer nije u stanju prihvatiti „neviđeni udar na dostojanstvo, mir i integritet obitelji“, ocijenivši da je postao meta. Ministrova ostavka zatekla je Butkovića i novinare, ali izgleda da je bivši ministar sve unaprijed detaljno isplanirao: odmah je, primjerice, izvijestio iznenađene novinare da više nije dostupan jer je službeni mobitel – već vratio ministarstvu.
Apsurdan najam prostora
Iz kratke povijesti Ministarstva državne imovine treba zabilježiti još jedan, prilično bizaran detalj: nedugo nakon što je osnovano, ministarstvo je za potrebe svog funkcioniranja moralo unajmiti prostor. Nije, dakako, to prva državna institucija koja plaća najam da bi njezini zaposlenici imali otkud raditi. Ali, potpuno je čudesno, na rubu farse, kada najmninu plaća institucija kojoj je glavna svrha upravljati, među ostalim, nekretninama u vlasništvu države, stanovima, poslovnim prostorima i slično.
Taj apsurdan detalj o funkcioniranju Ministarstva državne imovine otkrio je Telegram početkom 2019. godine, zakopan u jednom od izvješća Državne revizije. Cijena koju je Ministarstvo plaćalo za oko 1.800 metara kvadratnih dodatnog prostora, kako smo tada pisali, nije bila previsoka, budući da se radilo o centru Zagreba. No, to što državne službenike nisu imali gdje smjestiti pa su, šest mjeseci od osnivanja, morali zakupiti poslovni prostor dosta slikovito govori koliko je pomno planirano osnivanje tog ministarstva.
Propala kineska investicija
Iz kratkog mandata ministra Banožića, pak, upamćena će ostati dugo iščekivana i medijski vrlo razvikana kineska investicija u Kumrovec: kineski ulagači, od kojih je u domaćim medijima najpoznatija gospođa Yu, trebali su kupiti bivšu političku školu u tom zagorskom mjestu. Jedini su se javili na natječaj, zaključen u svibnju prošle godine, kojeg je Banožiću u nasljeđe ostavio Marić. Izgledalo je da će, nakon niza neuspješnih pokušaja ranijih Vlada, ova nekretnina konačno biti prodana.
Plenkovićevi ministri su, posebno prošle godine, s puno optimizma (ne baš utemeljenog, pokazat će se) najavljivali – ili, bolje rečeno, priželjkivali – spektakularne kineske investicije u Hrvatsku. Od plasiranja hrvatskih prehrambenih proizvoda na golemo tržište Kine do spasa domaće brodogradnje; od kineskih tvrtki i ulagača, očekivanja su bila sasvim nerealna.
Premijerov politički manevar
Na kraju se sve manje-više svelo na potencijalno ulaganje u Kumrovec, ali hotel „Zagorje“ ni Mario Banožić na kraju nije uspio prodati. Početkom godine mediji su, međutim, izvijestili da od tog posla zasad neće biti ništa, a u međuvremenu nikakvih novih vijesti nije bilo.
Tako bi prodaja te nekretnine, koje se država jako želi riješiti, ali nikako ne uspijeva, mogla dočekati i nekog novog ministra, vrlo vjerojatno ministra objedinjenog resora graditeljstva i državne imovine. Ako se to spajanje potvrdi (službenih informacija još nema), bit će to nevjerojatan manevar: predizborno obećanje o racionalizaciji broja ministarstava, Plenković će dijelom ispuniti ukidanjem ministarstva koje nam je, eto, prije samo četiri godine sam servirao.