Zdravstvene, ekonomske, psihološke i socijalne posljedice pandemije koja se, nažalost, izgleda tek zagrijava, bit će goleme. Svijet je pred stresom kakvog nije imao od Drugog svjetskog rata i nema nikakve sumnje da će se promjene bilježiti u godinama i desetljećima koje slijede.
Mijenjat će se, jasno, i politički krajolik. U ovom trenutku je, naravno, gledanje u kristalnu kuglu pokušavati pretpostaviti hoće li koronavirus roditi neke nove političke pokrete ili možda dokrajčiti stare, hoće li profitirati desnica, ljevica, stare ili nove partije. No, čini se da, barem na domaćem frontu, jedna opcija jednostavno psihološki dobiva na težini.
Neizvjesnost, strah i politička nepismenost
Velika koalicija, u kojoj bi bili SDP i HDZ, danas se čini mnogo opipljivijom nego prije samo desetak ili mjesec dana. Na mogućnost sklapanja dosad nezamislivog saveza glavnih političkih rivala ukazivale su brojke i trendovi anketne podrške. Danas u tom pravcu gura izvanredno stanje u kojem se zemlja našla, te neizvjesnost i strah koje ono generira kod građana.
U takvoj situaciji javno mnijenje, pogotovo u zemljama bez značajnije demokratske tradicije i onima manjkave opće političke pismenosti, inzistira na tome da se “političari ne bi smjeli svađati” ili nekakvom “stranačkom jedinstvu” koje je u dva navrata spektakularno zazivala voditeljica središnje informativne emisije javne televizije u razgovoru s Davorom Bernardićem u petak.
Crveni alarm u pozadini
Naravno da je otužna, redikulozna i beskrajno opasna ideja o tome da bi trebalo suspendirati demokraciju “dok ovo ne prođe”. Ali, taj poriv da se političke napetosti stišaju je tu i mogao bi itekako imati bitnu ulogu u pregovorima o sastavljanju Vlade nakon sljedećih izbora.
Za nadati se da će u te jesenje dane priča o pandemiji biti tek ružna i neobična uspomena iz prošlosti, no ekonomija će i u tom raspletu svakako godinama liječiti rane, a psihološki crveni alarm ostati aktiviran u mislima ljudi koji su neko vrijeme (mjesec? dva? tri? duže?) morali živjeti u izolaciji i buljiti u statistike o umrlima svakog dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga će, ostanu li politički omjeri slični sadašnjima i ne uspije li se ostvariti prevlast neke šire lijeve ili desne koalicije, pritisak na to da se, nakon svega, ne ide na još jedne izvanredne izbore biti neusporedivo veći nego je to izgledalo samo do prije nekoliko tjedana. A izgledi za veliku koaliciju postati opipljivo realnima.
Gura li ovo izvanredno stanje, u kojem se zemlja našla zbog korone, prema velikoj koaliciji?
Ne bude li jasne većine nakon jesenskih izbora, teško da će javnost imati razumijevanja za nove, izvanredne izbore
Naravno da je otužna, redikulozna i beskrajno opasna ideja o tome da bi trebalo suspendirati demokraciju "dok ovo ne prođe". Ali, taj poriv da se političke napetosti stišaju je tu i mogao bi itekako imati bitnu ulogu u pregovorima o sastavljanju Vlade nakon sljedećih izbora
Zdravstvene, ekonomske, psihološke i socijalne posljedice pandemije koja se, nažalost, izgleda tek zagrijava, bit će goleme. Svijet je pred stresom kakvog nije imao od Drugog svjetskog rata i nema nikakve sumnje da će se promjene bilježiti u godinama i desetljećima koje slijede.
Mijenjat će se, jasno, i politički krajolik. U ovom trenutku je, naravno, gledanje u kristalnu kuglu pokušavati pretpostaviti hoće li koronavirus roditi neke nove političke pokrete ili možda dokrajčiti stare, hoće li profitirati desnica, ljevica, stare ili nove partije. No, čini se da, barem na domaćem frontu, jedna opcija jednostavno psihološki dobiva na težini.
Neizvjesnost, strah i politička nepismenost
Velika koalicija, u kojoj bi bili SDP i HDZ, danas se čini mnogo opipljivijom nego prije samo desetak ili mjesec dana. Na mogućnost sklapanja dosad nezamislivog saveza glavnih političkih rivala ukazivale su brojke i trendovi anketne podrške. Danas u tom pravcu gura izvanredno stanje u kojem se zemlja našla, te neizvjesnost i strah koje ono generira kod građana.
U takvoj situaciji javno mnijenje, pogotovo u zemljama bez značajnije demokratske tradicije i onima manjkave opće političke pismenosti, inzistira na tome da se “političari ne bi smjeli svađati” ili nekakvom “stranačkom jedinstvu” koje je u dva navrata spektakularno zazivala voditeljica središnje informativne emisije javne televizije u razgovoru s Davorom Bernardićem u petak.
Crveni alarm u pozadini
Naravno da je otužna, redikulozna i beskrajno opasna ideja o tome da bi trebalo suspendirati demokraciju “dok ovo ne prođe”. Ali, taj poriv da se političke napetosti stišaju je tu i mogao bi itekako imati bitnu ulogu u pregovorima o sastavljanju Vlade nakon sljedećih izbora.
Za nadati se da će u te jesenje dane priča o pandemiji biti tek ružna i neobična uspomena iz prošlosti, no ekonomija će i u tom raspletu svakako godinama liječiti rane, a psihološki crveni alarm ostati aktiviran u mislima ljudi koji su neko vrijeme (mjesec? dva? tri? duže?) morali živjeti u izolaciji i buljiti u statistike o umrlima svakog dana.
Stoga će, ostanu li politički omjeri slični sadašnjima i ne uspije li se ostvariti prevlast neke šire lijeve ili desne koalicije, pritisak na to da se, nakon svega, ne ide na još jedne izvanredne izbore biti neusporedivo veći nego je to izgledalo samo do prije nekoliko tjedana. A izgledi za veliku koaliciju postati opipljivo realnima.