Hrvatska, kako doznajemo, razmišlja o prodaji još 19 posto dionica Ine

Ovih dana reaktualizirala se ideja dodatne privatizacije Ine kao jedan od prvih koraka smanjenja deficita. Prema informacijama Telegrama iz jednog dijela hrvatske Vlade, postoji interes da se jedan dio državnih dionica u Ini pokuša prodati, no, zbog globalnog stanja naftne industrije, nije izvjesno može li ta operacija uspjeti.

44.84 posto dionica

“Vlada u Ini ima 44,84 posto dionica, što je doista smiješno”, analizira Radimir Čačić, nekadašnji potpredsjednik vlade za gospodarstvo. “Odnosi u kompanijama i upravljačkim pravima određuju se prema omjerima u vlasničkim udjelima: bitno je imati 100 posto udjela, 75 posto, 50 posto plus jedna dionica te 25 posto plus jedna dionica. Sve ostalo, kao naših 44,1 posto, ne vrijedi ništa. Kako Hrvatska više ne može doći do 50 posto plus jedna dionica jer nema novca, najbolje je da Vlada proda preostalih 19 posto dionica: ostat će joj u vlasništvu 25 posto plus jedna dionica, odnosi će postati čisti i transparentni, a moći će se uspješno zaštititi vlasnički interesi i prava.

Jedino Vlada, ako je Mol spreman kupiti tih 19 posto dionica, mora osigurati ista ona upravljačka prava koja je imao MOL kada je imao isti udjel. Nažalost, HDZ-ove vlade darovale su najprije MOL-u prevelika upravljačka prava, a potom je Fond branitelja zadao konačan udarac hrvatskim interesima u Ini: prodao je 7 posto svojih dionica. Tako je Vlada spala na 44,84 posto te ostala bez većinskog udjela”, kaže Čačić.

Vlada Ivice Račana donijela je 2002. Zakon o privatizaciji Ine koji je prihvaćen u Saboru i na temelju kojeg je prodano prvih 25 posto Ininih dionica. Tim je zakonom vlada odredila da se dio dionica proda MOL-u i zaposlenicima Ine, da se dio prenese na branitelje, a dio ide na javnu ponudu. U Zakonu je predviđeno da do ulaska Hrvatske u Uniju vladin udio u Ini padne na 25 posto dionica, s naznakom da na kraju proda i taj paket.

Neizbježne žalbe

S obzirom na situaciju na tržištu nafte, 19 posto dionica Ine vrijedi danas puno manje, stručnjaci procjenjuju niti trećinu nekadašnje vrijednosti. Zbog toga Radimir Čačić smatra kako bi se s prodajom ipak trebalo pričekati dok se situacija na tržištu ne promijeni. No, ovih dana nekoliko najvećih svjetskih agencija procijenilo je da će se niska cijena nafte, ne možda 30 dolara, ali najviše do 60 dolara, zadržati još desetak godina. A to znači da se u tom razdoblju neće bitno povećati vrijednost Ininih dionica.

Dodatne nevolje izaziva obnovljeni sudski postupak protiv Ive Sanadera za primanje mita. Zbog novog sudskog vijeća, proces neće početi prije jeseni. A kako se u postupak mora krenuti od početka, kako se opet moraju saslušati svi svjedoci, tako će se proces otegnuti unedogled. I trajat će još nekoliko godina, računajući tu i neizbježne žalbe Vrhovnom i Ustavnom sudu. A cijelo to vrijeme neće biti moguće sudski potvrditi da je Sanader uzeo mito što je najvažniji argument u rukama hrvatske strane u sporu s Mađarima.

Kada je prije izbora tadašnji šef oporbe Tomislav Karamarko posjetio Budimpeštu mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto izjavio je kako su odnosi između Hrvatske i Mađarske na najnižoj razini te da to potkopava mađarske nacionalne interese. Szijjarto je ocijenio da između Zagreba i Budimpešte nisu problem samo odnosi u Ini te suđenje Zsoltu Hernadiju. Upozorio je da Hrvatska, premda je preuzela obvezu, ne želi izgraditi plinske interkonekcije koje bi omogućile razmjenu plina između dviju zemalja što ima ozbiljan negativan učinak na mađarsku energetsku sigurnost.

LNG terminal na Krku

Budimpešta, naime, želi da Hrvatska izgradi dvije kompresorske postaje kako bi se plin iz budućeg LNG terminala na Krku mogao transportirati prema mađarskom plinovodnom sustavu te dalje prema Europi. Zagreb pak tvrdi da je uvažio naputke EU-a o povezivanju plinskih sustava, ali da je daljnja gradnja nepotrebna dok se ne osiguraju dodatne količine plina. Osim suradnje na povećanju energetske sigurnosti, Mađarska traži veći broj graničnih prijelaza te poboljšanje transportnih veza, pri čemu je za nju najvažniji projekt izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Budimpešta preko Hrvatske. Na kraju je ministar Szijjarto istaknuo da su dobri odnosi MOL-a i Ine ključni za unapređenje odnosa između Mađarske i Hrvatske.

Mađarska je, inače, šesti najveći vanjskotrgovinski partner Hrvatske, no iako hrvatski izvoz raste, Budimpešta je još uvijek u trgovinskom suficitu. Tijekom 2015. odmor u Hrvatskoj provelo je gotovo 300.000 Mađara, koji su ostvarili više od 2 milijuna noćenja, pa su po tome na devetom mjestu prema broju turističkih dolazaka.

Kolika je, međutim, bila dubina raskola između dvije države najbolje ilustriraju izjave ministra Jánosa Lázára koji je optužio Zagreb da provodi protumađarske aktivnosti koje predstavljaju sigurnosnu ugrozu za njegovu zemlju te da je na djelu dosad neviđeni pokušaj diskreditacije i ocrnjivanja ne samo šefa MOL-a Zsolta Hernadija nego i cijele mađarske gospodarske elite. Istodobno su najviši mađarski dužnosnici više puta isticali kako jedva čekaju da dođe do promjene vlasti vjerujući da će s HDZ-om, za kojeg su otvoreno navijali, lakše riješiti probleme.

Zagrljaj Kovača i Szijjarta

Ministar vanjskih poslova Miro Kovač za svoje je drugo putovanje u inozemstvo odabrao Budimpeštu te tako demonstrirao važnost koju za novu Vladu imaju odnosi s Mađarskom. Kovač je pred kamerama zagrlio mađarskog kolegu, a ovaj mu je čestitao na pobjedi opcije koja je, kako je istaknuo, dašak novog vjetra. Peter Szijjarto je pak objasnio da su nakon neprihvatljivih i neprimjerenih napada Zagreba, Mađari odlučili krenuti s mrtve točke.

Ministri su se složili da o spornim pitanjima, prije svega o Ini i MOL-u, više neće raspravljati preko medija nego da će problem rješavati u ozbiljnim razgovorima daleko od očiju javnosti.

Za najčešćih međusobnih optuživanja hrvatskih i mađarskih političara, vodeći ljudi HDZ-a nisu se izjašnjavali o sporu oko Ine. Kako se još ne zna ni stajalište Mosta, teško je predvidjeti kako će se premijer Tihomir Orešković postaviti prema problemu Ine. No, jedno je sigurno: za razliku od Milanovićeve vlade koja nije tražila kompromisno rješenje, Oreškovićev kabinet zasigurno će podvući crtu na dosadašnje prijepore te će pokušati postići dogovor s Mađarima. A to je, smatraju stručnjaci, jedini način da se spasi Ina te da obje strane ne postanu gubitnici.

Telegram se u Budimpešti uvjerio kako su mađarska Vlada i MOL čvrsto uvjereni da je sudski postupak protiv Zsolta Hernadija politički motiviran, kao uostalom i protiv Ive Sanadera. Jedan od sugovornika Telegrama, blizak Upravi MOL-a, bio je rezolutan.

Hernadijeve nevolje

“Sanader i Hernadi izloženi su političkom progonu kako bi se, među ostalim, MOL istjerao iz Ine. Najbolja potvrda za to je ukidanje presude od strane Ustavnog suda koju je prije toga donio Županijski, a potvrdio Vrhovni sud. Ako u Zagrebu postoji dobra volja za pregovorima, onda je potrebno obustaviti postupke pred Stalnim sudom za arbitražu u Haagu, pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu te pred Komisijom UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi.

Dok traju sudski sporovi teško je normalno razgovarati, a osim toga troškovi arbitraže na tri suda su enormni, plaćaju se golemi honorari odvjetnicima, konzultantima, raznim stručnim suradnicima. Riječju: posrijedi je besmisleno bacanje novca, a rješenja nema ni na vidiku. Uostalom, i arbitražni suci uvjeravaju obje strane da im je mnogo jednostavnije, brže i jeftinije da spor riješe dogovorno, nego da godinama čekaju sudsku presudu”.

U Budimpešti upozoravaju da je za njih vrlo važno vrijeme u kojemu će se rješavati problemi. Vlada do 1. svibnja mora imenovati nove članove uprave, jer starima ističe ugovor. Mađari ne kriju nezadovoljstvo hrvatskim članovima uprave koji, kako kažu, nisu iskazali lojalnost kompaniji.

S obzirom na to da su se problemi godinama gomilali, teško je očekivati da će se riješiti preko noći. Činjenica je da MOL ima veća upravljačka prava od onih koje donosi vlasništvo 25 posto plus jedna dionica što je doista ozbiljan problem. No, sigurno je isto tako da su, posebice za Vlade Zorana Milanovića, razne interesne skupine poduzimale sve kako bi spriječile bilo kakav konstruktivan razgovor Zagreba i Budimpešte.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 13. veljače 2016.