Hrvatska ima veliki problem sa svojim snagama reda. Onima kojima je moto “sigurnost i povjerenje”. Hrvatska policija, naime, laže. Ne samo da govori neistine, nego baš laže, a stvar lagano prelazi u patologiju.
Što je najgore, stvari oko kojih je MUP u posljednje vrijeme lagao su one za koje je neistinu bizarno lako utvrditi, tako da se otvara pitanje o tome koliko su, zapravo, ogromni razmjeri laganja, jer u priči oko rada policije postoji cijeli univerzum stvari koje nije jednostavno provjeriti.
Prvo je bilo više osoba…
Posrtanje MUP-a oko istine je, međutim, besramno očito u priči oko legitimitiranja novinarke portala net.hr Đurđice Klancir, koju su u redakciji, na nalog odvjetnika sisačko-moslavačkog župana Ivana Žinića, posjetila dva uniformirana policajca. Kako baš i nije najuobičajenije da policija išće osobne po novinarskim redakcijama, digla se poprilična fertutma, koju je MUP pokušao otkloniti službenim odgovorom.
“Iz dostavljene dokumentacije policija nije mogla nedvojbeno utvrditi o kojoj konkretnoj osobi bi se točno radilo jer u Hrvatskoj postoji više osoba imenom i prezimenom novinarke”, citat je iz reakcije MUP-a od utorka poslije podne.
… pa ipak prazan ekran
Onda je došla srijeda i pomoćnik načelnika Uprave policije Josip Bukvić u studiju N1 televizije. “Da, u informacijskom sustavu u registru osoba i osobnih ispravama nema podataka za ime i prezime Đurđica Klancir. (…) Kad se upisalo Đurđica Klancir nije se pojavilo ništa, prazan ekran”.
Dakle, u utorak je u Hrvatskoj postojalo “više osoba s imenom i prezimenom novinarke”, u srijedu je bio “prazan ekran”. Netko tu, jasno, laže. Ili MUP u službenoj reakciji, ili u jednako službenom javnom nastupu pomoćnik načelnika Uprave policije. Da je ovo prvi put, čovjek bi možda i mogao progutati objašnjenje o nespretnosti, pritisku javnosti, žurbi i sličnom. (Okej, ne bi ni onda, ali bi laž ipak malo manje besramno zvučala).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gdje je nestao mobitel?
U studenom prošle godine je naime MUP odbio produžiti suradnju Centru za mirovne studije u pružanju podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu. Iz udruge su prekid 15-godišnje suradnje protumačili osvetom za prozivanje policije zbog tretmana migranata. U javnoj izmjeni priopćenja, MUP je spomenuo i slučaj aktivista udruge Are You Syrious protiv kojeg je nadležna policijska postaja podigla optužnicu “jer je isti zatečen u pomaganju grupi migranata na način da im je mobitelom, a zatim i svjetlosnim signalima na osobnom vozilu davao upute kada i gdje mogu prijeći državnu granicu”. Kaže se zatim kako ga je sud proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima.
Problem je što je do medija došla nepravomoćna presuda, ali i tijek suđenja. Ovako su pred sudom o mobitelu koji MUP spominje u svom obračunu s nevladinom udrugom govorila trojica policajaca koji su bili svjedoci: “Nisam vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilnom telefonu”, kazao je prvi. Drugi mobitel u svom svjedočenju nije ni spominjao, a treći “nije vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilni telefon”. Logično, mobitel se u presudi uopće ne spominje.
Obavijesni razgovori u vrijeme pressice o MUP-u
Još je jasnije policijsko driblanje istine odrađeno prije 11 mjeseci, kad su počeli dolaziti po kućama aktivista nevladinih udruga s pozivom da se pojave dan poslije na obavijesnim razgovorima u policijskoj stanici. Malo je nezgodno bilo to što je 18. travnja, točno u vrijeme obavijesnih razgovora već bila sazvana tiskovna konferencija nevladinih udruga koje se bave pravima migranata s temom – policijskog pritiska na njihov rad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad su udruge ukazale na nevjerojatnu situaciju da u jednoj zemlji EU 2018. godine policija ljude koji su trebali govoriti na tiskovnoj konferenciji o postupanju policije u to isto vrijeme traži za obavljanje obavijesnih razgovora, MUP ih je na svom Twitter profilu optužio da lažu, jer da su pozivi za obavijesne razgovore krenuli u 16 sati. I da su tek nakon toga udruge sazvale tiskovnu konferenciju.
Ne znam, poziv za tiskovnu konferenciju je i dalje na mom mailu, poslan u 10.38 sati 17. travnja 2018. godine, odnosno, pet sati i 22 minute prije nego je policija, kako su sami napisali, krenula pozivati na obavijesne razgovore.
Rutinsko postupanje
Hrvatska policija, dakle, a i hrvatska javnost, imaju već dugotrajan i opasan problem. Imaju MUP koji laže. Imaju ravnatelja policije Nikolu Milinu koji je, primjerice, u ožujku prošle godine na sjednici saborskog odbora izjavio kako “ne postoji mogućnost da policija postupa nezakonito”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imaju ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji su razgovarali o slučaju Đurđice Klancir i, naravno, zaključili da nema nikakvih problema i da je bila riječ o rutinskom postupanju.
Upravo u takvom zaključku dvojice bliskih suradnika i jest problem. Dugotrajan, opasan i, zapravo, već rutinski problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska policija sve češće posrće na istini. To postaje dugotrajan, opasan i, zapravo, već rutinski problem
Priča o rutinskim neistinama MUP-a: Kako je od 'više Đurđica Klancir' odjednom nastao 'prazan ekran'
Dakle, u utorak je u Hrvatskoj postojalo “više osoba s imenom i prezimenom novinarke”, u srijedu je bio “prazan ekran”. Netko tu, jasno, laže. Ili MUP u službenoj reakciji, ili u jednako službenom javnom nastupu pomoćnik načelnika Uprave policije. Da je ovo prvi put, čovjek bi možda i mogao progutati objašnjenje o nespretnosti, pritisku javnosti, žurbi i sličnom. (Okej, ne bi ni onda, ali bi laž ipak malo manje besramno zvučala).
Hrvatska ima veliki problem sa svojim snagama reda. Onima kojima je moto “sigurnost i povjerenje”. Hrvatska policija, naime, laže. Ne samo da govori neistine, nego baš laže, a stvar lagano prelazi u patologiju.
Što je najgore, stvari oko kojih je MUP u posljednje vrijeme lagao su one za koje je neistinu bizarno lako utvrditi, tako da se otvara pitanje o tome koliko su, zapravo, ogromni razmjeri laganja, jer u priči oko rada policije postoji cijeli univerzum stvari koje nije jednostavno provjeriti.
Prvo je bilo više osoba…
Posrtanje MUP-a oko istine je, međutim, besramno očito u priči oko legitimitiranja novinarke portala net.hr Đurđice Klancir, koju su u redakciji, na nalog odvjetnika sisačko-moslavačkog župana Ivana Žinića, posjetila dva uniformirana policajca. Kako baš i nije najuobičajenije da policija išće osobne po novinarskim redakcijama, digla se poprilična fertutma, koju je MUP pokušao otkloniti službenim odgovorom.
“Iz dostavljene dokumentacije policija nije mogla nedvojbeno utvrditi o kojoj konkretnoj osobi bi se točno radilo jer u Hrvatskoj postoji više osoba imenom i prezimenom novinarke”, citat je iz reakcije MUP-a od utorka poslije podne.
… pa ipak prazan ekran
Onda je došla srijeda i pomoćnik načelnika Uprave policije Josip Bukvić u studiju N1 televizije. “Da, u informacijskom sustavu u registru osoba i osobnih ispravama nema podataka za ime i prezime Đurđica Klancir. (…) Kad se upisalo Đurđica Klancir nije se pojavilo ništa, prazan ekran”.
Dakle, u utorak je u Hrvatskoj postojalo “više osoba s imenom i prezimenom novinarke”, u srijedu je bio “prazan ekran”. Netko tu, jasno, laže. Ili MUP u službenoj reakciji, ili u jednako službenom javnom nastupu pomoćnik načelnika Uprave policije. Da je ovo prvi put, čovjek bi možda i mogao progutati objašnjenje o nespretnosti, pritisku javnosti, žurbi i sličnom. (Okej, ne bi ni onda, ali bi laž ipak malo manje besramno zvučala).
Gdje je nestao mobitel?
U studenom prošle godine je naime MUP odbio produžiti suradnju Centru za mirovne studije u pružanju podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu. Iz udruge su prekid 15-godišnje suradnje protumačili osvetom za prozivanje policije zbog tretmana migranata. U javnoj izmjeni priopćenja, MUP je spomenuo i slučaj aktivista udruge Are You Syrious protiv kojeg je nadležna policijska postaja podigla optužnicu “jer je isti zatečen u pomaganju grupi migranata na način da im je mobitelom, a zatim i svjetlosnim signalima na osobnom vozilu davao upute kada i gdje mogu prijeći državnu granicu”. Kaže se zatim kako ga je sud proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 43. Zakona o strancima.
Problem je što je do medija došla nepravomoćna presuda, ali i tijek suđenja. Ovako su pred sudom o mobitelu koji MUP spominje u svom obračunu s nevladinom udrugom govorila trojica policajaca koji su bili svjedoci: “Nisam vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilnom telefonu”, kazao je prvi. Drugi mobitel u svom svjedočenju nije ni spominjao, a treći “nije vidio je li okrivljeni razgovarao na mobilni telefon”. Logično, mobitel se u presudi uopće ne spominje.
Obavijesni razgovori u vrijeme pressice o MUP-u
Još je jasnije policijsko driblanje istine odrađeno prije 11 mjeseci, kad su počeli dolaziti po kućama aktivista nevladinih udruga s pozivom da se pojave dan poslije na obavijesnim razgovorima u policijskoj stanici. Malo je nezgodno bilo to što je 18. travnja, točno u vrijeme obavijesnih razgovora već bila sazvana tiskovna konferencija nevladinih udruga koje se bave pravima migranata s temom – policijskog pritiska na njihov rad.
Kad su udruge ukazale na nevjerojatnu situaciju da u jednoj zemlji EU 2018. godine policija ljude koji su trebali govoriti na tiskovnoj konferenciji o postupanju policije u to isto vrijeme traži za obavljanje obavijesnih razgovora, MUP ih je na svom Twitter profilu optužio da lažu, jer da su pozivi za obavijesne razgovore krenuli u 16 sati. I da su tek nakon toga udruge sazvale tiskovnu konferenciju.
Ne znam, poziv za tiskovnu konferenciju je i dalje na mom mailu, poslan u 10.38 sati 17. travnja 2018. godine, odnosno, pet sati i 22 minute prije nego je policija, kako su sami napisali, krenula pozivati na obavijesne razgovore.
Rutinsko postupanje
Hrvatska policija, dakle, a i hrvatska javnost, imaju već dugotrajan i opasan problem. Imaju MUP koji laže. Imaju ravnatelja policije Nikolu Milinu koji je, primjerice, u ožujku prošle godine na sjednici saborskog odbora izjavio kako “ne postoji mogućnost da policija postupa nezakonito”.
Imaju ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji su razgovarali o slučaju Đurđice Klancir i, naravno, zaključili da nema nikakvih problema i da je bila riječ o rutinskom postupanju.
Upravo u takvom zaključku dvojice bliskih suradnika i jest problem. Dugotrajan, opasan i, zapravo, već rutinski problem.