Mora se priznati da priča na prvu loptu ima dosta solidan zabavni potencijal. Dugogodišnji župan pada zbog kikiriki mita od 10.000 kuna i zapošljavanja mlađahnih referentica preko veze. Bivši gradonačelnik i aktualni saborski zastupnik je, pak, došao u ruke USKOK-u jer je inscenirao prijetnje sebi i svojoj obitelji. Prijetnje zbog kojih je tronuto zaplakao na tiskovnoj konferenciji u kampanji, okružen sućutnim čelnim ljudima svoje stranke. Monty Pythone, ti li si?
Četkica za zube i pidžama
Na Posavčev slučaj tako će mnogi odmahnuti rukom. Opća je percepcija da se takve stvari, pogotovo na lokalnoj razini, događaju masovno. Da se radi o sitnijem prijestupu. Ili da je nevjerojatno koliko je malu svotu novca Posavec (kako tvrdi USKOK) uzeo za sređivanje čelne pozicije u županijskim cestama.
Zbog svega toga je jako dobro da je Posavec na udaru baš zbog ovakvih prijestupa (ako ih tužiteljstvo dokaže na sudu), kako u edukativne, tako i u preventivne svrhe. Inzistirali ste na zaposlenju nekog “svog”? Pripremite četkicu za zube i pidžamu, jer nije isključeno da će i po vas doći u šest ujutro.
Zloupotreba policije u političke svrhe
Kovačeva bizarna predstava je, pak, kategorija za sebe. Ako je USKOK u pravu, čovjek je, kako bi imao bolju poziciju u predizbornoj kampanji, zloupotrijebio represivni sustav. Prethodnu rečenicu valja pročitati još jednom da se osvijesti koliko je potencijalno opasna.
Okej, Kovač nije uhitio nekog od svojih protukandidata, ali je uz pomoć policajca, inscenirao prijetnje sebi i svojoj obitelji, e kako bi policija po službenoj dužnosti razotkrila autora portala s kojeg ga se navodno klevetalo. Činjenica da je pritom, opet, ako je USKOK u pravu, glumio potresenost i, po svemu sudeći bez njihovog znanja, iskoristio Peđu Grbina i Biljanu Borzan u svom pokušaju da obrani mjesto gradonačelnika, dodatni je bonus zapanjujuće čeličnoj volji za očuvanjem vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje se samo od sebe postavlja i još jedno pitanje – zbog čega je Kovač toliko grčevito želio ostati prvi čovjek Čakovca? Ne, još četiri godine altruističkog davanja sebe građanima voljenog grada nije dovoljno dobar odgovor.
Restart u Remetincu
Činjenica da ni Posavec, ni Kovač nisu članovi HDZ-a, dapače, na posljednjim parlamentarnim izborima su osvojili saborske mandate na najjačoj opozicijskoj listi (Restart koalicija), također je detalj koji može biti edukativan za širu javnost. Ne, stranačka iskaznica nije nikakvo jamstvo da netko (ni)je sklon korupciji i zloupotrebi funkcije.
E sad, kad smo stigli do stranačkih iskaznica, priča postaje malo zapetljanija i još mučnija. Uhićenja političkih suparnika, naime, pogotovo s pozicije moći, nikad nije baš pametno zazivati. Čak ni u zemljama s potpuno neovisnim istražnim tijelima i sudstvom. Zašto? Zato što ćeš, ako ti politički protivnici doista budu ulovljeni s rukama u pekmezu, imati problem s povjerenjem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeva narudžba USKOK-u
U lipnju prošle godine, nakon iznenadnog uhićenja Josipe Rimac, Andrej Plenković je bio jako nervozan. I nezadovoljan USKOK-om. “Što se tiče aktivnosti na koje se aludira, koje su koruptivnog karaktera, očekujem da tijela, i policija i DORH procesuiraju i one koje su vezane i za SDP”, govorio je premijer, spominjući čak i istragu oko navodnih nepravilnosti u Rijeci. “Očekujem iste aršine za sve. A ne vidim nikakve spektakularne akcije”, ljutio se Plenković.
Pola godine kasnije, zbog sumnje u korupciju u jednom od krakova afere Janaf, uhićen je HDZ-ov gradonačelnik Velike Gorice i saborski zastupnik Dražen Barišić. Samo nekoliko sati kasnije pokazalo se da su aršini, eto, isti za sve – u jednom od krakova afere Janaf uhićen je SDP-ov gradonačelnik Nove Gradiške i saborski zastupnik Vinko Grgić.
Danas, pak, kad su oči javnosti već cijeli tjedan uprte u Kutinu odakle dolaze svjedočenja i audio-zapisi o uhljebljivanju i zbrinjavanju “žetončića” u produkciji HDZ-a i HSLS-a, policijska akcija odvija se nešto sjevernije. Tamo gdje Plenkovićeva stranka nije ni blizu vlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kaj s “kaj bi ti štel biti”?
Naravno, sasvim je moguće da su ta vremensko-politička poklapanja, eto, plod kozmičke slučajnosti. Kao što je moguće da je sasvim slučajno da čuvena afera “Kaj bi ti štel biti” iz siječnja ove godine nije još, iako je i ona audio-dokumentirana, rezultirala ozbiljnijim akcijama istražnih tijela.
Podsjetimo, član predsjedništva HDZ-a Žarko Tušek snimljen je kako nudi Viktoru Šimuniću plaćanje troškova kampanje (25 tisuća plakata) i postizbornu funkciju po želji, samo da nakon izbora uđe u koaliciju s HDZ-om. Osam mjeseci kasnije, pravna država se očito još muči s pritiskanjem tipke “play”, a Tušek je, hvala na pitanju i dalje saborski zastupnik i član predsjedništva HDZ-a. Čudno zbog čega je tanko povjerenje javnosti u neovisnost institucija, jel’ da?
Tvoje ime zvuči poznato
Naposljetku, gotovo sve spektakularne antikorupcijske akcije, uhićenja u ranu zoru i kampiranja novinara pred prostorijama USKOK-a doimaju se prečesto kao uzaludne pokazne vježbe. Suđenja traju godinama, a konačni sudski pravorijeci u višedesetljetnoj hrvatskoj borbi protiv korupcije još nisu česta pojava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najpoznatiji primjer je baš čuvena Fimi media, jedini korupcijski proces u kojem je nepravomoćno osuđena i politička stranka. I to vladajuća – HDZ nervozno iščekuje pravorijek Vrhovnog suda o presudi po kojoj moraju platiti tri i pol milijuna kuna kazne i vratiti 14,6 milijuna kuna u državni proračun. Iako je bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader uhićen još davne, davne 2010. godine, proces još nije gotov. A posljednje odugovlačenje pada na teret upravo Vrhovnom sudu, tijelu koje je u lipnju održalo zadnju raspravu o tom predmetu i koje je, po najavama, u roku od najdalje mjesec dana trebalo objaviti svoju konačnu odluku. Vrhovni sud? Hm, zvuči nekako poznato…
I Posavčev i Kovačev slučaj doimaju se čvrstima. Zašto je onda i dalje teško vjerovati u neovisnost institucija?
Dio odgovora je možda u tome što je Andrej Plenković prošlog ljeta doslovno zazivao spektakularne akcije USKOK-a protiv SDP-ovaca
Član predsjedništva HDZ-a Žarko Tušek snimljen je kako nudi Viktoru Šimuniću plaćanje troškova kampanje (25 tisuća plakata) i postizbornu funkciju po želji, samo da nakon izbora uđe u koaliciju s HDZ-om. Osam mjeseci nakon objave snimke, pravna država se očito još muči s pritiskanjem tipke “play”, a Tušek je, hvala na pitanju i dalje saborski zastupnik i član predsjedništva HDZ-a
Mora se priznati da priča na prvu loptu ima dosta solidan zabavni potencijal. Dugogodišnji župan pada zbog kikiriki mita od 10.000 kuna i zapošljavanja mlađahnih referentica preko veze. Bivši gradonačelnik i aktualni saborski zastupnik je, pak, došao u ruke USKOK-u jer je inscenirao prijetnje sebi i svojoj obitelji. Prijetnje zbog kojih je tronuto zaplakao na tiskovnoj konferenciji u kampanji, okružen sućutnim čelnim ljudima svoje stranke. Monty Pythone, ti li si?
Čim se, međutim, zagrebe po površini uhićenja bivšeg HNS-ovca Matije Posavca i skidanja imuniteta SDP-ovom Stjepanu Kovaču, zabava nestaje. Ostaje samo, nažalost već poslovično klasična hrvatska mučnina iz prve četvrtine 21. stoljeća.
Četkica za zube i pidžama
Na Posavčev slučaj tako će mnogi odmahnuti rukom. Opća je percepcija da se takve stvari, pogotovo na lokalnoj razini, događaju masovno. Da se radi o sitnijem prijestupu. Ili da je nevjerojatno koliko je malu svotu novca Posavec (kako tvrdi USKOK) uzeo za sređivanje čelne pozicije u županijskim cestama.
Zbog svega toga je jako dobro da je Posavec na udaru baš zbog ovakvih prijestupa (ako ih tužiteljstvo dokaže na sudu), kako u edukativne, tako i u preventivne svrhe. Inzistirali ste na zaposlenju nekog “svog”? Pripremite četkicu za zube i pidžamu, jer nije isključeno da će i po vas doći u šest ujutro.
Zloupotreba policije u političke svrhe
Kovačeva bizarna predstava je, pak, kategorija za sebe. Ako je USKOK u pravu, čovjek je, kako bi imao bolju poziciju u predizbornoj kampanji, zloupotrijebio represivni sustav. Prethodnu rečenicu valja pročitati još jednom da se osvijesti koliko je potencijalno opasna.
Okej, Kovač nije uhitio nekog od svojih protukandidata, ali je uz pomoć policajca, inscenirao prijetnje sebi i svojoj obitelji, e kako bi policija po službenoj dužnosti razotkrila autora portala s kojeg ga se navodno klevetalo. Činjenica da je pritom, opet, ako je USKOK u pravu, glumio potresenost i, po svemu sudeći bez njihovog znanja, iskoristio Peđu Grbina i Biljanu Borzan u svom pokušaju da obrani mjesto gradonačelnika, dodatni je bonus zapanjujuće čeličnoj volji za očuvanjem vlasti.
Ovdje se samo od sebe postavlja i još jedno pitanje – zbog čega je Kovač toliko grčevito želio ostati prvi čovjek Čakovca? Ne, još četiri godine altruističkog davanja sebe građanima voljenog grada nije dovoljno dobar odgovor.
Restart u Remetincu
Činjenica da ni Posavec, ni Kovač nisu članovi HDZ-a, dapače, na posljednjim parlamentarnim izborima su osvojili saborske mandate na najjačoj opozicijskoj listi (Restart koalicija), također je detalj koji može biti edukativan za širu javnost. Ne, stranačka iskaznica nije nikakvo jamstvo da netko (ni)je sklon korupciji i zloupotrebi funkcije.
E sad, kad smo stigli do stranačkih iskaznica, priča postaje malo zapetljanija i još mučnija. Uhićenja političkih suparnika, naime, pogotovo s pozicije moći, nikad nije baš pametno zazivati. Čak ni u zemljama s potpuno neovisnim istražnim tijelima i sudstvom. Zašto? Zato što ćeš, ako ti politički protivnici doista budu ulovljeni s rukama u pekmezu, imati problem s povjerenjem.
Plenkovićeva narudžba USKOK-u
U lipnju prošle godine, nakon iznenadnog uhićenja Josipe Rimac, Andrej Plenković je bio jako nervozan. I nezadovoljan USKOK-om. “Što se tiče aktivnosti na koje se aludira, koje su koruptivnog karaktera, očekujem da tijela, i policija i DORH procesuiraju i one koje su vezane i za SDP”, govorio je premijer, spominjući čak i istragu oko navodnih nepravilnosti u Rijeci. “Očekujem iste aršine za sve. A ne vidim nikakve spektakularne akcije”, ljutio se Plenković.
Pola godine kasnije, zbog sumnje u korupciju u jednom od krakova afere Janaf, uhićen je HDZ-ov gradonačelnik Velike Gorice i saborski zastupnik Dražen Barišić. Samo nekoliko sati kasnije pokazalo se da su aršini, eto, isti za sve – u jednom od krakova afere Janaf uhićen je SDP-ov gradonačelnik Nove Gradiške i saborski zastupnik Vinko Grgić.
Danas, pak, kad su oči javnosti već cijeli tjedan uprte u Kutinu odakle dolaze svjedočenja i audio-zapisi o uhljebljivanju i zbrinjavanju “žetončića” u produkciji HDZ-a i HSLS-a, policijska akcija odvija se nešto sjevernije. Tamo gdje Plenkovićeva stranka nije ni blizu vlasti.
Kaj s “kaj bi ti štel biti”?
Naravno, sasvim je moguće da su ta vremensko-politička poklapanja, eto, plod kozmičke slučajnosti. Kao što je moguće da je sasvim slučajno da čuvena afera “Kaj bi ti štel biti” iz siječnja ove godine nije još, iako je i ona audio-dokumentirana, rezultirala ozbiljnijim akcijama istražnih tijela.
Podsjetimo, član predsjedništva HDZ-a Žarko Tušek snimljen je kako nudi Viktoru Šimuniću plaćanje troškova kampanje (25 tisuća plakata) i postizbornu funkciju po želji, samo da nakon izbora uđe u koaliciju s HDZ-om. Osam mjeseci kasnije, pravna država se očito još muči s pritiskanjem tipke “play”, a Tušek je, hvala na pitanju i dalje saborski zastupnik i član predsjedništva HDZ-a. Čudno zbog čega je tanko povjerenje javnosti u neovisnost institucija, jel’ da?
Tvoje ime zvuči poznato
Naposljetku, gotovo sve spektakularne antikorupcijske akcije, uhićenja u ranu zoru i kampiranja novinara pred prostorijama USKOK-a doimaju se prečesto kao uzaludne pokazne vježbe. Suđenja traju godinama, a konačni sudski pravorijeci u višedesetljetnoj hrvatskoj borbi protiv korupcije još nisu česta pojava.
Najpoznatiji primjer je baš čuvena Fimi media, jedini korupcijski proces u kojem je nepravomoćno osuđena i politička stranka. I to vladajuća – HDZ nervozno iščekuje pravorijek Vrhovnog suda o presudi po kojoj moraju platiti tri i pol milijuna kuna kazne i vratiti 14,6 milijuna kuna u državni proračun. Iako je bivši premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader uhićen još davne, davne 2010. godine, proces još nije gotov. A posljednje odugovlačenje pada na teret upravo Vrhovnom sudu, tijelu koje je u lipnju održalo zadnju raspravu o tom predmetu i koje je, po najavama, u roku od najdalje mjesec dana trebalo objaviti svoju konačnu odluku. Vrhovni sud? Hm, zvuči nekako poznato…