Ispovijest Filipinke koja ima sasvim neobičan posao. Ubija dilere drogom po naređenju državnih vlasti

Neobična ubojica

Kada upoznate ubojicu koja je dosad ubila šest ljudi, nikako ne očekujete da će se pred vama naći mlada, pomalo nervozna žena koja u rukama nosi dijete, piše reporter BBC-ja.

“Moj prvi posao je bio prije dvije godine u ovoj pokrajini, tu u blizini. Bila sam jako preplašena i živčana jer mi je to bio prvi put,” priča Maria, što nije njeno pravo ime. Dio je tima koji čine tri žene, koje su prilično dragocjene vlastima iz razloga što se mogu približiti svojim žrtvama bez izazivanja bilo kakve sumnju.

One last hit https://t.co/qTSt9sbUrY

— BBC News (World) (@BBCWorld) August 26, 2016

Više posla donosi više rizika

Kada je predsjednik Duterte izabran, pozvao je građane i policiju da ubiju one dilere koji se opiru pri uhićenju. Maria je otad ubila još pet ljudi, svima je pucala u glavu. Na upit tko joj je dao naređenje da to napravi kaže da je to bio njen šef, koji je policajac.

To poslijepodne kada je pričala s novinarom BBC-ja, Mariji je javljeno kako je kuća u kojoj živi sa svojim suprugom, ugrožena. Morali su se hitno preseliti.

Ovaj kontroverzni rat s dilerima za nju znači puno više posla, no s tim je došao i znatno veći rizik. Kaže kako je sve počelo kada je njezin suprug dobio zadatak od policajca da ubije jednog dužnika, koji je ujedno bio i korisnik droga.

Suprug ju je uveo u posao

“Mom mužu je naređeno da ubije čovjeka koji nije platio ono što duguje.” Takva praksa se pretvorila u redovite slučajeve, a njen suprug je s vremenom psotao izloženiji sve više. “S vremenom, trebali su ženu.. suprug me odveo da obavim taj posao. Kad sam vidjela čovjeka kojega sam trebala ubiti, došla sam do njega i upucala ga,” prisjeća se.

Maria i njezin suprug dolaze iz siromašne četvrti filipinskog grada Manile, prije poslova koje sada obavljaju, nikada nisu imali redovita primanja. Sada zarađuju oko 327 eura po obavljenom poslu, što je prilično dobro za filipinske standarde. No, problem je što iz ove situacije kao da nema izlaza za mladu ženu kao što je Maria.

Shabu droga koja uništava mozak

Ovakvi ugovori o ubijanju nisu ništa novo na Filipinima. No, nakon najnovije odluke filipinskog predsjednika Dutertea zauzeti su kao nikad dosada. Duterte je vrlo nedvosmisleno najavio kako će u prvih 6 mjeseci svoga mandata ubiti 100 tisuća kriminalaca. Obratio se i samim dilerima: “Ne uništavajte moju zemlju jer ću vas ubiti,” poručio im je.

Ono što je izazvalo ovakav revolt kod kontroverznog filipinskog predsjednika je to što se sve više ljudi okreću poslu s preprodajom droge, posebno često se koristi tzv. shabu droga. Zapravo je to sleng za metamfetamin koji se koristi zemljama kao što su Japan, Hong Kong, Filipini. Metamfetamin se prodaje u kristaliziranom obliku. Prilično je jeftin, ali djeluje razarajuće na mozak.

Život u stalnom strahu od metka

U Tondu, lučkom području grada Manile, koje spada među siromašnije dijelove, većina stanovnika zapravo potiče predsjednikovu kampanju. Oni smatraju ‘shabu’ odgovornom za veliki porast kriminala, ali i za uništavanje života. Ipak, kažu da su pomalo zabrinuti da je predsjednikov potez za ubijanje dilera možda malo izvan kontrole i da tako mogu stradati i nevine žrtve.

Jedan od onih kojega vladini ‘odredi smrti’ traže da bi ga mogli uhititi je Roger, što nije njegovo pravo ime. Postao je ovisan o shabu kao mladić. Pomalo je shvatio da mu je posao s drogom daleko unosniji od ostalih poslove koje može raditi.

Sada je u bijegu, stalno se seli kako bi lakše zametnuo svoj trag. “Svaki dan, svaki sat, mogu dobiti metak u prsa. Naporno je i zastrašujuće sakrivati se cijelo vrijeme. Ne znate tko je ispred vas, hoće zapucati, teško mi je spavati noću. Čim čujem nešto, odmah se probudim. Najteže od svega je što ne znam kome vjerovati, gdje se skrivati svaki dan, gdje više ići.”

Ako se predam policiji, ubit će me

Osjeća se krivim jer je sudjelovao u prodaji ove destruktivne droge. “Doista vjerujem da sam pogriješio. Puno puta. Učinio sam grozne stvari. Napravio sam nepravdu mnogima, postali su ovisni zbog mene. No, ono što bih rekao je da nije svatko tko koristi droge u stanju ubiti, ili ukrasti. Ja sam ovisnik, ali ne ubijam i ne kradem.”

Poslao je svoju djecu da žive sa ženinom obitelji na selo, tako ih je želio zaštititi od droge. Procjenjuje da su ,između 30 i 35 posto ljudi u njegovom susjedstvu ovisnici.

Roger priznaje da prijetnje filipinskog predsjednika dilerima tijekom kampanje nije shvaćao ozbiljno. “Mislio sam da se to odnosi na velike, one koji proizvode drogu, a ne na male dilere kao što sam ja. Volio bih da mogu vratiti vrijeme. Ali prekasno je za mene. ne mogu se predati, jer će me policija vjerojatno ubiti.”

Brine što će joj djeca misliti

Nije Roger jedini koji žali zbog svog izbora- kaje se i Maria. “Osjećam se krivom, ovo je teško za moje živce.” Brine za to što će njena djeca misliti. “ne želim se vratiti njima i reći da smo to morali raditi za život, da smo ubijali radi novca.” Njen stariji sin već zna postavljati pitanja o tome kako ona i tata zarađuju mnogo.

Ima još jedan zadatak za obaviti, prema ugovoru, a htjela bi da joj je posljednji. No, njen šef prijeti svima koji napuste tim da će ih ubiti. Osjeća se zarobljenom. Pitala je svog svećenika za oprost grijeha kada je išla na ispovijed, no nije se usudila priznati što radi.

Osjeća li pravdu jer provodi politiku predsjednika, pomaže u rješavanju problema s drogom. “Mi samo govorimo kako nešto provesti. Kada završimo s poslom, nikad ne pričamo o tome,” kaže. No, njena gestikulacija odaje više nego što ona želi reći. Ruke su joj nemirne, a oči dugo zatvorene dok priča o svom poslu, progone je misli koje ne želi dijeliti.