Izgleda da SAD, jačanjem dolara i povećanom proizvodnjom nafte, ozbiljno miniraju dogovor OPEC-a
SAD su počele provoditi politiku koju je najavljivao Donald Trump
Neposredno prije inauguracije novog američkog predsjednika, SAD su ovih dana već započele prvi, od više trgovinskih ratova koje je u predizbornoj kampanji najavljivao pobjednik izbora Donald Trump. I prije nego li je službeno preuzeo vlast, Washington je počeo provoditi Trumpovu politiku koja će dovesti SAD u izravne sukobe s mnogim državama svijeta te međunarodnim organizacijama.
Prvi se na udaru nove gospodarske strategije SAD-a našao OPEC, organizacija najvećih izvoznica nafte, koja kontrolira više od trećine proizvodnje sirove nafte. OPEC je kartel u kojemu su Alžir, Angola, Ekvador, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Venezuela, i koji je dugo pokrivao oko 55 posto svjetske potrošnje nafte te je kao monpolist, uz pomoć SAD-a, koji je bio najveći uvoznik nafte na svijetu, određivao cijenu nafte.
Dogovor OPEC-a utjecao na povećanje cijene nafte
Do obrata dolazi nakon što su SAD, od najvećeg svjetskog uvoznika nafte, izrasle u velikog izvoznika energije, prije svega nafte i plina, pa su se ekonomski interesi Washingtona zbog toga iz temelja promijenili. Države članice OPEC-a do pred kraj prošle godine proizvodile su dnevno ponekad i do 33 milijuna barela nafte, premda potražnja nije prelazila 28,5 milijuna tona. I te prevelike količine nafte na svjetskom tržištu uvjetovale su njenu rekordno nisku cijenu.
Zbog toga je taj kartel krajem prošle godine dogovorio da će smanjiti poizvodnju što je odmah dovelo do značajnog povećanja cijena nafte. Posljednjih dana stare godine cijena nafte dogurala je i do 56 dolara po barelu, za razliku od jeseni prošle godine kada se kretala oko 44 dolara, ali i niže. Američka Energy Information Administratiton (EIA) priopćila je da je, nakon tog sporazuma, poizvodnja pala dnevno za 320.000 barela nafte ili gotovo 4 posto.
Jačanjem dolara, Washington minira dogovor
OPEC je pak objavio da su smanjili proizvodnju za oko 221.000 barela dnevno. Sve to dovelo je do toga da je potražnja postala veća od ponude, što je prvi puta nakon više od dvije godine dovelo do rasta cijena nafte na svjetskom tržištu. No, taj plan Saudijske Arabije i ostalih članica OPEC-a te Rusije, tvrde analitičari, Washington sada minira jačanjem dolara te povećanom proizvodnjom i izvozom nafte, posebno iz škiljevca.
Stručnjaci smatraju da SAD, povećanjem proizvodnje nafte i jačanjem dolara, demonstriraju novu snagu te želju da budu protuteža akcijama OPEC-a te da umanje učinkovitost njihovih mjera. Zbog toga je u srijedu cijena sirove nafte pala na 53,92 dolara po barelu, a na burzi u New Yorku na 51,08 dolara po barelu. Akciji opstrukcije dogovora OPEC-a i Rusije pridružile su se i neke druge države pa je posljednjih dana ponovno došlo do ozbiljnog povećanja ponude nafte na svjetskom tržištu što je smjesta zaprijetilo ugrožavanjem, pa i potpunim uništavanjem sporazuma OPEC-a.
Nafta iz škriljavca će slomiti monopol na cijenu
Ranije ovog tjedna, Energy Information Administration je objavila analizu u kojoj predviđa da će se proizvodnja nafte iz škriljaca u SAD-u u veljači povećati na 4,75 milijuna barela dnevno. Već u siječnju ona je dosegla brojku od 4,71 milijuna barela dnevno u odnosu na ranijih 4,54 milijuna barela dnevno. Po tim predviđanjima proizvodnja nafte u SAD-u porast će tijekom 2017. za prosječno 170.000 barela dnevno, dok OPEC upozorava da će se ta brojka popeti i do 230.000 barla dnevno.
Industrija dobivanja nafte iz škriljavca u SAD-u, koja se razvila do neslućenih razmjera, nakon početne zbunjenosti povećala je svoju efikansnost, modernizirala je proizvodnju, smanjila troškove, i, umjesto da je uništi niska cijena nafte, što su, prije svega, očekivale Rusija i Saudijska Arabija, ona se uspješno oporavila i prilagodila novim okolnostima. I sva je prilika da će nafta proizvedena iz škriljavca definitivno slomiti monopol na cijenu nafte koji su da sada imali države koje su je eksploatirale na klasičan način.
Umjesto smanjena, povećali proizvodnju nafte
Brazil i Kanada također su upozorili da neće poštivati odluku OPEC-a o smanjenju proizvodnje pa su već najavili da će njihova zajednička proizvodnja porasti za oko 415.000 barela dnevno što će biti novi, dodatni pritisak na cijenu nafte. Istodobno su Irak, Libija i Nigerija, koje su članice OPEC-a, ali čiju proizvodnju nafte drže u svojim rukama pretežito američke naftne kompanije, također značajno povećali proizvodnju.
Tako je iračka proizvodnja porasla na rekordnih 4,6 milijuna barela dnevno, Libija je počela proizvoditi više od 700.000 barela dnevno što je najveća proizvodnja u posljedne tri godine. I 11 država poizvođača nafte, uključujući Rusiju, koje nisu članice OPEC-a, složilo se potkraj godine da će poduprijeti njegovu akciju za povećanje cijena nafte. Obećali su da će smanjiti proizvodnju za 175.000 barela dnevno. No, najnoviji podaci šokarali su OPEC-u.
Te su države, naime, umjesto da smanje, povećali proizvodnju čak za 558.000 barela nafte dnevno. Čime su zadale smrtni udarac OPEC-ovim namjerava da smanji proizvodnju, poveća potražnju i tako podigne cijene nafte. Zbog svega toga analitičari The Wall Street Journal, na temelju ankete koju su proveli među proizvođačima nafte, predviđaju da će se zalihe sirove nafte povećati za 100.000 barela tjedno što će, dakako, još više doprinijeti padu cijena.
SAD će preuzeti ključnu ulogu u određivanju cijena
Nema sumnje da će taj obrat na tržištu, a posebno nakon što Iran shvati da se nitko više ne pridržava dogovora o smanjenju proizvodnje nafte, pa i on baci na tržište nove milijune barela nafte, dovesti do novog dramatičnog smanjenja cijena. A to će najviše pogoditi gospodarstvo Rusije, koje je ionako ozbiljno ranjeno, ali i najvećeg saveznika SAD-a na Bliskom istoku Saudijsku Arabiju.
Istodobno, to će biti težak udarac za naftne komapanije po svijetu: stručnjaci predviđaju da će najveće multinacionalne kompanije još nekako preživjeti, ali da će se srednje i manje tvrtke naći pred nerješivim problemima koji će mnoge od njih odvesti u bankrot ili će ih prisliti da u bescijenje prodaju velikim kompanijama.
Nova gospodarska politika SAD-a te namjera Washingtona da preuzme ključnu ulogu pri određivanju cijena energije, prije svega nafte i plina, pokazuje da će od sada SAD, koristeći svoju ekonomsku i političku moć, diktirati nova globalna, politička i ekonomska pravila igre, vodeći pri tome računa isključivo o vlastitim interesima, dok će im interesi, čak i najvećih saveznika, biti u drugom planu.