Svjetski lideri imaju plan koji bi nas do 2100. možda mogao spasiti od ekološke katastrofe
G7 naglašava da je potrebna potpuna dekarbonizacija do kraja stoljeća
Neke od najbogatijih svjetskih država dogovorile su se da će povećati svoje napore kako bi se zaustavilo zagađenje fosilnim gorivima, prenosi Bloomberg.
G7 naglašava da je potrebna potpuna dekarbonizacija do kraja stoljeća. To znači da svako zagađenje spaljivanjem fosilnih goriva bude nadoknađeno uklanjanjem ugljikovog dioksida iz atmosfere. Države trebaju imati cilj smanjiti zagađenje na 70% zagađenja iz 2010. godine do sredine stoljeća, rekli su iz G7 u zajedničkoj izjavi.
“Potrebno je veliko smanjenje proizvodnje stakleničkih plinova, u sprezi s dekarbonizacijom svjetske ekonomije tijekom ovog stoljeća”, stoji u zajedničkoj izjavi nakon summita koji je održan u Njemačkoj pod pokroviteljstvom kancelarke Angele Merkel.
Grupa G7 nalazi se pod povećanim pritiskom zbog klimatskih promjena nakon što je Kina objavila da smanjuje svoju proizvodnju ugljikovog dioksida. Ovakva solidarnost čitave grupe iznimno je bitna prije nadolazećeg sastanka Ujedinjenih naroda u Parizu u prosincu ove godine. Na tom sastanku će 190 država svijeta pokušati postići sporazum o smanjenju proizvodnje stakleničkih plinova koji će biti obvezujući za sve države članice.
Jennifer Morgan, svjetska ravnateljica klimatskog programa na Svjetskom institutu za resurse u Washingtonu, rekla je da će “dugoročni ciljevi dekarbonizacije će pokazati korporacijama i financijskim tržištima da su najisplativija ulaganja u zelenim tehnologijama” Dodala je da su danas vođe država G7 napravile veliki iskorak ovim ozbiljnim klimatskim obvezama.
Čista energija
Ove klimatske obveze uključuju povećanje obnovljivih izvora energija u Africi i pružanje osiguranje od negativnih učinaka klimatskih promjena za čak 400 milijuna ljudi.
Članovi G7 također su pozvali i na povećanje klimatske pomoći. Naime, bogate nacije i privatni investitori dogovorili su se 2009. godine da će dati 100 milijardi dolara državama u razvoju do 2020. godine kako bi ih potaknuli na korištenje ekološki prihvatljivije tehnologije. Mali broj bogatih država je dao bilo kakve konkretne planove za ostvarenje tog cilja.
Koliko je ostvariva dekarbonizacija?
Jedna od bitnih pretpostavki trenutnih klimatskih modela je mogućnost negativne proizvodnje ugljik dioksida u drugoj polovici 21. stoljeća. Ta pretpostavka kaže da ćemo do 2100. godine moći izvući više ugljik dioksida iz atmosfere nego što u nju stavljamo. To znači da sad možemo upumpavati ogromne količine ugljik dioksida u atmosferu zato što ćemo (jednom, u nekoj točki u budućnosti) moći izvlačiti ugljik dioksid iz atmosfere.
Dekarbonizacija, o kojoj govori G7, je negativna proizvodnja ugljikova dioksida s puno manjim očekivanjima.
Čarobni štapić zaustavljanja klimatskih promjena je BECCS, kombiniranje bio-energije s izvlačenjem i skladištenjem ugljik dioksida. Koncept BECCS se temelji na korištenju biljaka (koje koriste ugljik dioksid pri rastu) za proizvodnju električne energije te izvlačenju ugljik dioksida iz atmosfere koji bi potom bio skladišten u geološkim formacijama, najčešće se pritom misli na korištenje iscrpljenih nalazišta nafte. Upotrijebi li se dovoljno BECCS-a, moguće je modelirati praktički bilo koju razinu ugljik dioksida u atmosferi, a ipak postići željeno zatopljenje od samo 2 stupnja Celzija.
Koliko su veliki projekti ostvarivi?
Postavlja se pitanje ostvarivosti velikih projekata BECCS-a. Potrebno je pronaći biljke koje je lako uzgojiti, a da se ne koriste u prehrani, koje je lako preraditi bez upotrebe teških strojeva i, što je najbitnije, koje postoje u ogromnim količinama. Studije Međuvladina panel o klimatskim promjenama (IPCC) kažu da je potrebno izvući između 2 i 10 gigatona (milijarda tona) ugljik dioksida svake godine prije 2050. Usporedbe radi, svi svjetski oceani mogu apsorbirati oko 9 gigatona godišnje.
Znanstvenici nisu sigurni da je moguće tolike količine ugljik dioksida izvući iz atmosfere te sigurno i trajno spremiti ispod zemlje. Postavlja se pitanje, ako u prazna naftne izvore spremimo ugljik dioksid, kako ćemo znati da, kilometrima ispod zemlje, taj spremnik ne ispušta plinove, kako ćemo znati da spremnik nije potpuno nestao, uslijed potresa ili slično.
Najočitiji problem i ove inicijative su dugoročni ciljevi koji su loše definirani. Postavlja se pitanje, ako već godinama slušamo znanstvenike koji nam govore da nam je ostalo još 5 ili 10 godina za veliki zaokret u zagađivanju, zašto postavljamo ciljeve koji će se ostvariti za 85 godina?