Schulzov obrat

Na sastanku na vrhu EU u petak u Bruxellesu, kancelarka Merkel nastojala je pak umiriti europske čelnike tvrdeći kako njena zemlja “u potpunosti ispunjava svoje europske obveze”. Martin Schulz prenio je isti dan članovima vodstva stranke, na sastanku koji je trajao osam sati, kako je predsjednik države Frank-Walter Steinmeier, nekadašnji SPD-ov ministar vanjskih poslova u vladi Angele Merkel, uputio dramatičan apel svim strankama da nastave pregovore o sastavljanju koalicijske vlade.

Premda se Schulz još do prije nekoliko dana zaklinjao da obnova velike koalicije između socijaldemokrata i kršćanskih demokrata Angele Merkel, ne dolazi u obzir, brojni pritisci izvan i unutar stranke prisilili su ga na koperikanski obrat. Schulz je, naime, pristao sastati se Angelom Merkel u četvrtak te razgovarati s njom o tomu kako izaći iz krize. Premda većina analitičara smatra kako to još nikako ne znači da će SPD ući u novu vladu kao mlađi partner CDU-a, većina članova vodstva stranke smatra kako socijaldemokrati moraju ući u koaliciju s Angelom Merkel i tako spasiti državu od novih izbora koji bi samo ojačali ekstremnu ljevicu i desnicu.

Velika koalicija pogubna za socijaldemokrate

Porast podrške radikalno desnoj Alternativi za Njemačku, Zelenoj stranci i Die Linke, radikalno lijevoj stranci jest ono ono što muči politički i ekonomski establisment Njemačke. Jer takav razvoj odnosa snaga nosi za sobom puno političke nesigurnosti i neizvjesnosti, što se, dakako, može negativno odraziti na gospodarsku situaciju u zemlji. Istodobno, Martin Schulz već duže upozorava kako bi suradnja s Angelom Merkel mogla biti pogubna za njegovu stranku. Drugi međutim upozoravaju da bi beskompromisni stav Martina Schulza mogao stvoriti dojam u javnosti da je SPD odgovoran za političku krizu koja može dovesti do dodatnog jačanja radikalno desnih i lijevih stranaka.

Berlinom se čak posljednjih dana proširila vijest da će Schulz, ako ne pristane na veliku koaliciju, biti prisljen podnijeti ostavku na mjesto šefa stranke. Njemački socijaldemokrati priopćili su da će održati zajednički sastanak s predsjednikom države i Angelom Merkel, u nastojanju da se izbjegnu novi izbori, ali da to nikako ne znači spremnost na obnovu velike koalicije. Konačnu odluku, izjavio je Martin Schulz, o velikoj koaliciji donijet će glasovanjem svi članovi stranke.

Nema dobrog izlaza iz krize

Manuela Schwesig, potpredsjednica SPD-a, dala je do znanja da otvorenost za razgovore ne znači automatski pristanak na veliku koaliciju. “Nije moguća koalicija koja bi radila na dosadašnji način, a ima još nekih rješenja”, zaključila je Schweisig. Yascha Mounk, profesor na Sveučilištu Harvard, kazao je pak da se može razumijeti rezerviranost SPD-a: “Velika dvojba u doba politike u kojoj nadiru populisti jest hoćete li podijeliti vlast s ljudima s kojima se ideološki suprotstavljate ili nema vlade. Naprosto, nema dobrih rješenja: ako dođe do velike koalicije CDU i SPD, Njemačka će to skupo platiti jer će to omogućiti populistima da još više ojačaju.”

Profesor Garton Ash smatra da su glasači nezadovoljni radom obiju velikih stranaka te da se zbog toga sve više opredjeljuju za lijevi i desni radikalizam. Stoga, upozorava, politika Angele Merkel u Njemačkoj nema alternative. Mathias Döpfner, predsjednik upravnog odbora izdavača Axel Springer, pozvao je međutim Nijemce da novu političku klimu u državi dožive kao priliku za promjene na bolje. “Zemlja se mora ponovno naviknuti na ideju da politika može biti nešto drugo osim pukog manevriranja”, izjavio je Döpfner, piše NYT, jasno aluirajući na način na koji je kancelarka Merkel vodila zemlju.

Početak kraja Angele Merkel?

Nakon što su propali pregovori o sastavljanju nove vlade koji su trajali četiri tjedna, razočarana kancelarka Angela Merkel, sastala se sa skupinom od dvadesetak konzervativnih saveznika. Kad je ušla u dvoranu, svi su ustali i pozdravili je velikim pljeskom. Umjesto da se to doživi kao priznanje za strpljive pokušaje u okupljanju velike kolicije od četiri ili pet stranaka, mnogi su tu gestu doživjeli kao početak kraja Angele Merkel.

Do sada neupitna i nepobjediva čelična kancelarka izgubila je nekadašnju moć i karizmu te doživjela drugi težak poraz u manje od dva mjeseca. Najprije je njena demokršćanska stranka ostvarila najslabiji rezultat do sada i prvi puta od 2005. nema većinu u parlamentu, a nakon toga nije uspjela privoljeti liberale i Zelene da sastave koalicijsku vladu. Većina smatra da Merkel nije uspjela ne samo zbog toga jer oslabila njena moć te su se iscrpile njene pregovaračke sposobnosti i mogućnosti, već ponajprije radi toga jer nije ponudila jasnu i prihvatljivu viziju Njemačke za slijedeće četiri godine.

Građani žele vizionare, a ne politikante

Richard Hilmer, izvršni direktor istaknutog njemačkog think-tanka Policy Matters kazao je kako je strategija Angele Merkel “samo sjedi i čekaj” doživjela potpuni krah. “Ljudi žele vladu koja ima viziju budućnosti, a ne politikante koji upravljaju državom iz dana u dan.” Zbog svega toga procjenjuje se da je neuspjehom Angele Merkel završila posljeratna tradicija stabilnih vlada i jakih kancelara te da je započelo razdoblje u kojoj o sudbini Njemačke više neće odlučivati samo dvije najveće stranke, nego četiri ili pet stranaka.

Do sada su CSU i SPD povodili politiku namećući svoj konsenzus, a od sada to neće moći proći bez suglasnosti malih stranaka. Kao što se to uostalom događa u Nizozemskoj, Švedskoj i Španjolskoj gdje zemlju vode manjinske vlade. Dierk Borstel, profesor političkih znanosti na Sveučilištu primijenjenih znanosti i umjetnosti u Dortmundu, izjavio je kako ne vjeruje da bi kancelarka Merkel pristala voditi vladu bez potpore parlamentarne većine. “Morati će se boriti za svaku odluku, morat će biti transparentna, objašnjavati svaki svoj potez, a to je u potpunoj suprotnosti s načinom na koji je do sada radila”.

Je li manjinska vlada rješenje?

Kancelarka Merkel i visoki dužnosnici CDU-a, upozoravaju da manjinska vlada znači nesigurnost i neizvjesnost, a Njemačkoj i Europi potrebna je stabilna vlada. Armin Laschet, konzervativni premijer Sjeverne Rajne Vestfalije, izjavio je kako “manjinska vlada nije rješenje za Njemačku s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi Europa”. Strah Angele Merkel, pa čak i fobija od manjinske vlade, nisu međutim bez temelja. Njemačko iskustvo s manjinskim vladama zapravo je strašno. Za mračnih dana Weimarske Republike, nakon I Svjetskog rata, manjinske vlade upravljale su zemljom uredbama, a ekstremne stranke blokirale su rad parlamenta i uništavale demokraciju.

Stoga ne čudi da Anthony Glees, povjesničar na Sveučilištu u Buckinghamu, opravdava rezerviranost prema manjinskim vladama. “Njemačka opsesija stabilnošću vlada uglavnom je posljedica želje da se izbjegnu pogreške Weimarske Republike. Unatoč sustavu proporcionalnog glasovanja, prag od 5% za manje stranke osigurao je stabilnost poslijeratne Njemačke jer je omogućio da državom vladaju dvije najače stranke koje dijelom naginju prema političkom centru.”

Tragično iskustvo Weimarske Republike

Međutim Martin Schulz, koji priznaje da su manjinske vlade urušile demokraciju, ipak ističe da u drugim europskim državama manjinske vlade djeluju učinkovito. S obzirom na toliko različite procjene o tomu na koji će se način strukturirati politička scena u Njemačkoj, ne čudi što postoje i dijametralno suprotne ocjene tih procesa. Po jednima fragmentacija političke scene logičan je proces i zahvaljujući tomu njemačka politička scena sada će nalikovati onima u Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj…

Wolfgang Merkel, ravnatelj Berlinskog društveno-znanstvenog centra drži da je takav razvoj znak političkog sazrijevanja. “Posljednjih 30 godina doživjeli smo opće razočaranje politikom što se može vidjeti u trajnom padu odaziva glasača od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sada se ponovno raspravlja o svim bitnim pitanjima. Može se reći da je došlo do oživljavanja pluralizma i pluralističkog diskursa “.

Pobjednici izbora desničarski AfD i liberali

Rezultati posljednjih izbora potvrđuju te ocjene. Kršćanski demokrati osvojili su na izborima za Bundestag 24. rujna, 200 mandata u Bundestagu, što je 55 mjesta manje nego na prošlim izborima. Socijaldemokrati su izgubili 40 mjesta i sada ih imaju samo 153. Ekstremno desni Alternativni pokret za Njemačku, (AfD), premda je prvi put ušao u parlament, osvojio je čak 94 mandata. Liberali FDP, vratili su se u Bundestag i odmah osvojili 80 mjesta.

Die Linke, radikalno lijeva stranka ima 64 mandata, 5 više nego u pošlom sazivu, a Zeleni 67 mandata, četiri više nego ranije. Sestrinska stranka krščanskih demokrata, CSU, ima 46 mandata, 10 manje nego na prošlim izborima. Mnogi za takav uspon malih stranaka krive upravo Angelu Merkel koje je, tvrde, gušila političku oporbu i eliminirala svaku raspravu. Za mnoge analitičare Angela Merkel je pak utjelovljenje politike konsenzusa: u 12 godina čak je 8 godina vladala u koaliciji sa socijaldemokratima, najvećih ideološkim i političkim protivnicima u zemlji. Pri tomu se približila političkom centru i bila je prvi post-ideološki kancelar Njemačke.

No, upozoravaju, politika i ideologija sada se ponovno vraćaju i takav model upravljanja više ne prolazi kod većina građana. Među vodećim političarima oporbenih stranaka prevladava uvjerenje da je Angela Merkel svojim autoritetom i snagom gušila sve oko sebe, da je zapostavila parlament, da uopće nije uvažavala mišljenje koalicijskih partnera, oporbe i javnosti te da se oslanjala samo na uski krug najlojalnijih suradnika.

Merkel kriva za sve političke nevolje

Za nju se govori da je poput pilota koji vozi avion, a da nitko od putnika ne zna koja je destinacija. Ali, svi su mirni, jer znaju da će sigurno sletjeti. Članica stranke Zelenih Annalena Baerbock, ispričala je berlinskom dnevniku Die Tageszeitung da je, dok je prolazila pokraj Angele Merkel, ona promrmljao: “Da, da, zeleni ljudi žive u svom lijepom, idiličnom svijet.” Tako je Njemačka, ma kako završili razgovori između Merkel i Schultza, ušla u povijesno potpuno novu situaciju, post merkelovsko razdoblje.

I to baš u vrijeme dok Njemačka, kako kaže kancelarka Merkel, nikada nije stajala bolje ni ekonomski ni u EU. Njemačka ima poračunski suficit od čak 20 milijardi eura, nikad manju nezaposlenost, i izvrstan izvoz. A u EU, zahvaljujući načinu na koji je kancelarka Merkel upravljala krizama i odnosima u međunarodnoj zajednici, posebice nakon što je Velika Britanija izglasala izlazak iz EU, nitko Berlinu ne osporava vodeću ulogu. Merkel je u EU simbol stabilnosti i europskih vrijednosti.

Političko samoubojstvo socijaldemokrata

U Bruxellesu prevladava dojam da je upravo briljantno vodstvo Angele Merkel osiguralo Njemačkoj prosperitet i vodeću ulogu u Europi. Posljednjih godina Merkel je postala sinonim za uspješno upravljanje državom. Sada, njezina nesposobnost da se postigne konsenzus s potencijalnim koalicijskim partnerima postaje sinonim za oslabljenu Njemačku. Ako išta može utješiti Angelu Merkel, onda je to činjenica da su njemački birači iskazali istu nezahvalnost i prema socijaldemokratima. Iako je u protekle četiri godine SPD natjerao Vladu da odredi minimalnu plaću te da se u 63. godini steknu uvjeti za mirovinu, birači to socijaldemokratima uopće nisu honorirali.

Štoviše, SPD je sa svega 20,5 posto osvojenih glasova, ostvario najgori izborni rezultat u svojoj povijesti, iz čega je potpuno jasno da su ga njegovi tradicionalni glasači kaznili, smatrajući da je ulaskom u koaliciju s konzervativcima izdao temeljne ideje ljevice. SPD je u posljednjih 15 godina, od kojih je 8 bio u velikoj koaliciji s CDU, izgubio gotovo polovicu svojih birača. Zbog toga mnogi članovi, kao i većina političkih analitičara, smatra da će SPD, uđe li opet u koaliciju, počiniti političko samoubojstvo te da će to biti kraj socijaldemokrata.