Kako je stopiran poznati projekt na zapadu Zagreba? Glavni financijer tražio milijun kuna mita: 'Sve je zapisao u crnu knjižicu'
Drago Vidaković nekoć je bio ključni svjedok protiv Sanadera, a sada je nepravomoćno osuđen
U korupcijskoj aferi teškoj milijun kuna na tri godine zatvora danas je nepravomoćno osuđen Drago Vidaković, nekadašnji šef uprave Hypo Leasing Kroatien i jedan od ključnih svjedoka protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, te čovjek koji je lani ušao u Nadzorni odbor Croatia Recordsa. Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da je uzeo milijun kuna mita kako bi Hypo nastavio financirati ‘projekt Medarska’, stambeno-poslovni kompleks na zapadu Zagreba.
Vidaković se već četiri godine skriva od hrvatskog pravosuđa, te je trenutno za njim na snazi tjeralica.
Kako je izbjegao sud?
Iako je na posljednjoj raspravi na kojoj se pojavio, još negdje 2018. obećao da će uskoro iznijeti obranu, u idućim danima je pobjegao u SAD. U nekoliko navrata otamo je slao ispričnice sudu, uvjeravajući da ima problema sa zdravljem. No, utvrđeno je da je u međuvremenu dobio državljanstvo SAD i promijenio ime u Ryan Drago. Zbog svega toga sud je nastavio proces u njegovoj odsutnosti.
Hypo Leasing Kroatien svojevremeno je bio moćna tvrtka za financiranje, pa je tako sudjelovala i u ‘projektu Medarska’. Uz Poyel, tvrtku u vlasništvu Romea Krešića, na njemu je radila i firma TAP čiji će čelni čovjek Marijan Rajić zajedno s Krešićem također kasnije tvrditi da ga je Vidaković tražio mito.
Zašto su stale isplate?
Financiranje je bilo zamišljeno tako da, nakon ispostavljenih faktura za obavljene radove, Hypo Leasing podmiri potraživanja iz iznosa odobrenog kredita. No, nakon nekoliko rata isplate su iznenada zapele. Dokumenti koje su slali izvođači završavali su, prema presudi, upravo u Vidakovićevoj ladici, a za nastavak financiranja traženo je mito. I Krešić i sin Marijana Rajića koji je u međuvremenu preminuo, potvrdili su to u svojim iskazima.
Doduše, Krešić je mjesecima odbijao platiti Vidakovića uvjeren kako nema razloga da se financijska kuća ne drži sklopljenog ugovora. Čak je, preko svojih poslovnih partnera, o nepravilnostima oko isplate kredita u veljači 2008. obavijestio sve visokopozicionirane u Hypo Leasing Kroatien. Jedna e-mail poruka poslana je i na adrese uprave u Austriji. Međutim, na prijavu ovih nepravilnosti baš nitko tada nije reagirao.
Mito je ipak plaćeno
Na kraju je Krešić u ljeto 2008. preko Rajića ipak poslao Vidakoviću traženih milijun kuna mita. Da doista nije bilo razloga da se isplate zaustave potvrdio je tijekom suđenja i Mario Dokupil, koji je radio u Hypo Leasing Kroatien. Prema njegovim riječima upravo je Vidaković bio zadužen za financiranje ‘projekta Medarska’.
Taj njegov iskaz uklopio se u svjedočenja Krešića i Rajićevog sina. Upravo je mlađi Rajić izjavio kako je čuo da je njegov tata s Krešićem bio kod Vidakovića jer ih je ovaj tražio deset posto od ukupnog iznosa, kako bi odobrio nastavak plaćanja.
“Obavljeno je. Plaćanje će uslijediti uskoro. Vidaković je sve zapisao u svoju crnu knjižicu”, opisali su Krešić i Rajić u svojim iskazima. Dokupil je pak potvrdio da je nakon toga doista nastavljeno plaćanje, a to je kazao i sam Krešić.
Umalo došlo do zastare
Ako presuda postane pravomoćna Vidaković će morati vratiti milijun kuna koje je uzeo kao mito. Iako je svim silama trudio izbjeći pojavljivanje na sudu, na kraju mu je to uzeto kao otegotna okolnosti kod određivanja visine kazne.
Izbjegavanjem iznošenja obrane pokazao je potpunu nekritičnost prema onome što mu je stavljeno na teret, navela je obrazlažući presudu sutkinja Maja Štampar Stipić. Inače, zbog tolikog otezanja postupka ovom je slučaju u travnju 2023. prijetila zastara. Sada kada je donijeta nepravomoćna presuda zastarni rok produžen je za još dvije godine.
Još jedno suđenje
Nakon ovog postupka Vidakovića još čeka i suđenje za 18 milijuna kuna teške malverzacije teške čak 18 milijuna kuna s kojima se osim njega povezuje još dvojicu nekadašnjih čelnika Hypo Leasing Kroatien – Željka Rupića i Alberta Modritscha. Optužnica ih tereti da su još početkom 2000-ih izvlačili novac iz tvrtke kojoj su bili na čelu, tako što su Marijanu Šegoti, koji je bio zadužen za informatiku i logistiku, plaćali milijunske iznose za, kako tvrdi tužiteljstvo, fiktivne informatičko-tehničke usluge.
Novac je, navodi tužiteljstvo, isplaćivan od 1999. godine. Sve je navodno potrajalo do 2008. kada je Šegota fakturirao posljednje iznose. Pronađeno je preko 140 ulaznih računa za koje vještak kasnije nije mogao sa sigurnošću utvrditi jesu li ispravni, odnosno za što su točno plaćeni milijuni, pa ih zato tužiteljstvo smatra lažnima. Osim za informatičke usluge, sporni računi odnosili su se i na nabavu logističke opreme.