Kako se Poljska, dolaskom desnice na vlast, iz uzdanice Zapada pretvorila u glavnog troublemakera EU
Varšavske vlasti, uz blagoslov Washingtona, uspjele su se sukobiti s glavnima u EU
Između radikalno desne, konzervativne poljske vlade te Bruxellesa, Pariza i Berlina već dugo vlada napetost, a povremeno izbijaju i oštri javni sporovi. No, posljednjih tjedana došlo je do takve eskalacije sukoba da je Varšava istodobno uspjela otvoreno politički zaratiti s EU, Francuskom i Njemačkom. Tako je Poljska, od nekadašnje zvijezde i uzdanice Zapada, nakon što je vlast došla konzervativna stranka Pravo i Pravda, (PiS), postala najveći troublemaker unutar Europske unije.
Nedavno je francuski predsjednik Emmanuel Macron optužio “Varšavu da se izdvaja od ostatka Europe”, “da odbija prihvatiti europske vrijednosti” te da poljski građani “zaslužuju bolje”. Kazao je da je “EU stvorena na vrijednostima demokracije i javnih sloboda s kojima je Poljska danas su u sukobu”, a da se istodobno ponaša kao da je EU “supermarket” iz kojeg može uzimati samo ono što njoj odgovara. Upozorio je također kako Varšava riskira da se u budućnosti nađe “na marginama EU” te je zaključio “da je poljska premijerka još jednom napravila stratešku pogrešku”.
‘Macron se prema Poljskoj ponaša neprijateljski’
Premjerka Beate Sidlo odmah je odgovorila da su možda “Macronovi arogantni komentari rezultat nedostatka njegovog političkog iskustva” te mu je savjetovala “da se usredotočiti na rješavanje problema u vlastitoj državi, kako bi postigao iste ekonomske rezultate i jednaku razinu sigurnosti za francuske građane kakvu svojim ljudima jamči Poljska”.
Također je optužila Macrona da se prema Poljskoj, ali i zemljama istočne Europe, ponaša neprijateljski. Poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski izjavio je pak kako njegova zemlja “nije izolirana” te je pozvao Macrona da pomnije prati zbivanja u središnjoj Europi.
Francuska tražio od EU promjene zakona o radu
Do sukoba je došlo nakon što je predsjednik Macron zatražio promjene kontroverznog pravila EU, takozvane Direktive o zaposlenicima, koje omogućuje stranim radnicima da rade u francuskim tvrtkama, a da troškove socijalnog osiguranja plaćaju u svojim državama, gdje su ta davanja daleko niža. Zbog toga su davanja poslodavaca za plaće “gastarbajtera” znatno manje od domaćih zaposlenika, pa ih zbog toga menadžeri zapošljavaju nauštrb skuplje domaće radne snage.
Tome se sada protive Francuska, Njemačka i Austrija, koje tvrde da to pravilo dovodi do nepoštene konkurencije na nacionalnim tržištima rada i potkopava lokalnu radnu snagu. Potpomognut Bečom i Berlinom, Pariz želi da se to pravilo može koristiti godinu dana, a ne kako predlaže EU dvije godine.
Budući da čak 500.000 Poljaka radi u zemljama EU te da je Varšava imala najviše koristi od takve pravne regulative, Poljska želi zadržati sadašnja prava netaknutima. “Mi ćemo braniti naš položaj do kraja, jer je to u interesu poljskih radnika”, objasnila je premijerka Beata Sidlo.
Poljska tvrdi da joj izbjeglice donose parazite
Kao odgovor na migracijsku krizu koja je pogodila Europu tijekom ljeta 2015., Vijeće Europske unije donijelo je odluku kojom se htjela iskazati solidarnost s Italijom i Grčkom, ulaznim točkama za migrante. Zbog toga se donijela odluka da se 120.000 izbjeglica koji su bježali od rata u Siriji, raspodijeli po članicama EU. No, takvom se stajalištu žestoko usprotivila Poljska, pa je Varšava je ušla u novi, dramatičan sukob s EU, nakon što je Jarosław Kaczyński, lider konzervativne Poljske, najavio da njegova zemlja neće primiti izbjeglice, iako se na to obvezala.
“Podsjetio bih i na izvjestan princip – redosljed ljubavi. Prvo zarađujemo za svoju obitelj, a tek potom eventualno za druge. Primanje izbjeglica značilo bi ukidanje suvereniteta evropskih država, posebno onih slabijih, a među njima i Poljske. S tim se ne možemo složiti, tomu se moramo usprotiviti. Prihvatiti takvo stajalište značilo bi pristati da Poljaci više ne budu gospodari u svojoj zemlji. Izbjeglice mogu donijeti Poljskoj samo parazite i boleštine”.
Varšava i Bruxelles se sukobljavaju puno žestinom
No, nakon što je nedavno Sud pravde Europske unije (CJEU) odbacio žalbu Češke i Slovačke te potvrdio odluku EU o privremenom mehanizmu obveznog premještanja tražitelja azila, čime je postala pravomoćna odluka da svaka članica mora prihvatiti određen broj izbjeglica, sukob između Varšave i Bruxellesa ponovno je izbio svom žestinom.
Europska komisija je odmah priopćila da će u nekoliko tjedana provesti sudski postupak što znači da bi mogla za početak, ako Poljska, Mađarska i Češka ne poštuju odluku suda i odbiju primiti azilante iz Italije i Grčke, sankcionirati te države plaćanjem novčanih kazni. Inače, Varšava se već ranije sukobila s Bruxellesom jer je odbacila zahtjev EU da poništi novi zakon o izboru ustavnih sudaca. Zbog toga je Europska komisija čak zaprijetila da će uskratiti pravo Poljskoj na glasovanje ili korištenja fondova EU.
Optužba iz EU: Poljska tone u diktaturu
Ministar vanjskih poslova Luksemburga Jean Asselborn, države koja predsjedava EU, tako je, među ostalim, čak ustvrdio da Poljska tone u diktaturu, a novinski komentatori upozorili su da vlada pokušava izvesti puzajući državni udar.
Beata Sidlo je odgovorila da “pokušaji napada iz Bruxellesa na našu suverenost potkopavaju demokratsku proceduru, pravni poredak i socijalni mir u Poljskoj”, dok je Jarosław Kaczyński, po uzoru na američkog predsjednika Donalda Trumpa, lansirao slogan “Poljska za Poljake”.
No, svi ti sukobi očito nisu bili dovoljni pa je Varšava ovih dana otvorila novi front, ovaj puta protiv Njemačke.
Poljska traži od Njemačke 830 milijardi eura odštete
Premijerka Beata Sidlo, koja je i potpredsjednica vladajuće stranke Pravo i pravda, izjavila je da će njena država zatražiti od Njemačke dodatne odštete zbog svega što je njena država pretrpjela za njemačke okupacije tijekom II svjetskog rata. U jednom radio intervjuu najavila je da će uskoro biti donesena politička odluka o tomu, a ministri vanjskih i unutarnjih poslova procijenili su da će Varšava od Berlina zatražiti odštetu od čak 830 milijardi eura. Predložili su stoga da Poljska i Njemačka počnu “ozbiljno razgovarati” o odšteti.
Jaroslaw Kaczynski, osnivač i vođa vladajuće stranke Pravo i Pravda te najmoćniji političar u Poljskoj, optužio je pak Njemačku da želi izbjeći odgovornost za štetu koju je nanijela njegovoj zemlji. Poljska je 1953. donijela obvezujuću odluku da odustaje od daljnjim ratnim odštetnim zahtjevima, no sada vlada Varšavi osporava valjanost tog poslijeratnog sporazuma, ukazujući kako je to učinjeno pod diktatom Sovjetskog Saveza.
Glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert, odmah je odgovorio da je Njemačka u potpunosti prepoznala i priznala svoju odgovornost u Drugom svjetskom ratu, istodobno istaknuvši kako je također “platila Poljskoj značajne naknade za sve ratne štete”. Reagirala je poljska rimokatolička crkva koja je upozorila kako bi “loše odluke” mogle “potkopati” veze s Njemačkom. “Načini na koji se rješavaju neriješeni problemi u odnosima dviju zemalja od najveće su važnosti”, navodi se u priopćenju.
Više od 51 posto Poljaka protiv sukoba s Njemačkom
Pet najistaknutiji poljskih biskupa, uključujući kardinala Kazimierza Nycza i nadbiskupa Henryka Muszynskog upozorili su da se ne smije potkopavati uzajamno povjerenje izazivanjem negativnih društvenih emocija s obje strane. Pomirenje je riječ koja je definirala poljsko-njemačke odnose u više od četvrt stoljeća”, istakli su, dodajući kako “lako sve to možemo izgubiti zbog loših odluka i nepromišljnih izjava”.
Ankete javnog mijenja pokazuju da se čak 51 posto građana protivi bilo kakvoj odštetnoj tužbi protiv Njemačke, dok 24 posto podupire zahtjev vlade. Wojciech Przybylski, glavni urednik magazina Visegrad Insight smatra kako je zahtjev za reparacijom namijenjen više za unutarnje potrebe, nego li je to neka poruka međunarodnoj zajednici.
Desna vlada krenula u sukob s Berlinom
“Stranka Pravo i pravda želi pokazati svojim glasačima kako Poljska ima posebnu težinu na međnarodnoj sceni. Tako riskira da dio njenih podupiratelja zaista pomisli da je moguće dobiti neku vrstu odštete. No, takvi potezi samo još više uništavaju vanjskopolitički kredibilitet Poljske”.
Nije teško dokučiti da je desničarska vlada Beate Sidlo krenula u obračun s Berlinom nakon što je Njemačka poduprijele kritike i zahtjeve EU u odnosu na Poljsku te osudila nedemokratskog ponašanje te nepoštivanje vladavine prava u Varšavi.
Među ostalim, njemačka kancelarka Angela Merkel složila se s ocjenom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da su neke zemlje tretirale EU “poput supermarketa”, prihvaćajući golem novac iz regionalnih fondova, ali ignorirajući neke obveze. Također je kazala kako je zabrinuta razvojem političkih prilika u Poljskoj te da mora javno iskazati svoje nezadovoljstvo.
Osveta Njemačkoj zbog kritike nedemokratske prakse
Nakon žestokih kritika iz Berlina, Kaczyński je odgovorio da su Nijemci zadnji koji mogu dijeliti lekcije o demokraciji te da su oni, na moralnom i ekonomskom planu, veliki dužnici Poljske. Po općoj ocjeni Poljska i Mađarska imale su najviše koristi od pridruživanja Uniji 2004. godine.
No, nakon što su u tim zemljama na vlast došle izrazito desničarske i nacionalističke vođe, došlo je do dubokog razilaženja s Bruxellesom koji je žestoko kritizirao nedemokratski način obračuna sa svim neistomišljenicima, posebice u pravosudnom sustavu i nepoćudnim medijima. Do najveće eskalacije sukoba došlo je nakon što su te zemlje odbili primititi izbjeglice s ratom opustošenih područja.
Amerika potiče Poljsku u sukobima
Istom žestinom kojom se kod kuće obračunala sa svojim političkim neistomišljenicima i suparnicima, vlada u Varšavi nastavila je ratovati s Bruxellesom, Parizom i Berlinom. Dakako, nikada se to ne bi usudila učiniti da nije poticana iz Washingtona. Naime, administracija Donalda Trumpa koristi Poljsku, ali još i neke bivše komunitičke države, kako bi potkopala jedinstvo Europske unije te tako oslabila njenu ekonomsku i političku moć.
Washington, naime, više i ne krije kako je Bruxelles postao neugodna prepreka njegovim ambicijama da proširi svoju dominaciju u novom svjetskom političkom i ekonomskom poretku.
Političke krugove u EU, Francuskoj i Njemačkoj isto tako nije iznenadila najava mađarskog premijera Viktora Orbana da će njegova zemlja staviti veto na bilo koju odluku protiv Poljske.
Tvrde da je to zbog toga što vlade Beate Sidlo i Viktora Orbana u Mađarskoj imaju puno sličnosti. Među ostalim, na isti su način, nasilno, ne obazirući se na zakone i demokratske norme, preuzele kontrolu nad najvažnijim pravosudnim i medijskim institucijama što je nezamislivo državama čiji temelji počivaju upravo na medijskih sloboda i nezavisnosti pravosudnih organa.