U proteklom tjednu analizirali su se rezultati lokalnih izbora i slijegali dojmovi, dok se istovremeno zakuhavala kampanja za drugi krug. U kojem ljudi, u punom smislu riječi, biraju između stare i nove Hrvatske. Usput smo konačno dočekali i radni sastanak premijera i predsjednika opet se bavili kupnjom aviona, pasionirano pratili Euroviziju, dočekali smjenu Dijane Zadravec, ali i primirje između Izraela i Hamasa, još jednom se osvjedočili u antidemokratski karakter slovenskih vlasti i revizionistički karakter hrvatskih te konačno dočekali i priznanje košarkaškog svijeta Toniju Kukoču.
Ishod lokalnih izbora je ohrabrujući. Ponajprije jer je evidentno da pomalo nestaje duopol između HDZ-a i SDP-a, potom jer ljudi očito žele istinske promjene i novu vrstu politike, što je vidljivo u čitavom nizu sredina, ali u prvom redu u Zagrebu. Zemlja se stoga u drugom krugu nalazi pred izborom želi li ostati vječno zarobljena u nacionalizmu devedesetih i HDZ-ovom tipu države ili želi krenuti naprijed.
Jasno je da će se najveća bitka voditi u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, a koliko su ta dva svijeta udaljena svjedoči komparativna analiza istupa protukandidata. Dok Škorina kampanja uporno dokazuje da bi njeni ključni ljudi najradije živjeli vječno u devedesetima, a Mihanovićeva vjerno reprezentira hadezeovu državu, Tomašević i Puljak su, unatoč bitnim razlikama između njih, već odavno otišli dalje. A po svemu sudeći, s njima i veći dio birača.
Plenković-Milanović i nabavka aviona
Kako pak izgleda stara Hrvatska demonstrirali su nam zajedno premijer i predsjednik kad su se konačno sastali na Vijeću za obranu i donijeli odluku o kupovini francuskih borbenih aviona. Pojednostavljeno govoreći, s jedne strane imamo građane koje muče stvarni životni problemi, a s druge dvojicu najmoćnijih ljudi u sustavu koji doživljavaju ozbiljno i sebe i temu koja uopće u ovim okolnostima ne bi trebala biti na dnevnom redu.
Smjena Dijane Zadravec
O staroj Hrvatskoj jednostavno se informirati i kroz slučaj Dijane Zadravec i njezine smjene s mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i interventnu radiologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Sve je ovdje toliko poznato i izgleda kao obračun unutar sustava u kojem je praktično nemoguće zauzeti stranu i povjerovati službenim objašnjenima. Poznavajući način na koji stvari funkcioniraju, sve se promijenilo da bi ostalo isto.
Pronađeno petero nestalih
Da će nas devedesete i rat nužno pratiti još duže vrijeme svjedoči i činjenica da se za još značajnim brojem nestalih ljudi traga. Stoga ohrabruje svaka vijest o pronalasku nestalih ljudi, ovaj put njih petero, od kojih je jedan časnik Hrvatske vojske, troje su civili i jedan je ročnik JNA. Pronalazak nestalih i kakav-takav mir njihovim najbližima trebao bi biti prioritet svima u regiji i jedna od tužnijih stvari je što jednostavno nije tako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Katastrofalan posjet Grlić-Radmana Stocu
Koliko je pak nemoguće vladajućoj politici iskoračiti iz Tuđmanove sjene svjedoči posjet ministra vanjskih poslova Grlić-Radmana Stocu. On je tamo otišao na obilježavanje godišnjice ljudi ubijenih u posljednjim danima rata, što bi donekle bilo razumljivo da nismo imali prilike čuti njegov govor u kojem je i sukob s JNA na području Stoca ‘92. spojio s Drugim svjetskim ratom, a usput potpuno izostavio ‘93. Godinu u kojoj je HVO sravnio sa zemljom staru čaršiju, stolačke Bošnjake odveo u logore i općenito ostavio do danas nepremašenu traumu u tom južnohercegovačkom gradiću. Da je sve to rekao, spominjući se ubijenih, posjet bi imao smisla. Ovako je riječ o moralnom cinizmu i nastavku ignorancije drugih.
Izdvojenost Mate Uzinića
Da može i drugačije i dalje od devedesetih, ne samo u politici, nego i u crkvi, svjedoči dosljedna izdvojenost biskupa Mate Uzinića koji kao da je iz nekog sasvim drugog konteksta došao u vodstvo ovdašnje Katoličke crkve. Ovog puta ona je bila vidljiva u objavi o istospolnim parovima. Ostaje samo pitanje hoće li Bergoglio dovoljno dugo ostati na poziciji pape da stigne kadrovski promijeniti vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj ili neće? S tim da mu je znatno sužen izbor onih koji bi modernizirali crkvu.
Primirje na Bliskom istoku
Na Bliskom istoku smo pak dočekali primirje između Izraela i Hamasa, nakon sukoba koji je odnio skoro 300 života, a sve s punom sviješću da je primirje privremeno i da su odavno sazrele okolnosti da se ovo pitanje konačno politički i kompromisom riješi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cenzura slovenske izložbe
Slovenski ministar kulture Vasko Simoniti je ovog tjedna povukao nezapamćen potez kada je mjesec dana uoči otvaranje izložbe slovenskih umjetnika u Europskom parlamentu, pod naslovom ‘Prostor za sve moguće’, istu i otkazao. Riječ je, inače, o ustaljenoj praksi da se zemlja koja preuzima predsjedanje Europskom unijom umjetnički predstavi uoči preuzimanja, a problem se pojavio jer su, osim odabranih, na izložbi trebala biti zastupljena i djela autora koja se inače nalaze u zbirci Europskog parlamenta.
Konkretno, problem je bio u umjetniku Arjanu Preglu koji se angažirao protiv Janšine vlasti. Simoniti je tako zorno pokazao kako slovenska Vlada ne nudi prostor za sve, a nama je ostalo da se zapitamo kako se zemlja koja je kroz umjetničke, političke i medijske otpore jednopartijskom sistemu, putem Mladine, došla u situaciju da zagovara jednoumlje? Iz eventualnog odgovora možda nešto shvatimo i u Hrvatskoj.
Nevjerojatna gledanost Eurovizije
Svatko tko je pratio društvene mreže u subotu navečer mogao je zaključiti da su skoro svi gledali Euroviziju, što je do ove godine bilo nezamislivo. O čemu god da je riječ, a najvjerojatnije se radi o tome da su se ljudi izluđeni pandemijom zaželjeli normalnog života, dobro je došlo podsjetiti se na to kako izgleda kad se čitava Europa oko nečega ujedini, pa premda to bio pop-spektakl. Što se mene tiče, ostaje žal što predstavnica Francuske, Barbara Pravi, nije odnijela pobjedu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ulazak Tonija Kukoča u Hall of fame
Uvjerljivo najtalentiraniji košarkaš, ne samo iz Hrvatske, nego i s ovih prostora, i to u snažnoj konkurenciji, Toni Kukoč, konačno je primljen u Hall of fame. I sve se nekako poklopilo. Tu vijest dočekao je u Splitu, a njegov matični klub, kojeg je nakon dugo vremena uživo gledao, je nakon debakla u prvoj utakmici protiv sarajevskog Sparsa, odigrao tri fantastične utakmice, izborivši ostanak u ABA ligi i finale prvenstva Hrvatske. Sve s natpisom ‘Jugoplastika’ na dresovima i s Kukočem na tribinama.
Kako su nam izbori i jedna izjava iz Crkve pokazali: Hrvatska može drugačije i dalje
Dragan Markovina o ishodu lokalnih izbora, dosljednoj izdvojenosti biskupa Uzinića i drugim top događajima proteklog tjedna
Ishod lokalnih izbora je ohrabrujući. Ponajprije jer je evidentno da pomalo nestaje duopol između HDZ-a i SDP-a, potom jer ljudi očito žele istinske promjene i novu vrstu politike, što je vidljivo u čitavom nizu sredina, ali u prvom redu u Zagrebu. Zemlja se stoga u drugom krugu nalazi pred izborom želi li ostati vječno zarobljena u nacionalizmu devedesetih i HDZ-ovom tipu države ili želi krenuti naprijed
U proteklom tjednu analizirali su se rezultati lokalnih izbora i slijegali dojmovi, dok se istovremeno zakuhavala kampanja za drugi krug. U kojem ljudi, u punom smislu riječi, biraju između stare i nove Hrvatske. Usput smo konačno dočekali i radni sastanak premijera i predsjednika opet se bavili kupnjom aviona, pasionirano pratili Euroviziju, dočekali smjenu Dijane Zadravec, ali i primirje između Izraela i Hamasa, još jednom se osvjedočili u antidemokratski karakter slovenskih vlasti i revizionistički karakter hrvatskih te konačno dočekali i priznanje košarkaškog svijeta Toniju Kukoču.
Između stare i nove Hrvatske
Ishod lokalnih izbora je ohrabrujući. Ponajprije jer je evidentno da pomalo nestaje duopol između HDZ-a i SDP-a, potom jer ljudi očito žele istinske promjene i novu vrstu politike, što je vidljivo u čitavom nizu sredina, ali u prvom redu u Zagrebu. Zemlja se stoga u drugom krugu nalazi pred izborom želi li ostati vječno zarobljena u nacionalizmu devedesetih i HDZ-ovom tipu države ili želi krenuti naprijed.
Jasno je da će se najveća bitka voditi u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, a koliko su ta dva svijeta udaljena svjedoči komparativna analiza istupa protukandidata. Dok Škorina kampanja uporno dokazuje da bi njeni ključni ljudi najradije živjeli vječno u devedesetima, a Mihanovićeva vjerno reprezentira hadezeovu državu, Tomašević i Puljak su, unatoč bitnim razlikama između njih, već odavno otišli dalje. A po svemu sudeći, s njima i veći dio birača.
Plenković-Milanović i nabavka aviona
Kako pak izgleda stara Hrvatska demonstrirali su nam zajedno premijer i predsjednik kad su se konačno sastali na Vijeću za obranu i donijeli odluku o kupovini francuskih borbenih aviona. Pojednostavljeno govoreći, s jedne strane imamo građane koje muče stvarni životni problemi, a s druge dvojicu najmoćnijih ljudi u sustavu koji doživljavaju ozbiljno i sebe i temu koja uopće u ovim okolnostima ne bi trebala biti na dnevnom redu.
Smjena Dijane Zadravec
O staroj Hrvatskoj jednostavno se informirati i kroz slučaj Dijane Zadravec i njezine smjene s mjesta predstojnice Kliničkog zavoda za dijagnostičku i interventnu radiologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Sve je ovdje toliko poznato i izgleda kao obračun unutar sustava u kojem je praktično nemoguće zauzeti stranu i povjerovati službenim objašnjenima. Poznavajući način na koji stvari funkcioniraju, sve se promijenilo da bi ostalo isto.
Pronađeno petero nestalih
Da će nas devedesete i rat nužno pratiti još duže vrijeme svjedoči i činjenica da se za još značajnim brojem nestalih ljudi traga. Stoga ohrabruje svaka vijest o pronalasku nestalih ljudi, ovaj put njih petero, od kojih je jedan časnik Hrvatske vojske, troje su civili i jedan je ročnik JNA. Pronalazak nestalih i kakav-takav mir njihovim najbližima trebao bi biti prioritet svima u regiji i jedna od tužnijih stvari je što jednostavno nije tako.
Katastrofalan posjet Grlić-Radmana Stocu
Koliko je pak nemoguće vladajućoj politici iskoračiti iz Tuđmanove sjene svjedoči posjet ministra vanjskih poslova Grlić-Radmana Stocu. On je tamo otišao na obilježavanje godišnjice ljudi ubijenih u posljednjim danima rata, što bi donekle bilo razumljivo da nismo imali prilike čuti njegov govor u kojem je i sukob s JNA na području Stoca ‘92. spojio s Drugim svjetskim ratom, a usput potpuno izostavio ‘93. Godinu u kojoj je HVO sravnio sa zemljom staru čaršiju, stolačke Bošnjake odveo u logore i općenito ostavio do danas nepremašenu traumu u tom južnohercegovačkom gradiću. Da je sve to rekao, spominjući se ubijenih, posjet bi imao smisla. Ovako je riječ o moralnom cinizmu i nastavku ignorancije drugih.
Izdvojenost Mate Uzinića
Da može i drugačije i dalje od devedesetih, ne samo u politici, nego i u crkvi, svjedoči dosljedna izdvojenost biskupa Mate Uzinića koji kao da je iz nekog sasvim drugog konteksta došao u vodstvo ovdašnje Katoličke crkve. Ovog puta ona je bila vidljiva u objavi o istospolnim parovima. Ostaje samo pitanje hoće li Bergoglio dovoljno dugo ostati na poziciji pape da stigne kadrovski promijeniti vodstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj ili neće? S tim da mu je znatno sužen izbor onih koji bi modernizirali crkvu.
Primirje na Bliskom istoku
Na Bliskom istoku smo pak dočekali primirje između Izraela i Hamasa, nakon sukoba koji je odnio skoro 300 života, a sve s punom sviješću da je primirje privremeno i da su odavno sazrele okolnosti da se ovo pitanje konačno politički i kompromisom riješi.
Cenzura slovenske izložbe
Slovenski ministar kulture Vasko Simoniti je ovog tjedna povukao nezapamćen potez kada je mjesec dana uoči otvaranje izložbe slovenskih umjetnika u Europskom parlamentu, pod naslovom ‘Prostor za sve moguće’, istu i otkazao. Riječ je, inače, o ustaljenoj praksi da se zemlja koja preuzima predsjedanje Europskom unijom umjetnički predstavi uoči preuzimanja, a problem se pojavio jer su, osim odabranih, na izložbi trebala biti zastupljena i djela autora koja se inače nalaze u zbirci Europskog parlamenta.
Konkretno, problem je bio u umjetniku Arjanu Preglu koji se angažirao protiv Janšine vlasti. Simoniti je tako zorno pokazao kako slovenska Vlada ne nudi prostor za sve, a nama je ostalo da se zapitamo kako se zemlja koja je kroz umjetničke, političke i medijske otpore jednopartijskom sistemu, putem Mladine, došla u situaciju da zagovara jednoumlje? Iz eventualnog odgovora možda nešto shvatimo i u Hrvatskoj.
Nevjerojatna gledanost Eurovizije
Svatko tko je pratio društvene mreže u subotu navečer mogao je zaključiti da su skoro svi gledali Euroviziju, što je do ove godine bilo nezamislivo. O čemu god da je riječ, a najvjerojatnije se radi o tome da su se ljudi izluđeni pandemijom zaželjeli normalnog života, dobro je došlo podsjetiti se na to kako izgleda kad se čitava Europa oko nečega ujedini, pa premda to bio pop-spektakl. Što se mene tiče, ostaje žal što predstavnica Francuske, Barbara Pravi, nije odnijela pobjedu.
Ulazak Tonija Kukoča u Hall of fame
Uvjerljivo najtalentiraniji košarkaš, ne samo iz Hrvatske, nego i s ovih prostora, i to u snažnoj konkurenciji, Toni Kukoč, konačno je primljen u Hall of fame. I sve se nekako poklopilo. Tu vijest dočekao je u Splitu, a njegov matični klub, kojeg je nakon dugo vremena uživo gledao, je nakon debakla u prvoj utakmici protiv sarajevskog Sparsa, odigrao tri fantastične utakmice, izborivši ostanak u ABA ligi i finale prvenstva Hrvatske. Sve s natpisom ‘Jugoplastika’ na dresovima i s Kukočem na tribinama.