Kina stalno priča o raspadu SSSR-a, strahujući da se to ne dogodi i njima. No, neke su stvari sasvim pogrešno shvatili
Iz raspada SSSR-a Kineski čelnik Xi Jinping nije shvatio puno, piše FP
Prošlo je 25 godina od pada Sovjetskog Saveza. U tom je periodu kineska Komunistička partija na ovu temu objavila desetke tisuća dokumenata, organizirala brojne okrugle stolove i snimila dokumentarne filmove. Tvorci ovih sadržaja najčešće su bili osrednji kineski politički karijeristi. Kolaps Sovjetskog Saveza službenu kinesku politiku prisilio je na pokretanje ekonomskih reformi, ali i iskazivanja osjetljivosti prema potrebama običnih ljudi. Međutim, Komunistička partija Kine i dalje je doslovno opsjednuta bivšim suparnikom i ideološkim partnerom, piše Foreign Policy.
U člancima, koji su objavljeni 2012. i 2013. godine, novoizabrani generalni sekretar Komunistričke partije Xi Jinping opisan je kao budući kineski Mihail Gorbačov. Autori tih članaka vjerojatno su mislili da Jinpingu na ovaj način odaju poštovanje. Međutim, na vrhuncu svoje političke aktivnosti Gorbačov u Kini nikada nije bio doživljen kao vizionar i reformist, nego kao osoba koja je uzrokovala propast jedne zemlje. Bio je političar koji je izazvao katastrofu za jedan sustav i jednu stranku.
Oduševljeni Glasnošću i Perestrojkom
Kinezi ne žele doživjeti ono što se dogodilo Rusiji 1990. godine. Nemaju namjeru izgubiti jednu četvrtinu teritorija, gledati kako im BDP pada za 40 posto, a očekivana životna dob muškaraca skraćuje se za 7 posto. Krajem osamdesetih, kada je Gorbačev počeo povlačiti prve političke poteze, Kinezi su na početku na njega gledali s oduševljenjem. Preuzeo je vodstvo SSSR-a baš u vrijeme kada su Rusi i Kinezi napokon izgladili svoje nesporazume, koji su se pojavili šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Rusi su vjerovali kako kineske reforme predstavljaju iskorak u spašavanju umiruće kineske ekonomije, a kineski intelektualci su bili oduševljeni politikom Glasnosti i programom reforme sovjetskog gospodarstva, tzv. Perestrojkom. Onda je propast Sovjetskog Saveza Kineze natjerao na promišljanje. Gorbačov je izgubio ugled. U Kini se nikada, pa čak niti u vrijeme relativno liberalnijih političkih razdoblja, kao što je bilo vrijeme intenzivne intelektualne debate tijekom osamdesetih, nije smjelo otvoreno postavljati pitanja o nacionalnom identitetu, vodstvu Partije, političkoj korektnosti komunistričkoga sustava.
Strože kažnjavanje prosvjednika
Svaki detalj svojega ustroja, od strukture željeznica do policijskog ustroja, Narodna Republika Kina preuzela je od Sovjetskog Saveza. Kinezi su raspad Sovjetskog Saveza na početku iskoristili kako bi reformirali Komunističku partiju. Politolog David Shambaugh smatra kako je nesposobna i stagnirajuća Sovjetska Komunistička Partije Kineze natjerala da svoju Partiju pretvore u modernu, fleksibilnu i vedru organizaciju. To se nikada nije dogodilo, jer Kinezi nisu bili spremni za demokratske promjene.
Zbog straha od vala promjena, koji je zahvatio istočnu Europu, komunističko vodstvo je 1989. godine odlučilo strože kažnjavati prosvjednike u Pekingu i drugim kineskim gradovima. Kinezi su postali zabrinuti zbog uloge koje je rastući nacionalizam, od Ukrajine do Azerbejdžana, odigrao u raspadu Sovjetskog Saveza, pa su smanjili prava autonomnim regijama te smanjili prava raznim etničkim grupama. Do tada se termin Minzu, kineski termin za jedan narod, odjednom počeo prevoditi kao grupa koja uključuje razne etničke skupine, a ne isključivo grupu nacionalnosti.
Paranoja o stranim utjecajima
U međuvremenu je kinesko vodstvo postalo zabrinuto zbog sovjetske ekonomske stagnacije, pa je kineski vođa Deng Xiaoping 1992. godine pokrenuo velike gospodarske promjene i potaknuo izgradnju velikih poslovnih gradova u zemlji. Kinezi su vjerovali kako se katastrofalan raspad Sovjetskog Saveza nije dogodio zbog vanjskih nego unutarnjih utjecaja. SSSR se raspao zbog reformatora, koji su poljuljali vjeru u sustav, progovorili o grijesima komunističkog sustava i dopustili opasan utjecaj stranih sila. Ova ideja je dobila potvrdu od samog vrha kineskog vodstva koje raširilo paranoju o stranim utjecajima.
Xi Jinping je u svom govoru 2013. godine izjavio: “Sovjetski ideali i vjerovanja su bili uzdrmani. Zbog toga se preko noći dogodila promjena zastave na gradskom tornju. To nam mora služiti kao opomena. Ne smijemo zaboraviti povijest Sovjetskog Saveza i napustiti Lenjinove i Staljinove ideje. Ako ih napustimo, onda ćemo se uključiti u povijesni nihilizam, koji zbunjuje naše misli i potkopava organizaciju partije na svim razinama”. Povijesni nihilizam je postao pojam za one grupe ljudi koje su pokazivali nezadovoljstvo kineskim vodstvom i politikom.
Narativ u kojem su za sve krivi Amerikanci
Xi Jinping se konstantno pozivao Lei Fenga, koji je tijekom šezdesetih godina kienskoj mladeži služio kao primjer borca protiv utjecaja opasnog Zapada. Aktualno vodstvo kineske Komunističke Partije za propast Sovjestkog Saveza krivi zapadne zemlje. Zbog toga na sve moguće načine pokušava progurati nove oštre zakone kojima se trebaju istjerati strane nevladine organizacije iz zemlje. Nacionalni tisak objavljuje vrišteće naslove u svom neprijateljstvu prema SAD-u, a cenzura u zemlji je sve žešća. Ne događaju se političke reforme koje su brojni zapadnjački promatrači predvidjeli.
Kinezi se najviše boje da će se u njihovoj zemlji dogoditi promjene koje su prije 25 godina zahvatile Sovjetski Savez, ali nakon toga i Arapsko proljeće. Uvjereni su kako su sve ove promjene orkestrirane od strane SAD-a. U Pekingu se američka promocija demokracije i ljudskih prava doživljava kao alat kojim SAD pokušava uspostaviti svoju dominaciju u Kini. Jedne kineske novine su Disneyev crtić Zootopia čak proglasile američkim pokušajem slabljenja kineskog morala.
Možda je pad Sovjetskog Saveza u Kini u početku bio doživljen kao posljedica brojnih grešaka sovjestkog komunističkog vodstva. Ali, tijekom godina, kineska Komunistička partija uspjela je nametnuti mišljenje kako je raspad SSSR-a posljedica američkog plana i predstavlja moralni pad pred zapadnjačkim vrijednostima. Kako bi zadržala ovo uvjerenje, kineska politika će sljedećih godina vjerojatno nastaviti širiti ksenofobiju i odbijati razgovarati o težim temama iz svoje povijesti, zaključuje FP.