Komentar: Redikulozni diskurs udruge novinara u progonu novinara
Bajtina satirična pjesma svrstana je u rang šovinističkog govora
Zanimljiva se koincidencija vezana uz Hrvatsko novinarsko društvo dogodila posljednjih dana. Naime, nekoliko dana nakon što je Vijeće časti HND-a etički osudilo novinara tjednika Novosti, Nikolu Bajtu i njihova glavnog urednika, Ivicu Đikića, zbog objave satirične pjesme “Lijepa naša haubico”, HND je odlučno osudio govor mržnje novinara televizije Z1 Marka Juriča (na fotografiji gore).
Prije nego što se uopće upustimo u analizu skandalozne odluke Vijeća časti, ne bi bilo zgorega podsjetiti čitatelje kako je Nikola Bajto napisao satiričnu pjesmu u povodu održavanje vojne parade na Dan domovinske zahvalnosti, dok je Marko Jurič s ekrana poručio Zagrepčanima koji šeću Cvjetnim trgom da budu oprezni, s obzirom na to da se u blizini nalazi crkva u kojoj stoluje četnički vikar koji bi ih mogao zaklati.
Oštar četnik
Slijedom te tvrdnje, Jurič je predložio da bi na Cvjetni trg možda trebalo staviti tablu s natpisom “Pazi, oštar četnik u blizini”. Dakle, gledano iz perspektive HND-a Bajtina satirična pjesma svrstana je otprilike u rang sramotnog i šovinističkog govora koji k tome producira atmosferu mržnje.
Da ovakva tvrdnja nije uopće pretjerana, svjedoči i sam zaključak Vijeća časti novinarskog društva, koje je između ostalog zaključilo da je Bajto prekšio članak 6. i 13. Kodeksa časti hrvatskih novinara, i to 6. članak tako što u pjesmi nije poštivao etiku javne riječi, niti uvažio ugled i dostojanstvo Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i hrvatske države, a članak 13. tako što nije primijenio posebnu odgovornost koja se očekuje kad se komentiraju prava, potrebe, problemi i zahtjevi srpske nacionalne manjine.
Satirična pjesma
Ovu tvrdnju Vijeće časti je osnažilo i zaključkom kako je kod Bajte riječ o simplificiranim i paušalnim tezama, koje pritom i dodatno opterećuju ionako već bremenite odnose između Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Slijedom zaključenog, jednako je etički upitno i opterećujuće za odnose između Hrvata i Srba u Novostima objaviti satiričnu pjesmu kao parafrazu hrvatske himne, kao i poslužiti se govorom mržnje prema pripadnicima te manjine u eteru.
Ovo vrijedi neovisno o tome što se uprava HND-a na neki način ogradila od Vijeća časti, s obzirom na to da navedeni zaključak nije poništila ni Vijeće raspustila. Uđemo li konačno u meritum stvari, suočit ćemo se sa sljedećim. Čitav postupak Vijeća časti pokrenut je zahvaljujući nepismenoj Prijavi izvjesnog Marija Ćužića, koji je od tog tijela tražio osudu Bajtinog pisanja iz razloga što je po njegovim tvrdnjama “prekršio” Zakon o Zastavi, grbu i himni Republike Hrvatske.
Vijeće časti odlučilo je, zapravo, propisati slobode. To je inače, čak i kada bismo zanemarili činjenicu da je riječ o satiri, de facto, zagovaranje ponovnog uvođenja verbalnog delikta. Takvo je nastojanje protivno samoj ideji novinarske profesije
To u osnovi, čak i kad sva moralna pitanja stavimo po strani, znači da se Vijeće časti upustilo u bavljenje stvarima za koje uopće nije zaduženo. Što bi bio logičan, ali manji problem, kad ne bismo bili upućeni u ostatak raspleta slučaja. Vijeće časti je na kraju samoinicijativno teretilo Bajtu za povrede spomenutih članaka 6. i 13. Kodeksa časti, bez da ga je o tome obavijestilo, uzevši usput pravo da propisuje što je dopušteno, a što ne prigodom ispisivanja satire.
Uvođenje verbalnog delikta
Drugim riječima, kad se maknemo od kafkijanske strane cijelog procesa i cijelog niza nelogičnosti, Vijeće časti HND-a odlučilo je zapravo propisati granice slobode. To je inače, čak i kada bismo zanemarili činjenicu da je riječ o satiri, de facto zagovaranje ponovnog uvođenja verbalnog delikta. Koliko je takvo nastojanje protivno samoj ideji novinarske profesije i njena profesionalnog udruženja, više je nego očito.
Drugim riječima, umjesto da svim sredstvima štiti novinare od bilo kakvih vrsta kaznenih i kvazietičkih progona zbog napisane riječi, novinarsko društvo se ovakvom odlukom stavilo u ulogu progonitelja, uzevši sebi za pravo da određuje granice slobode i propisuje o kojim se temama smije, a o kojima ne smije slobodno govoriti. U samoj odluci ovo je i eksplicitno navedeno kroz zaključak da i kritika mora biti konstruktivna.
Terminologija iz socijalizma
S obzirom na to da je ovaj zaključak o potrebi za postojanjem konstruktivne kritike u potpunosti usvojio i terminologiju iz socijalističkog razdoblja, kojom se ukazivalo na negativne tendencije u medijima i slične stvari, teško je izbjeći zaključku kako članovi Vijeća časti zazivaju povratak starih praksi, samo s drugim predznakom.
U svemu tome su kao jedina svijetla točka ispostavili dvoje članova tog Vijeća, Veroniku Rešković i Marinka Jurasića, koji su podnijeli izdvojena mišljenja. Dodatnu moralnu dubioznost cijelom slučaju pridaje i činjenica da je protiv Bajte zbog ove pjesme pokrenut sudski postupak, u kojem će ovakav stav Vijeća časti poslužiti kao savršen argument tužiteljima i eventualni alibi u slučaju osuđujuće presude.
Čak i kad svega toga ne bi bilo, ostaje činjenica da i unutar same strukovne organizacije postoje ozbiljna nerazumijevanja koncepta slobode riječi, a samim tim i razumijevanja uloge vlastite profesije. Preciznije govoreći, evidentno je kako neki članovi HND-a još uvijek nisu osvijestili činjenicu da su novinari, a ne društveno-politički radnici.
Sve navedeno jasno svjedoči o atmosferi koja vlada u društvu i unutar HND-a te nam još jednom upućuje na činjenicu da je totalitarna svijest uhvatila duboke korijene i da je puki protok vremena neće ukloniti.
Komentar je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 23. siječnja 2016.