Reforma proračuna je jedina prava mjera koja nam zaista treba

Jedini istinski problem su nedorečena i manjkava pravila igre koja omogućuju različite interpretacije te posljedično moguću ustavnu krizu. Ista može biti izbjegnuta jedino ako svi akteri ovog političkog, ali u potpunosti legitimnog igrokaza, zadrže svoje djelovanje u striktno i jasno određenim okvirima, bez srljanja u ekstenzivno tumačenje ustavnih, zakonskih i poslovničkih odredbi.

Površna predsjednica

Ako predsjednica Republike iskoristi ovlasti iz čl. 112. Ustava RH i imenuje privremenu nestranačku Vladu uz istodobno raspisivanje izbora, a da prije toga nije povjerila mandat za sastav Vlade jednom od čelnika stranaka ili koalicija, doći će do velikih političkih i ustavnopravnih sukoba. Ako pak povjeri mandat nekome tko ne raspolaže evidentnim dokazom o većinskoj potpori u Saboru, opet će se dogoditi isto. Znači, put do novih izbora nije jednoznačan i bit će obilježen žestokim ustavnopravnim sukobima.

A rezultat novih izbora opet može biti pat pozicija velikih političkih stranaka u nekoj drukčijoj matematičkoj kombinaciji. Vremenski rok do kojeg se može odigravati ova utakmica je kraj ožujka 2016. Tada istječe važenje Odluke o privremenom financiranju koju je Sabor donio 25. rujna 2015. temeljem članka 42. Zakona o proračunu.

Potpuno je nejasno na koji način bi državna i lokalna uprava izvršavale svoje financijske obveze ako se do 31. ožujka 2016. godine ne donese novi proračun.

Nevažne sitnice

Uz sav dužan respekt prema svim “reformskim” prijedlozima, isti ipak izgledaju više kao šišanje i uređenje travnjaka ispred kuće koja se nalazi na klizištu, dok vremenska prognoza najavljuje obilne kiše. Tko god želi formirati vladajuću koaliciju mora što prije predložiti osnovne naznake proračuna.

Budući da je dobar dio proračunskih stavaka unaprijed određen te da na dio nije moguće utjecati prije druge polovice 2016., postavlja se pitanje ispunjavanja obveza koje je Hrvatska preuzela pred Europskom komisijom ulaskom u Proceduru prekomjernog deficita. Daljnje povećanje javnog duga je u takvim okolnostima više nego izgledno te će posljedično, uravnoteženje prihodovne i rashodovne strane proračuna u 2017. godini biti daleko bolnije.

Karamarko i prijatelji

Nakon što su proteklog četvrtka HDZ i prijatelji odbili podržati kandidaturu Roberta Podolnjaka za predsjednika Sabora, Božo Petrov napokon bi trebao odustati od svoje namjere organiziranja neželjenog vjenčanja. Njegova želja da zadrži sve preostale zastupnike Mosta na okupu je jedini razlog za neuspjele provodadžijske napore. Zastupnici Mosta mogu ostati u saborskim klupama kao cjelina i u slučaju davanja podrške manjinskoj Vladi, čija bi najvažnija uloga bila predlaganje optimalno izbalansiranog proračuna za sljedeću godinu.

Na taj način 2016. ne bi bila u potpunosti izgubljena godina, a Most bi mogao javno potvrditi svoje zalaganje za fiskalnu odgovornost koja je bila ključan faktor njihova izbornog uspjeha.

Nije kasno za Most

Most je još uvijek u poziciji da svojim konkretnim prijedlozima proračunskih stavaka koji bi bili uvjet podrške manjinskoj Vladi iz saborskih klupa izvrši bitan početni korak u svojim “reformskim” nastojanjima.

Povećanje prihodovne strane proračuna uvođenjem poreza na nekretnine, izmjenom i proširenjem primjene poreza na kapitalnu dobit te osjetnim povećanjem koncesijskih prihoda preduvjet je ne samo uspješnog uravnoteženja proračuna nego i prvi kriterij za odabir mandatara manjinske Vlade.

Ako istodobno postoji suglasje za smanjenje ukupnih rashoda ujednačavanjem mirovina po različitim osnovama, smanjenje broja ministarstava i agencija uz posljedično osjetno smanjenje ukupnog broja zaposlenih te poštivanje ugovora sa sindikatima o povećanju osnovice uz odgovarajuće izmjene kolektivnih ugovora, onda odabir partnera za Most postaje jednostavan zadatak.

Osobno sumnjam da će HDZ imati snage za podršku reformi mirovinskog sustava koja bi izjednačila, prevedeno umanjila, primanja onog dijela umirovljenika koja nisu proizašla iz radnog odnosa ili civilnih prava. Bez te iznimno politički hrabre i zahtjevne reforme sve ostale djeluju isprazno i lažno.

Ključna pitanja

Hrvatska je Ustavom definirana kao socijalna država. Poštivanje tog temeljnog ustavnog načela određuje i moguća zadiranja ili umanjenja do sada stečenih i korištenih prava cijelog niza korisnika proračunskih sredstava. Kako rasporediti teret smanjenja proračunskih rashoda odnosno kako povećati porezne prihode je ključno pitanje za svaku vladajuću koaliciju. Tu ne pomažu velike riječi i poruke o potrebi za reformama.

Proračunske pozicije su samo preslika ideoloških i svjetonazorskih shvaćanja potrebe i načina redistribucije ostvarenog nacionalnog dohotka. Tko će platiti račun za sve nepotrebne ceste i tunele, za prekobrojne općine i županije, za državnu megalomaniju i preskupe zablude? Samo se djelomično slažem s onima koji tvrde da su obje velike stranke u ekonomskom smislu lijeve.

Isto bi navodilo na zaključak da je njihova socijalna osjetljivost ili politika koja iz iste proizlazi jednaka. Razlika je u tome što dio tradicionalnih i vjernih glasača desne “ekonomski lijeve” stranke brani svoje stečene privilegije, neki put i iznimno agresivno, a lijeva “ekonomski lijeva” opcija nema hrabrosti i snage da provede konzistentnu i učinkovitu socijalnu politiku koja bi bila transparentna i optimalno pravična.

Dvojba za sve

Most kao mogući novi skretničar proračunskih dvojbi ima priliku razriješiti dvadeset godina gomilane nepotrebne troškove. Ako manjinska Vlada pod diktatom preživljavanja predloži proračun koji će zadovoljiti sve navedeno, onda je Most u potpunosti ispunio očekivanja svojih birača i može otkazujući podršku Vladi nakon usvajanja proračuna inscenirati nove izbore.

Kako ne bi na kraju ispalo po još jednoj duhovitosti Winstona Churchilla: “Onaj koji u pregovorima popušta zapravo hrani krokodila u nadi da će biti zadnji pojeden”.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. prosinca 2015.