Vlada je upravo propustila jedinu priliku da pokrene pravi gospodarski obrat
Sad možemo tvrditi da reformi na tragu IFO instituta neće biti
Nakon što je Tihomiru Oreškoviću povjeren mandat za sastav nove hrvatske Vlade medijski prostor bio je preplavljen usporedbama sa sličnim eksperimentom u susjedstvu, za vrijeme Miloševićeve vladavine. Milan Panić, američki farmaceutski poduzetnik srpskog podrijetla, bio je od srpnja 1992. do veljače 1993. predsjednik vlade FR Jugoslavije koju su tada činile Srbija i Crna Gora.
Zanimljivo, ali u ovom kontekstu do sada nespomenuto, da je u istom razdoblju u Hrvatskoj na čelu Vlade bio Hrvoje Šarinić, hrvatski i francuski državljanin, koji je na to mjesto došao nakon parlamentarnih izbora u kolovozu 1992. s položaja predstojnika Ureda predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana.
Ministarstvo financija vodio je dr. Zoran Jašić, koji, kao i sam Šarinić, nije imao dovoljnu specifičnu političku težinu u tadašnjim frakcijskim sukobima unutar vladajućeg HDZ-a. Stopa mjesečne inflacije iznosila je gotovo 30 posto, prosječna plaća pala je na manje od današnjih 1000 kuna, a trećina državnog teritorija bila je izvan ustavnog i pravnog poretka. Dvojbeni privatizacijski pothvati i posljedične afere dodatno su oslabili Vladinu poziciju te se samo čekao neposredan povod za promjenu dijela stanara Banskih dvora.
Tuđmanova čistka
Predsjednik Tuđman ga je pronašao u neuspjehu HDZ-a na prvim izborima za Županijski dom Hrvatskog sabora u veljači 1993. HDZ je osvojio bitno manje glasova od oporbenih stranaka, ali je zahvaljujući izbornom sustavu i pravu predsjednika republike da imenuje pet zastupnika po svom nahođenju, ipak osigurao većinu mjesta u Županijskom domu.
Šarinić podnosi ostavku na mjesto predsjednika Vlade početkom travnja 1993. te odlazi na čelo Ureda za nacionalnu sigurnost, a novu Vladu sastavlja Nikica Valentić. Upravo je Valentić nedavno za Telegram izjavio da će Vlada Tihomira Oreškovića biti “najbolja ili najgora Vlada u hrvatskoj povijesti”. Iako smo još prilično daleko od isteka famoznih prvih 100 dana nove Vlade, tijekom kojih mediji i javnost trebaju biti dobrohotni prema svim potezima i radu ili neradu članova vladajuće ekipe, izrečena dvojba Nikice Valentića dobila je, nažalost, jednoznačan odgovor.
Kaos u Banskim dvorima
Dio javnosti izgubio je svaku nadu već zbog načina formiranja vladajuće ekipe, popraćenog cijelim nizom nevjerojatnih kadrovskih promašaja, međusobnog medijskog prepucavanja čelnika stranaka vladajuće koalicije, konfuznog tumačenja još uvijek rijetkih Vladinih odluka i kaotičnog odnosa u Banskim dvorima. Usvajanje Smjernica za izradu državnog proračuna za 2016. uvjerilo je i zadnje neovisne dobronamjerne analitičare u svu uzaludnost ovog političkog eksperimenta.
Problem je što optimizam nove Vlade nije popraćen izmijenjenim, jasno definiranim ekonomskim politikama i drukčijim makroekonomskim odnosima
Osnovni preduvjet uspješnog djelovanja svake vlade je neupitna politička moć premijera i njegovog ministra financija. Javna deklaracija navedene moći je prijedlog državnog proračuna sa svim ograničenjima koja isti nameće pojedinim interesnim skupinama i pripadajućim političkim predstavnicima.
Sukladno Zakonu o proračunu on se donosi temeljem Upute za izradu prijedloga proračuna čija bi podloga trebale biti Smjernice ekonomske i fiskalne politike. Dr. Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije, u svom posljednjem Aktualnom osvrtu izvrsno primjećuje da je prethodna Vlada u srpnju 2015. donijela Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2016.-2017. koje ova Vlada nije stavila izvan snage, a nove nije nazvala sukladno zakonom propisanim nazivljem.
To otvara pitanje temeljem kojih se dokumenata na kraju izrađuje proračun. Dr. Ott se u svom kritičkom osvrtu, između ostalog, zalaže za primjenu najbolje prakse proračunske transparentnosti OECD-a te da bi ubuduće smjernice trebale biti raspravljane u Hrvatskom saboru. Kao dobar primjer navodi drugu domovinu našeg premijera, Kanadu, u kojoj od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća ministri financija predstavljaju smjernice u nacionalnom parlamentu.
Isprazni optimizam
Prethodna Vlada je svojim smjernicama predvidjela 5,5 milijardi kuna manje prihode i 2,5 milijardi kuna manje rashode od aktualne Vlade, što je imalo za posljedicu tri milijarde kuna veći proračunski deficit. Problem je što optimizam nove Vlade nije popraćen izmijenjenim, jasno definiranim ekonomskim politikama i drukčijim makroekonomskim odnosima koji omogućuju ovakav rast prihoda, uz bitno manji rast rashoda.
Buduća globalna i europska događanja imat će presudan utjecaj na ostvarenje prihodovne strane proračuna, a dobra volja sindikalnih središnjica na ključne rashodne stavke. Za konačni sud o realnosti predočenih iznosa prihoda i rashoda treba pričekati ne samo prijedlog novog proračuna, nego i izvješće o ostvarenju prošlogodišnjeg.
Ako su medijska prepucavanja između članova vladajuće ekipe uzela maha već u medenom mjesecu njihova interesnog braka, kako će tek izgledati predizborna kampanja za lokalne izbore 2017. u kojoj Most i HDZ postaju ljuti politički konkurenti za ljubav istog dijela lokalnog biračkog tijela
Iako i danas možemo sa sigurnošću zaključiti da od svih bučno najavljivanih reformi i velikih promjena baziranih na prijedlozima IFO instituta u 2016. neće biti ništa. Usvojene smjernice bile su hladan tuš i za Vladi bliske medijske uzdanice čija je dosadašnja bezuvjetna podrška “proračunu zaokreta” trebala amortizirati zaprepaštenost javnosti dijelom kadrovskog odabira.
Nažalost, Vlada je imala samo jednu priliku za svoj reformski iskorak i nju je upravo propustila. Lokalni izbori u svibnju 2017. onemogućuju popravni ispit ovoj vladajućoj kombinaciji donošenjem drukčijeg i fiskalno uravnoteženijeg proračuna za sljedeću godinu. Ako su medijska prepucavanja između članova vladajuće ekipe uzela maha već u medenom mjesecu njihova interesnog braka, kako će tek izgledati predizborna kampanja u kojoj Most i HDZ postaju ljuti politički konkurenti za ljubav istog dijela lokalnog biračkog tijela.
Igra prebacivanja krivnje za neostvarena predizborna obećanja dovest će u pitanje bilo kakvo, a kamoli reformskim planovima opterećeno zajedničko obnašanje vlasti.
Najslabija karika
Toga su naravno svjesni i svi kreatori političkog eksperimenta bez presedana. Kada jednom završe unutarstranački izbori i Vlada dobije sve svoje ministre, zamjenike, pomoćnike, te kada se izaberu i svi novi ravnatelji, direktori, nadzorni odbori i upravna vijeća, doći će ljetni zastoj i vrijeme kupanja.
Jesenski povratak u saborske klupe označit će početak nove predizborne kampanje u kojem će novi proračun biti osnovni alat dodvoravanja pojedinim lokalnim sredinama. Isključiva ponuda konzervativnih svjetonazora omotanih u nacionalne boje nema naročitu prođu na lokalnim izborima. Pogotovo ako ta opcija istodobno neuspješno vlada na državnoj razini.
Hrvoje Šarinić morao je otići zbog lošeg rezultata HDZ-a na izborima za Županijski dom Hrvatskog sabora 1993. Lokalni izbori 2017. godine odredit će i prije svog održavanja sudbinu Vlade Tihomira Oreškovića. Najslabija karika tročlane vlasti je ona koja najviše dobiva ili najmanje gubi prekidom ovog pokusa.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. ožujka 2016.