Ministar obrane Josip Buljević za Telegram iznosi novu doktrinu obrane od prijetnji s istoka Europe

Josip Buljević bivši je ravnatelj SOA-e, ali o tome ne voli pričati

FOTO: Vjekoslav Skledar

Čim je preuzeo Ministarstvo obrane Josipa Buljevića dočekao je hladan tuš – ostao je bez nešto više od 370 milijuna kuna, što je značajno smanjenje u ukupnom iznosu od četiri milijarde kuna teškog vojnog proračuna.

Priznaje, bit će mu neugodno potvrditi pred saveznicima da je dobio manje novca iz državne blagajne, manje nego što to predviđaju NATO-ovi standardi. Budući da nije osoba sklona odustajanju, pokazuje karakter i odlučnost da i u ovim okolnostima ne isključuje Hrvatsku iz globalnih sigurnosnih tokova.

Problemi s MiG-ovima

Drugi iznimno neugodan i sigurnosno značajan problem koji ga je dočekao čim je preuzeo novu dužnost jest afera koja još uvijek potresa elitnu vojnu granu – ratno zrakoplovstvo. Istraga o problematičnom remontu MiG-ova u Ukrajini i sumnjama u korupciju na visokoj razini još je u tijeku pa o njoj nije spreman previše govoriti. Ipak, otkrio nam je neke nove detalje i svoja razmišljanja.

Intervjue ne daje često. Istupa onda kada smatra da ima nešto više poručiti javnosti. Ovoga puta bio je to veliki posao što ga je sklopio prije nekoliko dana. Učinio bi to i ranije, no morao je čekati finaliziranje proračuna. I za to se ispričao predstavnicima domaće obrambene industrije. Džentlmenski, svjestan da su mu važni, kao i on njima. Uspio je potpisati 200 milijuna kuna vrijedan ugovor s hrvatskim dobavljačima vojne opreme, obećavši da će još 1,3 milijarde ove godine utrošiti na vojnu nabavu.

Članstvo u HDZ-u

Svjestan je uloge vojske u očuvanju sigurnosti i globalnoj borbi protiv terorizma. I ne propušta to naglasiti. Ostavlja dojam čovjeka koji se vrlo brzo uključio u vojnu problematiku, iako je tek nedavno došao iz civilnog sektora.

Tvrdi da je zatvorio poglavlje svog života što ga je proveo u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji. U toj krovnoj hrvatskoj tajnoj službi raditi je počeo još 1995., dok je funkcionirala kao Služba za zaštitu ustavnog poretka (SZUP). Rukovodeće funkcije nastavio je obnašati i kada je postala Protuobavještajna agencija (POA), dok je u listopadu 2008. godine imenovan ravnateljem SOA-e, u kojoj je nekoliko godina prije toga bio pomoćnik tadašnjeg ravnatelja Tomislava Karamarka.

Sada pak kao ministar obrane Buljević gotovo svako pitanje o SOA-i i njenu radu, ali i aferama što je prate, izbjegava.

TELEGRAM: Jeste li se učlanili u HDZ, kao što ste to nedavno najavili?

BULJEVIĆ: Još uvijek nisam. Sada sam koncentriran na posao u Ministarstvu obrane. Moji pogledi na politiku su, u svojoj biti, i do sada bili vrlo bliski Hrvatskoj demokratskoj zajednici, a iz njihove kvote sam i preuzeo ministarsku dužnost.

TELEGRAM: Jeste li u potpunosti zadovoljni odabirom svojih pomoćnika? Nagađa se da su vam neki od njih nametnuti.

BULJEVIĆ: Mogu vam reći da je meni u ovom trenutku najvažnije što smo u vrlo kratkom vremenu izgradili tim koji omogućuje uspješno vođenje vrlo složenog sustava kakav je sustav Ministarstva obrane. U takvoj situaciji nitko od nas nema previše vremena za uigravanje, nego u svojim područjima od početka moramo davati maksimum kako bismo uspjeli ostvariti zadane planove.

Mislim da aktualni događaji, poput predstavljanja plana javne nabave MORH-a, potpisivanja ugovora s proizvođačima vojne opreme što je iznimno važno, ali i cijelim nizom drugih međunarodnih i domaćih aktivnosti pokazujemo kako smo ozbiljno prionuli zadaćama što su stavljene pred nas.

TELEGRAM: Ipak, nije sve tako svijetlo. Zasigurno vas opterećuje situacija u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Kakvo je doista tamo trenutačno stanje? Koliko je MiG-ova uopće u uporabi? Imate li još uvijek povjerenje u ljude u HRZ-u?

BULJEVIĆ: Hrvatsko ratno zrakoplovstvo obavlja sve svoje zadaće u punom spektru deklariranih sposobnosti. Želim naglasiti ono što je doista važno – hrvatski zračni prostor je kontroliran i siguran. Smatram da su ljudi najveća vrijednost HRZ-a, ali i cijelog sustava. Njihova stručnost, njihovo iskustvo i motiviranost su ključni.

Naravno, uvijek se može i mora bolje i više. Naša je obveza stalno unaprjeđivati sustav. A upravo to i činimo. Naravno, u ovom trenutku to radimo u okviru svojih mogućnosti. Kao ministar bio bih zadovoljniji da se kod opremanja naših snaga mogu napraviti veći pomaci, no moj cilj je s onim što imamo pokušati napraviti najbolje što možemo.

Prijetnje su se globalizirale, svijet se u sigurnosnom smislu smanjio. I Sirija nam se nekad činila vrlo dalekom, ali kad je došao val izbjeglica, kriza se širila bez obzira na granice

Proračunske mogućnosti i želje svima su poznate, a financijska konsolidacija države je prioritet ove Vlade. MORH je stava da Republika Hrvatska treba zadržati borbenu komponentu u zrakoplovstvu, no sigurno nećemo činiti nešto što ugrožava sigurnost pripadnika HRZ-a i hrvatskih građana. Oružane snage su institucija koja ne smije služiti kao dopadljiva kulisa. Vojska je institucija koja mora imati efikasni borbeni sadržaj i biti sigurna u realizaciju svojih zadaća.

TELEGRAM: Smjene su provedene u civilnom dijelu sigurnosno-obavještajnog sustava. Kakva je situacija s Vojnom sigurnosno-obavještajnom agencijom?

BULJEVIĆ: Sigurnosno-obavještajni sustav svake zemlje je iznimno značajna karika, ali prirodom stvari nije dijelom javnih rasprava. VSOA kao dio sigurnosno-obavještajnog sustava dobro obavlja svoje zadaće. Pratim njihov rad, a rezultate analiziram na za to zakonom predviđenim mjestima.

TELEGRAM: Vjerujete VSOA-i iako izvješće o njenu radu nije prihvaćeno u Saboru?

BULJEVIĆ: Veći dio izvješća koje nije prošlo odnosi se na prvi dio 2015. godine, kada je VSOA imala drugi rukovodni sastav. General Ivica Kinder je na čelo službe došao tek u srpnju prošle godine. On u ovom trenutku uživa moju potporu.

TELEGRAM: Kakva je situacija s Vojnom policijom? Razmišljate li je u sklopu eventualnog preustroja vratiti u sastav MORH-a?

BULJEVIĆ: Da, potpuno ste na tragu mojih razmišljanja. Sve opcije koje bi za posljedicu imale unaprjeđenje sustava moramo razmatrati. Nijedan preustroj ne smije i neće biti sam sebi svrha, nego posljedica sučeljavanja argumenata koji će dovesti do najboljih rješenja. Bitno je naglasiti da Vojna policija vrlo kvalitetno radi svoj posao, kako u Hrvatskoj, tako i u operacijama potpore miru.

TELEGRAM: Na početku mandata nove Vlade spomenuto je i vraćanje obveznog služenja vojnog roka. Koliko je to još uvijek realno i jeste li razuvjerili zagovornike te ideje?

BULJEVIĆ: Putem programa dragovoljnog služenja vojnog osposobljavanja vojni rok se provodi još od 2008. godine, tako da on egzistira. Ono o čemu možemo razmišljati je mogućnost da se tijekom godine dragovoljno vojno osposobljavanje omogući svim mladim ljudima koji to žele. Naravno, povećanje broja ročnika povlači za sobom i veće materijalne izdatke. No, treba konstantno pratiti i uzimati u obzir sigurnosno okruženje u kojem se nalazimo, te sukladno tome donositi i pravodobne odluke.

TELEGRAM: Nedavno ste sklopili novi dogovor s Ministarstvom zdravlja o hitnom helikopterskom prijevozu. Što mislite, zašto se taj problem uporno ne rješava, odnosno zašto već godinama u hitni helikopterski medicinski prijevoz vatrogasnim mjerama uskače HRZ?

BULJEVIĆ: Da, prije nekoliko dana sam s ministrom zdravlja potpisao sporazum o medicinskom prijevozu vojnim helikopterima. Bitno je pružiti medicinski prijevoz svim pacijentima kojima je on potreban, posebno našim otočanima.

Nema zakonskog prijedloga prema kojem bi vojska uzimala dio ovlasti policiji. No, granicu uvijek moramo biti u stanju obraniti svim sredstvima

Dat ću vam i primjer. U prošloj godini posade HRZ-a obavile su 1366 letova i prevezle 510 pacijenata. Od početka ove godine već smo imali tristotinjak letova. Naše posade su na raspolaganju građanima u svako doba dana i noći, te prema potrebi i u najsloženijim vremenskim uvjetima.

Je li neki drukčiji način bolji od ovoga i može li Hrvatska sebi to priuštiti, pitanje je za koje treba kao odgovor postići širi društveni konsenzus. MORH je u ovom slučaju samo servis građanima i nastavit ćemo pomagati. I dalje ćemo biti pri ruci Ministarstvu zdravlja.

TELEGRAM: Vratimo se na nedavne smjene u sigurnosno-obavještajnom sustavu iz kojeg ste i vi sami došli na čelo MORH-a. Prije ove funkcije bili ste i savjetnik predsjednice za nacionalnu sigurnost. Bilo bi logično za očekivati da vas se konzultiralo tijekom odabira novih čelnih ljudi SOA-e i UVNS-a. Je li vas netko upitao za savjet?

BULJEVIĆ: Svoju obavještajnu stranicu u karijeri sam zatvorio. Dopustite da ona takva i ostane.

TELEGRAM: No, aktualne izmjene Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice morate građanima dodatno pojasniti. Smatrate li, kao što se to ovih dana može čuti iz redova oporbe, koja je najavila i podnošenje ustavnih tužbi, da bi izmjene tih zakona mogle na bilo koji način ugroziti ulogu policije? Bi li se zbog toga i situacija na granici mogla zakomplicirati?

BULJEVIĆ: Situacije što ih spominjete jasno su precizirane, kao što su, uostalom, precizirane i nadležnosti policije i vojske. Ne možemo sebi dopustiti luksuz da u slučaju potrebe ne koristimo sve resurse obrambeno-sigurnosnog sustava i eventualno se dovedemo u situaciju da ne možemo odgovoriti na moguće ugroze.

Vidjeli smo to već i na primjerima drugih zemalja. Cilj svih dijelova obrambenog i sigurnosnog sustava je pružiti jamstva stabilnosti i sigurnosti svim hrvatskim građanima. I to mora biti učinjeno na najbolji mogući način. Tako se ponašaju odgovorne države, tako su postupile mnoge europske zemlje. Znale su pri tome kako je miran san njihovih građana apsolutni prioritet.

Danas, kada obilježavamo sedam godina članstva u NATO-u, možemo primijetiti kako su se sigurnosne ugroze koje su se ranije činile negdje daleko – u Aziji i Africi – približile našim granicama. Ušle su čak u srce Europe. Vidjeli smo to, na žalost, u brutalnim napadima u Parizu i Bruxellesu. Pred tim činjenicama ne smijemo zatvarati oči.

TELEGRAM: No, možete li jamčiti da se neće dogoditi situacija da nam vojska patrolira gradovima?

BULJEVIĆ: Nema zakonskog rješenja ili prijedloga prema kojem bi vojska mogla preuzeti bilo koji dio policijskih ovlasti. Čak i u slučaju promjene Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice vojska nastupa tek na zahtjev policije te isključivo kao servis policiji. Policija je i dalje nadležna za nadzor državne granice.

TELEGRAM: Izaziva li aktualna sigurnosna-geopolitička situacija zabrinutost kod vas?

BULJEVIĆ: Ovih dana kada obilježavamo sedmu godišnjicu članstva u NATO-u često razmišljam o tome koliko se promijenilo hrvatsko sigurnosno okružje. Prije 2009. godine opasnost po NATO izgledala je daleko. Danas je, međutim, na samim granicama saveza. Načelo nepovredivosti granica je višekratno prekršeno. To je klasično kršenje dotad priznatog međunarodnog prava.

Hoće li biti novog uvođenja obveznog vojnog roka? Možemo razmišljati da se dragovoljno osposobljavanje omogući svim mladim ljudima koji to žele

I Sirija nam se nekad činila daleko, međutim, kada je došao izbjeglički val izravno smo se suočili s tim da se krize šire bez obzira na državne granice. Svijet se i u sigurnosnom smislu globalizira, smanjuje. Rijeki su klasični, čvrsti ratovi, već oni uglavnom imaju hibridni karakter. Svi ti problemi su blizu ili na neki način dodiruju Hrvatsku. Mi kao MORH, stožerno tijelo koje se brine o sigurnosti države, moramo imati odgovor na svaku vrstu ugroze.

TELEGRAM: Uz karijeru u sigurnosnom sustavu izgradili ste i onu akademsku. Jeste li završili doktorat? Kako, s obzirom na vlastiti angažman na doktorskom studiju, gledate na afere s prepisivanjem završnih radova?

BULJEVIĆ: Došao sam gotovo do samog kraja doktorskog studija. Međutim, u međuvremenu sam bio na diplomatskoj dužnosti u SAD-u, nakon toga savjetnik predsjednice i sada sam ministar obrane. Jednostavno nisam stigao završiti rad. Nadam se da će mi okolnosti jednom dopustiti da to finaliziram i osvježim novim spoznajama.

Plagiranje kao plagiranje smatram lošim. A što se tiče završnih radova, kao i za sve u životu – svatko snosi odgovornost za svoje postupke. Međutim, moje je uvjerenje da je svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 9. travnja 2016.