Ovo je trezor na Sjevernom polu, u kojem, vjerovali ili ne, države čuvaju sjeme biljaka za slučaj apokalipse
U banci sjemena čuvaju se uzorci oko 4000 različitih biljnih vrsta
Jednog utorka prošle zime u gradu najbližem Sjevernom polu norveški agent za nekretnine pogledao je u ekran na svom stolu i otkrio da je budućnost ljudske civilizacije u opasnosti, počinje Guardian pomalo nevjerojatnu priču o pokušaju čuvanja sjemenki najvažnijih biljaka u slučaju uništenja života na Zemlji.
Ekran je pokazivao kvar na Svalbardskom globalnom trezoru sjemenki – najvažnijoj imovini pod njegovom skrbi. U trezoru je bilo previše toplo.
Oko 4000 biljnih vrsta
Od 2008. godine svjetske vlade su čuvarima trezora povjerile na čuvanje najcjenjenije sorte usjeva na kojima je podignuta svjetska civilizacija. Tog jutra u trezoru je bilo gotovo 4000 biljnih vrsta, više od 720.000 pojedinačnih, plastikom obloženih uzoraka. Mjesto je građeno tako da može preživjeti sve katastrofe.
Nalazi se na brdu, na visini od 130 metara, za slučaj porasta razine mora, otporan je na potrese i izoliran je permafrostom kako bi sadržaj ostao zaleđen desetljećima.
https://www.youtube.com/watch?v=KD1fb6U7q40
Kad su svjetske vlade počele govoriti o ugroženosti usjeva od klimatskih promjena, Norveška se pokazala kao jedino mjesto kojem vjeruju i zemlje u razvoju i razvijene zemlje. Vlade, od one u Washingtonu do one u Pjongjangu, pristale su spremiti uzorke svojih najdragocjenijih biljnih resursa na Svalbardski arhipelag.
Obećali su da će sjemenke trajati zauvijek
Da bi znanstvenici i poljoprivrednici mogli uzgajati svojstva koja se mogu oduprijeti visokim temperaturama i dugotrajnim sušama, moraju imati pristup genskoj raznolikosti. U slučaju kataklizmičke propasti usjeva, na primjer od nove zarazne bolesti, ako budu uništeni svi primjerci određene biljke, svijet može računati na kolekciju u Svalbardu koja pruža izvorni materijal za uzgoj novih sorti.
Eksplicitno obećanje Crop Trusta, međunarodne zaklade koja drži trezor, bilo je da će sjeme u Svalbardu trajati zauvijek, kao spas za neizvjesnu budućnost.
Iznutra trezor izgleda kao kotlovnica ili skladište – zaboravljeni ugao zgrade vlade, s golim zidovima i utilitarnim metalnim policama. Prostor je ohlađen na -18 Celzijevih stupnjeva. Na ovoj temperaturi prsti se grče gotovo odmah, a baterije mobilnih telefona ugase se za nekoliko minuta. U prostoriji veličine teniskog terena 10 redova skladišnih polica napunjeno je kutijama. Kutije su naslagane onako kako su pristizale. Podaci o sjemenu, poput genskih osobina, čuvaju se na drugome mjestu.
Agent norveške vlade za nekretnine uspio je jedva nekako riješiti ovaj hitan slučaj prošle zime i iz lokalne trgovine nabaviti dio sustava koji se pokvario zbog leda, ali je nakon toga ostalo puno pitanja. Sve više stručnjaka smatra da Svalbard i ideja Crop Trusta za stvaranjem banki sjemena zapravo nema smisla.
To je ipak samo skladište
Oni koji rade s poljoprivrednicima na terenu, pogotovo u zemljama u razvoju, koje imaju daleko najveću biljnu raznolikost, kažu da se ta raznolikost ne može upakirati i spremiti u jedan spremnik – bez obzira koliko siguran može biti. Usjevi se neprestano mijenjaju, nametnici i bolesti stalno prilagođavaju, a globalno zatopljenje donijet će dodatne izazove koje još ne možemo ni predvidjeti.
Samo spremanje sjemenki za slučaj buduće katastrofe nije dovoljno za očuvanje različitosti. Sjemenke se moraju održavati na životu, istraživati za potencijalno korisna svojstva, kao što su ugrađeni otpor na neke stare pošasti, nametnike ili suše. Inače, kaže Phil Pardey, poljoprivredni ekonomist sa Sveučilišta u Minnesoti, na održavanje trezora sjemenki nepotrebno se troši novac, koji bi se mogao upotrijebiti za puno korisnije stvari.
“Oni ne rade nikakve zbirke, nikakva ispitivanja”, kaže Pardey. “Sve što rade je skladištenje tih sjemenki. Na kraju dana to je samo jedno spremište”, zaključuje Pardey.