Na kraju priče, Zapad će postupiti pragmatično i surađivati s talibanima
Suradnje će biti, ali je pitanje koliki će ona imati utjecaj na karakter režima u Kabulu
Od 1996. do 2001. talibani su u Afganistanu uspostavili jedan od najrepresivnijih režima na svijetu. Dva desetljeća kasnije nastoje svijet uvjeriti u svoj novi, navodno umjereniji imidž.
Prva pressica, nakon što su preuzeli kontrolu nad Afganistanom, bila je tipičan primjer takvih nastojanja. Glasnogovornik talibana dotaknuo se svih osjetljivih pitanja: od prava žena i djevojaka (“u okviru šerijantskog zakona”), preko talibanske osvete nad suradnicima zapada (“nećemo tražiti odmazdu”) do ponovnog pretvaranja Afganistana u poligon za obuku terorista (“nitko neće koristiti naš teritorij protiv bilo koje zemlje na svijetu”).
Na rubu suza
Dok su talibani pokušavali uvjeriti međunarodnu zajednicu da je situacija drugačija nego prije 20 godina, pet tisuća kilometara dalje, na sasvim drugoj pressici, novinarka iz Afganistana preklinjala je Josepa Borrella da Europska unija ne prizna talibane kao vlast u Afganistanu, bez postavljanja jasnih uvjeta. “Molim vas, molim vas”, ponavljala je, na rubu suza.
Ni Borrella se nije, izgleda, pretjerano dojmila talibanska PR strategija. “Jesu li se promijenili ili ne… pa… očito izgledaju isto, ali bolje govore engleski”, uzvratio je visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku kada ga je novinar pitao vjeruje li da postoji razlika između današnjih talibana i onih otprije 20 godina.
Fokus na evakuacije
Ali talibani su ponovno preuzeli kontrolu nad Afganistanom. To je nova politička realnost s kojom se međunarodna zajednica mora nositi. Neka vrsta suradnje s talibanskim režimom će stoga postojati – pitanje je jedino kakva, pod kojim uvjetima i koliki će to uopće imati utjecaj na buduću vlast u Afganistanu.
Zapad je sada primarno fokusiran na to da iz zemlje na sigurno odvede svoje državljane i Afganistance koji su protekla dva desetljeća radili za Europsku uniju, strana veleposlanstva i tako dalje, a koji žele napustiti Afganistan. Ta ubrzana evakuacija lokalnih zaposlenika i članova njihovih obitelji dovoljno govori o razini povjerenja u pomirljiv ton talibanskih vođa i umjereniji imidž koji projiciraju svjetskoj javnosti.
‘Talibani su dobili rat’
No, politička realnost diktira vlastite uvjete. “Morat ćemo stupiti u kontakt s vlastima u Kabulu (…), talibani su dobili rat, pa ćemo morati razgovarati s njima”, opisuje tu novu realnost Josep Borrell. Primarni su interesi spriječiti humanitarnu krizu, a time i novi migrantski val – Europa ozbiljno strahuje od ponavljanja 2015. – ali i spriječiti da Afganistan postane vježbalište za teroriste i sigurnosna prijetnja zapadu.
Zapadne države zabrinute su i za prava žena i djevojčica, koje je represivni talibanski režim prije dva desetljeća posebno brutalno gazio. Vijeće sigurnosti UN-a poziva da nova vlada bude inkluzivna, s ravnopravnim sudjelovanjem žena u njoj. EU tvrdi da će suradnja s bilo kojom budućom afganistanskom vladom biti uvjetovana, među ostalim, i poštivanjem prava žena i pripadnika manjina.
Britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab objašnjava kako bi zapad, uz pomoć diplomatsko-ekonomskih poteza (poput sankcija), trebao pokušati učiniti režim što umjereniji, “imati neku vrstu pozitivnog utjecaja na njega”. No, napominje da je po tom pitanju ipak “realističan”.
Stvarna crvena linija
Po svemu što smo slušali i čitali zadnjih dana, međutim, bitna crvena linija za međunarodnu zajednicu bit će pitanje sigurnosti: je li Afganistan (postao) utočište za militantne i terorističke skupine koje s njegovog teritorija pokreću napade na ciljeve u zapadnim zemljama? O tome je za Telegram ekstenzivno govorio geopolitički analitičar Vlatko Cvrtila.
Talibani su, podsjetio je, najavili da na njihovom teritoriju neće biti kampova za treninge terorista i njihovo financiranje. “Budući da to Amerikance najviše zanima, zauzvrat će se dopustiti da se unutarnja politička situacija u Afganistanu regulira temeljem zajedničkog političkog kompromisa”, prognozirao je Cvrtila.
“Dok ne postanu destabilizirajući faktor regije i izvoznik nekih novih opasnosti do tad će se talibanima vjerovati. Napravit će se određeni kompromis s njima”, procijenio je Cvrtila u razgovoru za Telegram, nakon što je i Kabul pao u ruke talibana.
Pragmatičnost politike
I iz NATO-a stižu otvorena upozorenja budućem režimu u Kabulu: američke i NATO snage su se, doduše, povukle iz zemlje (što i jest razlog kaotičnim i dramatičnim prizorima kojima svijet zadnjih dana svjedoči), ali će saveznici biti na oprezu, spremni pokrenuti napade iz daljine na terorističke skupine, ako se pokaže da se ponovno organiziraju na tlu Afganistana i pripremaju napade protiv NATO saveznika.
Pitanje sigurnosti (zapada, ali i ne samo zapada) će, dakle, bitno odrediti odnos prema talibanskom režimu. Jer politika je, pa i ona međunarodna, prije svega pragmatična. Na to je ovih dana podsjetio britanski ministar vanjskih poslova: talibani su, kazao je, “sad na vlasti” i “moramo se nositi s tom realnošću”.