Kaos u Afganistanu: talibani preuzimaju kontrolu nad zemljom, Europa strahuje od reprize izbjegličke krize 2015.
Kriza u Afganistanu eskalira dramatično brzo, talibani su osvojili dva od tri najveća grada i približavaju se Kabulu
Pao je Ghazni, potom Herat, a onda i Kandahar: uslijed povlačenja američkih i NATO snaga, talibani silovito napreduju u Afganistanu, stavljajući pod svoju kontrolu sve više teritorija i sve više velikih gradova. U posljednjih nekoliko dana osvojili su više nego u zadnjih 20 godina otkako je vojnom intervencijom pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država srušen talibanski režim.
Kriza u Afganistanu eskalira dramatično brzo. U samo 48 sati talibani su osvojili dva od tri najveća grada (Herat i Kandahar; ovaj potonji je nekad bio njihovo glavno uporište), i Ghazni, grad koji se zbog zemljopisne pozicije i relativno male udaljenosti od 150 kilometara od glavnog grada Kabula smatra strateški važnim.
Neželjena repriza 2015.
U srpnju su američke obavještajne službe procjenjivale da bi centralna afganistanska vlada mogla pasti u roku od šest mjeseci. Neimenovani obrambeni dužnosnik kazao je, međutim, ovog tjedna Reutersu da bi talibani mogli izolirati Kabul u roku od mjesec dana, a osvojiti ga za 90. Brzina kojom talibani napreduju za zapad je iznenađujuća.
Europska unija se stoga priprema za novu krizu u širem susjedstvu, za koju se sve više strahuje da bi se mogla pretvoriti u reprizu 2015. godine. Ako vlada u Kabulu padne, a talibani ponovno uspostave svoju vlast, hoće li to potaknuti masovni bijeg stanovništva pred talibanskim režimom – bijeg na zapad, prema Europi?
Milijuni prisiljeno raseljeni
Svjetski mediji od srpnja izvještavaju o sve većem broju ljudi koji preko Irana pokušavaju ući u Tursku. U toj zemlji trenutno živi barem 200 tisuća izbjeglih Afganistanaca, a neke procjene govore i do tri puta više. Zadnjih tjedana mediji javljaju da svakoga dana u Tursku stiže petsto do tisuću Afganistanaca.
Afganistanci su i dosad bježali pred sukobima, nasiljem i siromaštvom. Prema izvješću UNHCR-a, agencije UN-a za izbjeglice, i u prošloj godini bili su treća najbrojnija skupina prisilno raseljenih na svijetu. U izbjeglištvu ih je bilo 2,8 milijuna. Afganistanski državljani su zadnje dvije godine bili najbrojniji među onima koji su nezakonito pokušavali prijeći vanjske granice Europske unije.
Strah od masovne migracije
Ujedno, Afganistan je, pokazuju službeni podaci, lani bio druga država porijekla za tražitelje azila u Europskoj uniji, odmah nakon Sirije. Međunarodnu zaštitu u cijeloj EU zatražilo je prošle godine 44 tisuće ljudi iz Afganistana, najviše u Njemačkoj i Francuskoj. I u Hrvatskoj su, prema istom izvoru, najviše zahtjeva za azil predali Afganistanci.
No, u europskim zemljama sve je snažnija bojazan da bi brojke mogle početi rasti kako se situacija na terenu bude pogoršavala. Da će, dođe li do ponovne uspostave talibanskog režima, u zemlji koja je već sada u kaotičnoj situaciji, doći do masovnih migracija koje će onda Europsku uniju staviti pred sličan izazov kao prije šest godina, zbog sukoba u Siriji.
Neriješene svađe i tenzije
Milijun izbjeglica i migranata koji su tada stigli na teritorij Europske unije – najviše iz Sirije, ali i iz Afganistana, zatim Iraka, Eritreje i tako dalje – izazvalo je napetosti i podjele među članicama EU-a koje su danas možda zaboravljene, dijelom pometene pod tepih, ali ne i prevladane, a kamoli riješene (na primjer, dogovorom oko zajedničke migracijske politike)
Stoga i ograničene krize – ograničene geografski i relativno malim brojem ljudi – imaju potencijal eskalacije, kako se nedavno pokazalo na primjeru Litve. Što bi tek bilo da se ponovi 2015.-a?
Pismo šest članica
Atmosfera je, međutim, opipljivo drugačija. Prije šest godina famozna rečenica “wir schaffen das” njemačke kancelarke Angele Merkel postala je simbolom politike otvorenih vrata EU-a prema izbjeglicama i migrantima. No, u isto je vrijeme došlo i do dizanja bodljikavih žica i rasta populističke desnice.
Početkom kolovoza šest članica EU-a pozvalo je Europsku komisiju da ne prekida deportacije Afganistanaca kojima je odbijen zahtjev za azil u EU, bez obzira na ubrzano napredovanje talibana. Austrija, Belgija, Danska, Grčka, Nizozemska i Njemačka, javljali su mediji, ustvrdile su da bi zabrana povratka poslala “pogrešan signal i vjerojatno motivirala još više afganistanskih državljana da napuste svoj dom i krenu prema EU”.
Je li doista zamislivo da članice EU-a nastave prisilno vraćati ljude, kojima su odbile zahtjev za azil, u Afganistan, ako tamo padne vlada koju podržava zapad i ponovno bude uspostavljena vladavina talibana? Teško. Njemačka se već sad predomislila i, bez obzira na raniji dopis Bruxellesu, privremeno obustavila deportacije.
Promjena atmosfere
Ipak, to je pismo zorni podsjetnik koliko članice EU-a strahuju od reprize 2015. I koliko se ozračje promijenilo.
Kada su Angelu Merkel novinari nedavno pitali o stanju u Afganistanu i prihvatu ljudi koji bježe pred talibanima, njemačka kancelara, koja uskoro odlazi s funkcije, pozvala je na političke pregovore kako bi se osiguralo da ljudi “u zemlji mogu živjeti što mirnije”.
“Ne možemo riješiti sve probleme” prihvatom ljudi, kazala je političarka čija je čuvena rečenica ‘mi to možemo’ u kolovozu 2015. širom otvorila vrata Europe. Raspoloženje je, definitivno, drugačije.