Napetosti u Istočnoj Aziji opet rastu; Sjeverna Koreja lansirala je nove rakete
Posljednjih dana zaredao se niz događaja i provokacija
Posljednjih dana situacija u Istočnoj Aziji dramatično se zaoštrila. Kinesko Ministarstvo obrane priopćilo je kako će krenuti u rat protiv svakoga tko će se “drznuti i pokušati odvojiti Tajvan od matice zemlje”. Peking je optužio Washington da podriva globalnu stabilnost jer je odobrio prodaju oružja Tajpehu, među ostalim tenkove i rakete Stinger, u vrijednosti od 2,2 milijarde dolara.
Peking je također najavio da će nametnuti sankcije kompanijama iz SAD-a uključenim u taj posao jer taj otok drži dijelom svog teritorija. Većina država ne priznaje Tajvan, a Washington je 1979. prekinuo diplomatske odnose s Tajvanom, te je priznao vladu u Pekingu kao jedinog predstavnika Kine.
Odgovor Sjeverne Koreje
Dan nakon te izjave Sjeverna Koreja lansirala je najmanje dvije raketa dometa 430 kilometara, a to se dogodilo u manje od mjesec dana kako su američki predsjednik Donald Trump i sjevernokorejski čelnik Kim Jong-un sastali na demilitariziranoj zoni između dviju Koreja.
Istodobno u brodogradilištu Sinpo porinuta je u more nova podmornica s koje se mogu lansirati balistički projektili. Sjeverna Koreja ostvarila je brzi napredak u programu podmorskih balističkih raketa te već ima podmornicu koja može nositi rakete. S obzirom da je svečanosti nazočio Kim Jong-un to je jasan znak da je nova podmornica osposobljena za lansiranje raketa koje nose atomske bombe.
Provokacija Kine i Rusije
Ovih dana južnokorejski borbeni zrakoplovi, među kojima su bili najsuvremeniji lovci F-16, ispalili su 10 raketa i 360 metaka iz mitraljeza kao upozorenje ruskim ratnim bombarderima Tu-95 i A-50 da izađu iz zračnog prostora Južne Koreje, odnosno južnokorejske identifikacijske zone protuzračne obrane. Da situacija bude još opasnija, u pratnji ta tri ruska zrakoplova nalazila su se i dva kineska bombardera. Dakle, po svemu sudeći, Kina i Rusija su, tvrde u Seulu, zajednički dogovorile i izvele tu provokaciju.
To je prvi puta od kraja Korejskog rata koji je završio 1953. da su strani vojni zrakoplovi narušili zračni prostor Južne Koreja. Inače, 1983. sovjetski borbeni zrakoplov srušio je raketom zrak-zrak južnokorejski putnički avion koji je zalutao na sovjetski teritorij. U tom napadu živote je izgubilo sve 269 članova posade i putnika.
Incident iznad spornog otoka
Rusija je odmah odgovorila kako njeni zrakoplovi nisu povrijedili korejski zračni prostor jer ga je Seul “ neovlašteno, jednostrano proglasio” svojim, te da su zbog toga letjeli međunarodnim zračnim prostorom. Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying također je ponovio kako su i njihovi zrakoplovi letjeli izvan korejskog zračnog prostora.
Tada se posve neočekivano u cijelu priču uključio Tokio koji je napao Južnu Koreju, Rusiju i Kinu da svojataju zračni prostor koji pripada Japanu. Naime, incident se dogodio iznad južno korejskog otoka Dokto, koji se nalazi na pola puta između Južne Koreje i Japana, za kojega Japanci, koji su mu dali ime Takeshima, tvrde da pripada njima. Oko tog malog otoka Južna Koreja i Japan spore se od završetak Drugog svjetskog rata jer Seul tvrdi da je to povijesno južnokorejski otok koji su Japanci prisvojili tijekom imperijalnih ratova.
Trgovinski rat J. Koreje i Japana
Samo nekoliko dana ranije Japan je objavio da će ograničiti izvoz u Južnu Koreju kemikalija plinovitog fluorida, fluoriranog poliamida i fotorezista koje se koriste za izradu poluvodiča, ključne komponente za izradu pametnih telefona i druge napredne tehnologije. Južna Koreja najveći je proizvođač čipova, a Japan je najveći dobavljač kemikalija koje se koriste u njihovoj proizvodnji. Ta zabrana mogla bi teško pogoditi južnokorejske tvrtke, među ostalima Samsung i LG, koje uvoze iz Japan čak 94 posto potreba za fluoriranim poliamidima i 92 posto potreba za fotorezistima.
S obzirom na to da se najavljuje će Južna Koreja kao protumjeru zabraniti izvoz OLED televizijskih ekrana u Japan, to bi teško pogodilo proizvođače televizora iz te zemlje. Osim toga u Južnoj Koreji organizirane su demonstracije koje pozivaju na bojkot japanskih proizvoda što bi ozbiljno naškoditi japanskom izvozu i gospodarstvu. Primjerice, benzinske stanice i garaže u Južnoj Koreji već odbijaju napuniti ili servisirati japanske automobile kao dio rastućeg bojkota japanskih proizvoda. Drastično je također pala prodaja turističkih aranžmana i putovanja u Japan, kupnja japanskog piva…
Pozadina trgovinskog rata
Taj najnoviji trgovinski rat mogao bi smanjiti globalnu proizvodnju čipova, što bi ugrozilo proizvodnju pametnih telefona te razvoj mobilne tehnologije pete generacije, a među naviše pogođenim kompanijama mogli bi biti svakako američki Apple i kineski Huawei. Japanci se opravdavaju da su poduzeli te mjere kako bi zaštitili svoju nacionalnu sigurnost. Optužili su, naime, Južnu Koreju da je dopustila da neke od tih kemikalija završe u Sjevernoj Koreji koja ih koristi u vojne svrhe. U Seulu su energično odbacili sve optužbe, a Japan nije podastro nikakve dokaze za svoje tvrdnje.
Stoga prevladava uvjerenje da je Tokio poduzeo tako radikalan potez kao odmazdu zbog nedavnih odluka južnokorejskih sudova o dodjeli nadoknada radnicima koji su bili prisiljeni raditi za japanske tvrtke tijekom kolonijalnog razdoblja. Tako su južnokorejski sudovi krajem prošle godine donijeli presude po kojima su najveći japanski proizvođač čelika, Nippon Steel, u kojem su tijekom japanske okupacije na prisilnom radu bili korejski radnici, dužan platiti preživjelim radnicima po oko 89.000 dolara odštete, a da kompanija Mitsubishi Heavy Industries mora plati sličnu odštetu korejskim radnicima koji su u njihovim pogonima radili kao robovi. Japan se brani kako je 1965. već platio odštetu te da stoga njegove tvrtke više ništa ne duguju.
Problem iz Drugog svjetskog rata
Još veći problem u odnosima između Južne Koreje i Japana predstavlja tragična sudbina oko 200.000 djevojčica, djevojaka i žena koje su japanski vojnici u Drugom svjetskom ratu pretvorili u seksualno roblje, te ih sustavno silovali i mučili. Južna Koreja i Kina tvrde da je japanska država organizirala te “stanice za ugodu i opuštanje vojnika”, no 2007. japanska Vlada objavila je dokument u kojem tvrdi kako nema dokaza da su japanski vojnici i časnici te žene prisiljavali na prostituciju, da su one bile dobro plaćene, te da nema razloga vjerovati da su to radile zbog ucjene ili prisile.
Dok u Seulu inzistiraju na japanskoj isprici zbog strašnih zločina kao preduvjetu za normalizaciju odnosa, Tokio ponavlja da se ispričao već nekoliko puta te da nema smisla to stalno ponavljati. No, u Seulu i Pekingu neprestano optužuju premijera Shinzoa Abea da neprestano falsificira istinu o zločinima japanske vojske prije i tijekom Drugog svjetskog rata. Pa navode primjer kad je premijer Abe posjetio Yasukuni, ratno svetište u kojem su upisana imena 2,4 milijuna japanskih vojnika poginulih tijekom imperijalnih ratova, među kojima su i neki osuđeni kao ratni zločinci. Za Kinu i Koreju taj je spomenik simbol zla i japanske imperijalne prošlosti.
Japan im je jednako opasan kao Sjeverna Koreja
Za posjeta Washingtonu 2015. premijer Abe u američkom Kongresu ispričao se Amerikancima zbog stradanja njihovih vojnika u sukobima tijekom Drugog svjetskog rata, ali niti riječju nije spomenuo patnje ljudi u zemljama koje je Japan okupirao, što je dodatno ogorčilo građane Kine i Južne Koreje.
Zbog svega toga Južna Koreja drži da je za nju Japan gotovo jednaka opasnost kao i Sjeverna Koreja. Seul optužuje Tokio, a u tomu ga podupire Peking, da želi pod svoju kontrolu vratiti teritorije koje je okupirao u Drugom svjetskom ratu. I ne sam to. Premijer Abe već duže vrijeme najavljuje promjene ustava koji je Tokiju 1945. nametnuo Washington i koji zabranjuje Japanu da posjeduje snažniju vojnu silu. U Tokiju međutim smatraju kako im je neophodna vlastita jaka armija jer američka vojska koja je stacionirana u Japanu nije dovoljno jamstvo sigurnosti.
Japanci se boje dogovora Kine i SAD-a
Naime, Japanci se boje da bi moglo doći do dogovora Kine i SAD-a pa da zbog toga Washington neće biti dovoljno odlučan u sprječavanju ekspanzionističkih pretenzija Pekinga. Stoga je nužno, tvrde u Tokiju, da Japan stvori vlastitu moćnu vojnu silu, ali i da posjeduje vlastito atomsko oružje kako bi se mogli suprotstaviti sve moćnijoj Kini. U Pekingu i Seulu međutim smatraju kako se Tokio priprema da vojnom silom ponovno osvoji teritorije koje je prisvojio tijekom imperijalnih ratova te tako obnovi stari imperij i opet postane politički i vojni vladar u tom dijelu svijeta. Ali to, kažu u Pekingu i Seulu, zbog strašnih iskustava s japanskim okupatorima, nikada neće proći. Osim toga upozoravaju da se Japan ne može pomiriti s činjenicom da ga je Kina pretekla gospodarski i vojno, a da za Južnom Korejom zaostaje u razvoju novih tehnologija.
SAD-u ne odgovara sukob Japana i Koreju jer su to njihovi najvažniji vojni i politički saveznici u Aziji koji im trebaju pomoći u obuzdavanju Kine. A upravo bi Peking mogao imati najviše koristi od trgovinskog rata Japana i Južne Koreje jer je Kina počela ubrzano razvijati vlastitu industriju mikročipova i poluvodića kako bi smanjila ovisnost od SAD-a. Osim toga slabljenje savezničke osovine Južna Koreja, Japan, SAD, ojačati će poziciju Kine te dogovor Japana, Južne Koreje i Kine o suradnji na polju visokih tehnologija, čemu se SAD žestoko protive.