Ni namjerna, ni slučajna, pa čak ni država – nego tragikomedija zabune, eto tako djeluje Hrvatska nakon još jednog proustaškog splitskog eventa 10. travnja. Scenarij je odavno poznat; ekipa u crnom, Marko “tvoje lice zvuči poznato” Skejo koji viče “Za dom!”, a oni mu uzvraćaju poklikom “Spremni!”, ponizni predstavnici vlasti u publici i prikladno pristojna, nikako ne prevelika, količina zgražanja dijela javnosti u danima koji slijede.
Ali, razina tragikomedije zabune – u kojoj su tragične samo žrtve koje se obezvrjeđuje ovakvim eventom, kako one nastradale u ustaškom teroru četrdesetih, tako i one u obrani Hrvatske devedesetih – kao da je svake godine sve veća. Kao da postaje nužno da taj otklon od stvarnosti bude vremenom sve groteskniji, kako bi se od pucanja s mukom uspijevao spasiti službeni narativ o ovom i onom ratu, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti čije je jedini ispravni garant, jasno, mudra aktualna politička vlast.
Uloga Josipa Broza Tita
No, kad se priča isprazni od folklornih frazetina, obaveznih figura tobože samopodrazumijevajućih istina, onda je jednostavno tugaljivo smiješna u svom spektakularnom sudaru s elementarnom logikom i povijesnom istinom. Tugaljivo je, dakle, smiješno, kad Vladin izaslanik Matko Raos na Skejinom eventu kaže kako ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941. godine. Jer, baš zbog “države” koja je proglašena na taj nesretni datum je, zapravo, pravo čudo da današnja Hrvatska postoji.
Okej, nije baš čudo, nego zasluga tadašnjih hrvatskih i jugoslavenskih komunista na čelu s Josipom Brozom Titom koji su cijelu ondašnju državu uspjeli održati na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu pa je zatim urediti tako da u njoj postoji i ima pravo na samostalnost Hrvatska u današnjim granicama.
Kako je ponijelo Matu Šimundića
Tako notornu povijesnu činjenicu može previdjeti samo Vladin izaslanik za kojeg nije bilo predviđeno da govori, kako su se pokušali odmah opravdati iz Banskih dvora. Lako što je, eto, Raos na “vi” s činjenicama, ali očito nema ni dovoljno političkog iskustva pa da zašuti kad ga povuče emocija trenutka…
Kao što je, očito, “povuklo” i predsjednika Skupštine Splitsko-dalmatinske županije Matu Šimundića kad je u kampanji za izbore lokalne HDZ-ovce nazivao “žalosnim sinonimom za nepotizam, korupciju i izdaju nacionalnih interesa”. Eno ga danas, pardon, eno ga 10. travnja, na obljetnici Devete bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”, kao predsjednika Skupštine u koaliciji s istim onim HDZ-ovcima koje je do neki mjesec optuživao za korupciju i izdaju. Kako ga onda ne shvatiti ozbiljno kad kaže da HOS-ovcima koji su i u ratu, a i danas, bili za dom spremni, “kao predstavnik državne vlasti iskazuje čast”? I kad moćno ustvrdi da država koja to dovodi u pitanje, dovodi u pitanje svoj opstanak?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pronti per Patria! Ili…
Splitski desetotravanjski eksces je i po samoj lokaciji na kojoj se odvija, poseban cirkus. Nakon proglašenja NDH taj grad je brzo, kao i skoro cijela Dalmacija, prepušten Italiji, što to pred lingviste amatere desetljećima stavlja dilemu kaže li se ispravno “Pronti per Patria!” ili “Pronti per casa!”.
No, te geografsko-jezične dileme lakoćom zasjenjuje priča o tome kako je u vrijeme Andreja Plenkovića HDZ žestoko politički skrenuo prema profilu umjerene stranke desnog centra. U tom imaginariju se za događaje poput ovih desetotravanjskih u Spalatu, pardon, Splitu, u medijima i od strane koalicijskih partnera često sa žaljenjem konstatira kako, eto, HDZ tolerira takva događanja.
Margina margine
Ne radi se, međutim, o tome da HDZ tolerira ustašonostalgiju u Hrvatskoj. Ta stranka u njoj često i aktivno sudjeluje. Jer, nije blagoglagoljivi Medvedov izaslanik bio jedini ovog vikenda sa Skejinom ekipom u Splitu, između ostalih tamo je bio i HDZ-ov dožupan, mladi stranački lav Stipe Čogelja, kojeg se spominje i kao potencijalnog kandidata stranke za splitskog gradonačelnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Time se jednoj realno marginalnoj društvenoj pojavi (što je ekstremna desnica bila i u vrijeme Drugog svjetskog rata, Pavelić je do vlasti mogao jedino na njemačkim tenkovima) uporno i redovno daje legitimitet i vidljivost. A sve iz najsitnije moguće vlastite političke računice kako se, eventualno, ne bi razbjesnio koji promil birača.
Mučnina u Jasenovcu
Uostalom, to je i jedni razlog zbog kojeg Plenković već mjesecima uporno izbjegava raspravu o izmjenama Kaznenog zakona kojim bi se ustaški simboli i pozdravi nedvosmisleno stavili izvan zakona, pa makar zbog toga svake godine židovska zajednica obilježavala datum proboja logoraša iz Jasenovca – odvojeno od Vlade.
I tako stavila točku na tragikomediju današnje, Plenkovićeve, umjerene Hrvatske. Desetog travnja, naime, delegati Stranke i vlasti, ponizno i sa zahvalnošću staju pored Marka Skeje i slušaju povike “Za dom spremni!”. Na dan obilježavanja proboja iz ustaškog logora Jasenovac neće biti urlanja. Vladat će tišina i pijetet. A pored Vladinih dužnosnika, opet, neće biti predstavnika Židova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne, Plenković ne tolerira ustašonostalgiju - njegov HDZ u njoj srčano sudjeluje
Osim predstavnika Vlade koji je hvalio 10. travnja, u Splitu je bio i HDZ-ov mladi lav, splitski dožupan Stipe Čogelja
Time se jednoj realno marginalnoj društvenoj pojavi (što je ekstremna desnica bila i u vrijeme Drugog svjetskog rata, Pavelić je do vlasti mogao jedino na njemačkim tenkovima) uporno i redovno daje legitimitet i vidljivost. A sve iz najsitnije moguće vlastite političke računice kako se, eventualno, ne bi razbjesnio koji promil birača
Ni namjerna, ni slučajna, pa čak ni država – nego tragikomedija zabune, eto tako djeluje Hrvatska nakon još jednog proustaškog splitskog eventa 10. travnja. Scenarij je odavno poznat; ekipa u crnom, Marko “tvoje lice zvuči poznato” Skejo koji viče “Za dom!”, a oni mu uzvraćaju poklikom “Spremni!”, ponizni predstavnici vlasti u publici i prikladno pristojna, nikako ne prevelika, količina zgražanja dijela javnosti u danima koji slijede.
Ali, razina tragikomedije zabune – u kojoj su tragične samo žrtve koje se obezvrjeđuje ovakvim eventom, kako one nastradale u ustaškom teroru četrdesetih, tako i one u obrani Hrvatske devedesetih – kao da je svake godine sve veća. Kao da postaje nužno da taj otklon od stvarnosti bude vremenom sve groteskniji, kako bi se od pucanja s mukom uspijevao spasiti službeni narativ o ovom i onom ratu, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti čije je jedini ispravni garant, jasno, mudra aktualna politička vlast.
Uloga Josipa Broza Tita
No, kad se priča isprazni od folklornih frazetina, obaveznih figura tobože samopodrazumijevajućih istina, onda je jednostavno tugaljivo smiješna u svom spektakularnom sudaru s elementarnom logikom i povijesnom istinom. Tugaljivo je, dakle, smiješno, kad Vladin izaslanik Matko Raos na Skejinom eventu kaže kako ne bi bilo današnje Hrvatske da nije bilo 10. travnja 1941. godine. Jer, baš zbog “države” koja je proglašena na taj nesretni datum je, zapravo, pravo čudo da današnja Hrvatska postoji.
Okej, nije baš čudo, nego zasluga tadašnjih hrvatskih i jugoslavenskih komunista na čelu s Josipom Brozom Titom koji su cijelu ondašnju državu uspjeli održati na strani pobjednika u Drugom svjetskom ratu pa je zatim urediti tako da u njoj postoji i ima pravo na samostalnost Hrvatska u današnjim granicama.
Kako je ponijelo Matu Šimundića
Tako notornu povijesnu činjenicu može previdjeti samo Vladin izaslanik za kojeg nije bilo predviđeno da govori, kako su se pokušali odmah opravdati iz Banskih dvora. Lako što je, eto, Raos na “vi” s činjenicama, ali očito nema ni dovoljno političkog iskustva pa da zašuti kad ga povuče emocija trenutka…
Kao što je, očito, “povuklo” i predsjednika Skupštine Splitsko-dalmatinske županije Matu Šimundića kad je u kampanji za izbore lokalne HDZ-ovce nazivao “žalosnim sinonimom za nepotizam, korupciju i izdaju nacionalnih interesa”. Eno ga danas, pardon, eno ga 10. travnja, na obljetnici Devete bojne HOS-a “Rafael Vitez Boban”, kao predsjednika Skupštine u koaliciji s istim onim HDZ-ovcima koje je do neki mjesec optuživao za korupciju i izdaju. Kako ga onda ne shvatiti ozbiljno kad kaže da HOS-ovcima koji su i u ratu, a i danas, bili za dom spremni, “kao predstavnik državne vlasti iskazuje čast”? I kad moćno ustvrdi da država koja to dovodi u pitanje, dovodi u pitanje svoj opstanak?
Pronti per Patria! Ili…
Splitski desetotravanjski eksces je i po samoj lokaciji na kojoj se odvija, poseban cirkus. Nakon proglašenja NDH taj grad je brzo, kao i skoro cijela Dalmacija, prepušten Italiji, što to pred lingviste amatere desetljećima stavlja dilemu kaže li se ispravno “Pronti per Patria!” ili “Pronti per casa!”.
No, te geografsko-jezične dileme lakoćom zasjenjuje priča o tome kako je u vrijeme Andreja Plenkovića HDZ žestoko politički skrenuo prema profilu umjerene stranke desnog centra. U tom imaginariju se za događaje poput ovih desetotravanjskih u Spalatu, pardon, Splitu, u medijima i od strane koalicijskih partnera često sa žaljenjem konstatira kako, eto, HDZ tolerira takva događanja.
Margina margine
Ne radi se, međutim, o tome da HDZ tolerira ustašonostalgiju u Hrvatskoj. Ta stranka u njoj često i aktivno sudjeluje. Jer, nije blagoglagoljivi Medvedov izaslanik bio jedini ovog vikenda sa Skejinom ekipom u Splitu, između ostalih tamo je bio i HDZ-ov dožupan, mladi stranački lav Stipe Čogelja, kojeg se spominje i kao potencijalnog kandidata stranke za splitskog gradonačelnika.
Time se jednoj realno marginalnoj društvenoj pojavi (što je ekstremna desnica bila i u vrijeme Drugog svjetskog rata, Pavelić je do vlasti mogao jedino na njemačkim tenkovima) uporno i redovno daje legitimitet i vidljivost. A sve iz najsitnije moguće vlastite političke računice kako se, eventualno, ne bi razbjesnio koji promil birača.
Mučnina u Jasenovcu
Uostalom, to je i jedni razlog zbog kojeg Plenković već mjesecima uporno izbjegava raspravu o izmjenama Kaznenog zakona kojim bi se ustaški simboli i pozdravi nedvosmisleno stavili izvan zakona, pa makar zbog toga svake godine židovska zajednica obilježavala datum proboja logoraša iz Jasenovca – odvojeno od Vlade.
I tako stavila točku na tragikomediju današnje, Plenkovićeve, umjerene Hrvatske. Desetog travnja, naime, delegati Stranke i vlasti, ponizno i sa zahvalnošću staju pored Marka Skeje i slušaju povike “Za dom spremni!”. Na dan obilježavanja proboja iz ustaškog logora Jasenovac neće biti urlanja. Vladat će tišina i pijetet. A pored Vladinih dužnosnika, opet, neće biti predstavnika Židova.