Nešto se kuha u Minsku. Ako Bjelorusija uđe u rat, kakve su šanse Ukrajinaca da se obrane od nove ofenzive?
Putin je jučer bio u Minsku, a na granici Ukrajine počinju su okupljati ruski i bjeloruski vojnici
Jučerašnji dolazak ruskog predsjednika Vladimira Putina u prijestolnicu Bjelorusije, Minsk, izazvao je tjeskobu među visokim dužnosnicima u Kijevu, ionako zabrinutim zbog naznaka da će Rusija uskoro započeti veliku ofenzivu na južnom i istočnom bojištu. Susret Putina i bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka učvrstio je Ukrajince u uvjerenju kako je Rusija pojačala napore da u rat uvuče Bjelorusiju.
Službe za odnose s javnošću dvojice predsjednika objavile su kako je središnja tema razgovora bilo proširivanje gospodarske suradnje njihovih država. No, činjenica da je Putin u prvi posjet Bjelorusiji unatrag tri godine poveo ministra obrane Sergeja Šojgua i ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova sugerira da su razgovori bili mnogo opsežniji od toga.
Nešto se kuha u Bjelorusiji
Posjet ruskog predsjednika jedinom preostalom (otvorenom) savezniku u Europi poklopio se s rastom bojazni Kijeva da Rusija planira veliku zimsku (ili proljetnu) ofenzivu čiji su ciljevi nepoznati, ali nagađa se da bi mogli uključivati novi pokušaj osvajanja Kijeva. Ukrajinci smatraju da bi u tom scenariju za njih posebno opasno bilo novo otvaranje sjevernog fronta, pri čemu bi ruske snage ovoga puta mogle računati na aktivnu pomoć bjeloruske vojske.
Činjenica je da za izglednost takvog scenarija postoje i drugi pokazatelji osim posjeta Putina Minsku. Nedavno nastale satelitske snimke pokazuju novoiskrčene šumske ceste na jugu Bjelorusije i konvoje s vojnom opremom koji se kreću prema granici te zemlje s Ukrajinom. Povećan je i broj vlakova koji prevoze vojnike i opremu od ruske granice do grada Bresta u jugozapadnoj Bjelorusiji.
Uz sve to, ruska novinska agencija Interfax javlja da će ruske trupe u Bjelorusiji uskoro izvesti velike taktičke vježbe. Dolazak nove opreme i ruskih vojnika, zajedno s “protuterorističkom operacijom” koju je Lukašenko pokrenuo sredinom listopada, tvrdeći kako ima podatke da neke susjedne države planiraju upade na bjeloruski teritorij, te s blic inspekcijama trupa koje je nedavno organizirao vrh bjeloruske vojske, i sami bi bili dovoljni da izazovu uzbunu u Kijevu.
Varka ili ozbiljne pripreme?
S obzirom na razvoj situacije, nije čudno što je ove nedjelje ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski održao veliki sigurnosni sastanak čija je tema bila rastuća prijetnja od napada sa sjevera. Kako javlja The Washington Post, okupljeni dužnosnici i vojni zapovjednici razmatrali su i mogućnost da njihovi neprijatelji izvode maskirovku, klasičnu rusku taktiku čiji je cilj dezinformirati i obmanuti neprijatelja.
U ovom slučaju, Ukrajinci se pitaju nisu li pripreme koje opažaju u Bjelorusiji varka čiji je cilj odmamiti njihove snage na sjever dok Rusija priprema udar s istoka i juga. U prilog teoriji o maskirovki govore i podaci o broju ruskih vojnika u Bjelorusiji kojima raspolaže Pentagon, a koji ne ukazuju na to da je napad vjerojatan u skorije vrijeme. Najviše 15 tisuća ruskih boraca nije dovoljno za veliku ofenzivu sa sjevera, čak ni kada bi ih pojačalo 50 tisuća bjeloruskih vojnika koji nemaju nikakvog borbenog iskustva.
Na početku invazije, u veljači ove godine, 40 tisuća ruskih vojnika krenulo je prema Kijevu iz Bjelorusije. Tada su ih zaustavili relativno slabo naoružani i neiskusni branitelji. Ukrajinske snage u međuvremenu su prekaljene u bitkama i naoružane sofisticiranima zapadnima oružjem, dok su Ukrajinci granicu snažno utvrdili minama i bodljikavom žicom, a na nekim mjestima i pravim zidovima.
Indikativne vojne vježbe
No, činjenica kako Rusi u ovom trenutku nisu spremni za napad na Ukrajinu iz Bjelorusije ne znači da za to neće biti spremni na proljeće, kada neki analitičari očekuju početak njihove velike ofenzive na jugu i istoku. Posljednjih tjedana novo rusko naoružanje počelo je stizati u Bjelorusiju, a bjeloruska oporba tvrdi da je riječ o sredstvima za protuzračnu obranu, raketnim sustavima i stotinama vojnih kamiona.
Bjeloruska vojska također je intenzivirala obuku ročnih vojnika, te je prošlog tjedna izvršila veliku provjeru borbene gotovosti na granici s Ukrajinom. Vojna administracija je pritom sastavljala popise vojno sposobnih muškaraca, očito kako bi sve bilo spremno za eventualnu masovnu mobilizaciju.
Aleksander Azarov, bivši potpukovnik bjeloruske obavještajne službe, tvrdi da su mu njegovi kontakti u vojsci rekli kako je obuka uključivala manevre koji bi bili potrebni u invaziji, poput forsiranje rijeka. “Mislimo da će na proljeće Lukašenko poslati bjeloruske trupe u Ukrajinu s ruskim trupama”, izjavio je Azarov.
Lukašenko je u škripcu
Ukrajinski i zapadni analitičari priznaju kako u scenariju koji uključuje zajednički napad ruske i bjeloruske vojske na Ukrajinu postoji jedna velika nepoznanica: Aleksandar Lukašenko. Mnogo se pisalo o odnosu Lukašenka prema Rusiji, i njegovim privatnim vezama s Putinom, ali i dalje nije jasno koliko je čovjek kojeg su do početka rata u Ukrajini nazivali “posljednjim europskim diktatorom” zapravo neovisan o Kremlju.
Većina stručnjaka slaže se kako se Lukašenko dosad tvrdoglavo odupirao pokušajima Rusije da ga uvuče u rat zbog toga što je svjestan kako bi takav potez izazvao ogromno nezadovoljstvo Bjelorusa. Prije dvije godine Lukašenko se suočio s velikim protestima građana koje je uspio suzbiti tek nemilosrdnom represijom i valom političkih uhićenja. Vojni gubici u Ukrajini mogli bi izazvati novu provalu nezadovoljstva u najgorem trenutku za Lukašenka.
“Znamo da se velik dio društva protivi slanju trupa u Ukrajinu. To bi mu bilo teško politički opravdati”, smatra Hana Ljubakova, stručnjakinja za Bjelorusiju pri Atlantic Councilu, američkom think tanku koji se bavi međunarodnim odnosima. “Bjeloruska vojska uglavnom se sastoji od ročnika, mladića koji nisu motivirani za borbu. Ako se njihova tijela počnu vraćati u Bjelorusiju, to bi moglo pokrenuti prosvjede. Teško je procijeniti koliko bi intenzivni oni bili, ali svakako bi se pretvorili u destabilizirajući faktor za Lukašenka”, kazala je Ljubakova za magazin Foreign Policy.
Diktator ovisi o vojsci i obavještajcima
Situaciju u bjeloruskoj vojsci za isti je medij komentirao bivši visoki časnik u bjeloruskim specijalnim postrojbama. “Lukašenko daje sve od sebe da ne pošalje vojsku u Ukrajinu. Shvaća da ga na vlasti održavaju jedino vojska i sigurnosne službe. Ako brojne jedinice odu u Ukrajinu, njihovi pripadnici tamo će poginuti ili biti ranjeni, a to bi za njega mogla biti katastrofa”, rekao je bivši specijalac predstavljen samo imenom Artjom.
Isti izvor tvrdi da bjeloruski vojnici nisu nimalo motivirani za sudjelovanje u ratu, pa čak ni služenje vojske u mirnodopskim uvjetima. Artjom dodaje kako vlada vrši snažan pritisak na sve koji požele napustiti vojsku. “Pričalo se da će svim vojnicima oduzeti putovnice”, rekao je Bjelorus.
Lukašenkova sudbina povezana s Putinom
S procjenama o nespremnosti većine Bjelorusa da sudjeluju u ratu slaže se zapovjednik postrojbe bjeloruskih dobrovoljaca koji se bore na strani Ukrajine, Vadzim Kabančuk. “Osam od deset ljudi u vojsci ne želi se boriti u ovom ratu. Ako uđu u Ukrajinu, vojska će se raspasti. Predat će se i otići u zatvor, ili će prebjeći na našu stranu. Lukašenko to zna, pa pokušava izbjeći ulazak u rat”, objašnjava Kabančuk, koji smatra da će Putin ipak natjerati Lukašenka da se priključi agresiji na Ukrajinu.
“Mislim da će sukob dalje eskalirati izvan njegove kontrole, uključujući potpunu mobilizaciju i uključivanje bjeloruske vojske”, rekao je Kabančuk za Foreign Policy. Mogućnost da će Lukašenko biti prisiljen riskirati sve i ući u rat spominje i analiza objavljena na stranicama Europskog savjeta za međunarodne odnose (ECFR), još jednog think tanka koji je razmatrao ulogu Bjelorusije u događajima na istoku kontinenta.
S obzirom na to koliko se dosad kompromitirao podrškom Putinu, Lukašenko vjerojatno shvaća kako njegov režim neće preživjeti poraz Rusije i vjerojatan pad ruskog predsjednika, smatraju analitičari ECFR-a. Stoga bi mogao zaključiti kako će ga zadržavanje bjeloruske vojske izvan rata stajati daleko više nego priključenje napadu na Ukrajinu, te zapovjediti invaziju usprkos protivljenju naroda i nevoljkosti svojih vojnika.
Jarak, armirani beton, bodljikava žica…
Ako je doista tako, preostaje još samo potražiti odgovor na pitanje jesu li Ukrajinci sposobni izaći na kraj i s Bjelorusima. O spremnosti ukrajinske obrane na granici s Bjelorusijom teško je suditi iz izjava službenih izvora, koji moraju paziti na moral vojnika i civilnog stanovništva. No, činjenica jest da su Ukrajinci posljednjih mjeseci poduzeli ozbiljne korake kako bi osujetili invaziju iz Bjelorusije.
Teško je naći precizne podatke o obrambenim mjerama duž više od tisuću kilometara granice, ali ukrajinska Pravda opisala je kako se u Volinskoj oblasti grade “jarak, nasip te armirano-betonski zid s bodljikavom žicom na vrhu.” Ispred zida razasute su mine, a graničari su opremljeni “tehnologijom koja će im omogućiti da prate što se događa duboko u neprijateljskom zaleđu”.
Ukrajinci uvjereni da mogu zaustaviti napad
Prema neslužbenim izvorima iz vrha ukrajinske vojske, oko 60 tisuća boraca raspoređeno je na sjeveru zemlje kako bi zaustavili bilo kakve upade iz Bjelorusije. Kada se u obzir uzme brojnost i opremljenost branitelja te razmjeri novosagrađenih fortifikacija, i usporede se s ruskim i bjeloruskim snagama s druge strane granice, čini se da zasad nema dvojbe oko toga da su Ukrajinci sposobni zaustaviti eventualni napad.
Juri Saks, savjetnik ukrajinskog ministra obrane, potvrdio je kako u Kijevu još nema konsenzusa oko toga da je napad iz Bjelorusije neminovan, ali i istaknuo kako sva događanja u susjednoj zemlji pomno prate ukrajinski obavještajci. “Naša obrambena obavještajna služba ne vidi nikakve znakove neposrednog napada. Ali svi su svjesni da nisu odustali i da bi mogli ponovno napasti iz Bjelorusije”, rekao je. “Uvjereni smo da bismo ih mogli slomiti i poraziti jer smo dovoljno utvrdili granicu”, dodao je Saks. “Imamo dovoljno trupa i imamo oružje koje smo dobili od naših zapadnih prijatelja.”