Nuklearni sporazum s Teheranom nije loš, ali ima jedan ogroman problem

Sve su dogovorili, ali nitko nije spominuo iransko finaciranje terorista u cijeloj regiji

Iranski ministar Zarif u Teheranu je dočekan kao heroj
FOTO: Borna Ghasemi/AFP

Iranski nuklearni sporazum dobar je za Iran, SAD i svijet. Obje će strane dobiti ono što su željele. Iran pravo na razvoj nuklearne energije, a međunarodna zajednica (SAD) strogi nadzor kojim će osigurati da Iran ne razvije nuklearnu bombu.

No, jedna je stvar koju ovaj sporazum nije regulirao. O tome na pregovorima, koliko je poznato, nije bilo ni riječi. A to je iransko financiranje i vojna obuka šijitskih paravojnih formacije u regiji.

Čuvari šijitske revolucije

“Svaka je zemlja posebna operacija ali cilj je jedan”, rekao je nedavno Aws al-Khafaji, zapovjednik jedne takve postrojbe u Siriji. “Čuvari šijitske revolucije moraju postati jedna sila diljem regije”.

I tu leži glavni problem ovog sporazuma. Paravojne milicije pod kontrolom Teherana sudjeluju u proizvodnji bliskoistočnog kaosa. Prema procjenama, ukidanjem sankcijama Iran će dobiti milijarde dolara. Hoće li taj novac, pretvoren u oružje, završiti u rukama militanata diljem regije, od Sirije do Jemena, od Libanona do Iraka?

Iran podupire Asadove saveznike

Samo u Siriji, Iran je sudjelovao u obuci i logističkoj organizaciji sto tisuća boraca ujedinjenih u Nacionalne obrambene snage (NDF) koje se bore na strani Bašara al-Asada. Granice država na Bliskom istoku često su samo imaginarne linije, kojima nesmetano prolaze sektaške paravojske i islamski militanti. Regularne vojne postrojbe su u drugom planu, ne predstavljaju glavnu snagu na terenu.

Najbolje tome svjedoči scena iz lipnja prošle godine. Početak je uspona i ofenzive zloglasnog ISIS-a. Pod udarom se našao jedan od najvećih iračkih gradova Mosul. Deseci tisuća pripadnika regularne iračke vojske, obučavane i financirane od strane SAD-a, predalo je tada oružje i povuklo se pred stotinama terorista.

Dvojbe oko namjera vlade u Teheranu

Dva su puta kojima bi, ako sporazum bude i proveden, mogao krenuti Iran. Prema prvom, ovaj će dogovor značiti otvaranje umjerenog Irana međunarodnoj zajednici. Prema drugom, crnijem scenariju, Iran će sporazum iskoristiti kao legitimaciju i novčanu injekciju da nastavi raditi ono što je radio i do sada. Samo u većem obujmu.

Hamas, se uz potporu Irana, s Izraelom sukobljava u Gazi, a Hezbollah u Libanonu. U Iraku čine glavni bedem protiv ISIS-a, koji je u međuvremenu postao takozvana Islamska država.

Obama baš i neće gubiti živce

Za očekivati bi bilo da nakon ovog sporazuma, američka administracija neće ulaziti u veće sukobe s Iranom zbog financiranja militantnih grupa u regiji. Nuklearni sporazum u prvom je planu.

Barack Obama je imao dva jaka aduta kojima je želio ostaviti svoje nasljeđe i opravdati Nobelovu nagradu za mir. U rješavanju izraelsko – palestinskog sukoba, naišao je na zid u liku Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera. Preostalo mu je samo zaigrati na kartu iranskog nuklearnog sporazuma i presjeći gordijski čvor iransko-američkih odnosa koji je zapetljavao desetljećima.

Američki saveznici nezadovoljni

Najbliži saveznici SAD-a na bliskom istoku to nisu dočekali s veseljem. Osim Izraela, ovim sporazumom nezadovoljne su i zemlje Perzijskog zaljeva, na čelu sa Saudijskom Arabijom.

Saudijska Arabija istom metodom kao i Iran želi osigurati prevlast u regiji. Našli su se pomalo uvrijeđeni i razočarani Obaminim nastojanjima za približavanje Iranu. Vide to kao prijetnju vlastitoj sigurnosti, te su odlučili intenzivirati vojni utjecaj u regiji.

Uz sve dobre strane koje ovaj sporazum donosi, on bi mogao dati i dodatnu municiju jednoj od strana bliskoistočnog hladnog rata. A to nije ona uz koju u tom sukobu stoje Sjedinjene Države.