Objavljen je indeks kvalitete života u svim zemljama na svijetu i Hrvatska, čini nam se, ne stoji baš najbolje
Nalazimo se na 33. mjestu Social Progress Indexa
Hrvatska je zauzela 33. mjesto na upravo objavljenoj svjetskoj listi Social Progress Indexa za 2016., najopsežnijeg pregleda o kvaliteti života u pojedinim državama. To je rang lista zemalja po napretku koje su ostvarile u zadovoljavanju temeljnih ljudskih potreba, blagostanja te zaštite okoliša i kvalitete života. Na čelu te rangliste su Finska i Kanada, a za njima slijede Danska, Australija, Švicarska, Švedska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija i Island.
Ispred Hrvatske su, među ostalim, Slovenija koja je na 20. mjestu, zatim Češka, Estonija, Poljska, Slovačka, dakle, zemlje koje su prije dvadesetak godina daleko zaostajale za Hrvatskom po gotovo svim kriterijima po kojima se danas mjeri socijalni napredak u nekoj državi. Neposredno iza Hrvatske nalaze se Mađarska i Litva. Najveći indeks, 91,54, Hrvatska je dobila za “mogućnost zadovoljavajanja temeljnih potreba svojih građana”, a najmanji, što je doista iznimno nisko, 62,19, za “mogućnosti izbora koji su ljudima na raspolaganju”. Inače, među prvoplasiranim državama indeksi se kreću između 86,56 do 96,17.
The 2016 ranking on #SocialProgress, a much better measure of a countries 'perfomance' than #GDP. @socprogress pic.twitter.com/z9FARImEPV
— jeroen blokland (@jsblokland) July 2, 2016
Neke od ekonomski najrazvijenih država nisu među top 10
Na dnu liste od 160 država nalaze se Zambija, koja za “mogućnost izbora” ima indeks od svega 35,51 a “zadovoljvanja osnovnih ljudskih potreba” 49,19. Ispred Zambije nalazi se Vijetnam koji je za “izbor mogućnosti” dobio indeks 36,15, a u “zadovoljanju osnovnih potreba građana” 78,15, što je relativno visoko za jednu siromašnu državu. Od poznatijih država, pri samom dnu rangliste su Sudan i Turkmekistan. No, najveće iznenađenje predstavljaju relativno bogate države kao što su Malta, Luksemburg i Oman, koje su plasirane ispod 150 mjesta.
Zanimljivost liste je u tomu što neke od ekonomski najrazvijenih država nisu među prvih deset zemalja po socijalnom napretku. Tako Njemačka na najnovijoj ljestvici zauzima 15. mjesto, Španjolska 17., Francuska 18., dok je SAD na 19. mjestu. Prošle godine SAD su bile 16., no sada su ih pretekle Belgija, Španjolska i Francuska. Unatoč toga što imaju najveću i najrazvijeniju ekonomiju na svijetu mjerenu BDP-om, SAD su potisnute na 19. mjesto zbog previsoke stope svojih gojaznih stanovnika, visoke stope ubojstava, velikog broja žrtava u prometu te nejednakosti u pristupu visokom obrazovnu.
BDP ne registrira neke od najvažnijih čimbenika
I to istraživanje pokazuje da veličina bruto društvenog proizvoda (BDP) ne može biti jedino mjerilo bogatstva neke države, budući da se u BDP ne uračunava kvaliteta zdravstvene zaštite, stopa kriminala, zaštita okoliša ili poštivanje temeljnih ljudskih prava. BDP tkođer ne registrira socijalne razlike i nejednakosti, značajan porast bogataša koji ubiru najveće profite od ekonomskog napretka te sve veći broj siromašnih ljudi koji žive na ili ispod granice siromaštva, premda njihove države bilježe golemi ekonomski napredak i rast prihoda.
Među prvih dvadesetak država na ranglisti nalaze se zemlje s potpuno različitim ekonomskim sustavima što je za Davida Cruickshanka, predsjednika Delloitea, agencije koja je sudjelovala u izradi indeksa, dokaz da ne postoje jedinstveni putovi napretka k blagostanju. U izjavi za The Waal Street Journal on je upozorio da Kanada ima socijalnu stukturu potpuno različitu od skandinavskih država. Dok su, primjerice, u Skandinaviji porezi iznimno visoki, u SAD, Švicarskoj i Australiji oni su prilično niski.
Razlike dovedene do apsurda
Kada se usporedi socijalna strukura u tim državama, onda se vidi da je porezna politika u Skandinaviji jako usporila ili se pak svela na prihvatljivu mjeru razlike između bogatih i siromašnih, dok su u SAD, Švicarskoj, Australiji te razlike dovedene do apsurda tako da se gotovo devedeset posto nacionalnog bogatstva nalazi u vlasništvu tek nekoliko postotaka ultra bogataša koji su svakim danom sve bogatiji, dok siromašni žive u sve bijednijim uvjetima. Međutim, te se razlike ne vide kada se mjeri rast BDP-a, kao što BDP ne registrira pad prihoda i strandarda srednje klase, enorman porast broja ljudi koji se hrane u pučkim kuhinjama, ali ni golem rast zaduženja studenata koji moraju uzimati visoke kredite kako bi se školovali.
Istraživanje pokazuje da postoji jasna uvjetovanost razine ekonomskog razvoja i socijalnog progresa. Razvijenije države imaju ujedno i višu razinu socijalnih zaštita i privilegija, premda porast prihoda srednje ili manje razvijenih država nije izravno povezan s brzinom socijalnog progresa. The Social Progress Index, zasnovan isključivo na socijalnim i ekološkim pokazateljima, nudi sliku razine razvoja nezavisno od tradicionalnih ekonomskih mjera.