Odmak SDP-a prema centru i otklon HDZ-a od tvrde desnice, mogu biti korisni. Fali još jača lijeva stranka

Prihvatljiviji konzervativnijima i biračima desnog centra

Jedan visoki dužnosnik SDP-a objasnio je da je predsjednik SDP-a, i prije nego li su objavljeni, znao kakvi će biti rezultati istraživanja Instituta Ivo Pilar. Oni su, naime, pokazali, premda ne baš na reprezentativnom uzorku, da 24,9 posto glasača smatra da pripadaju političkom centru, desničarima se smatra 37,8 posto građana, a ljevičarima samo 20,9 posto.

“Milanović će, poznavajući političke odnose u društvu, iskoristiti koaliciju s HSS-om kako bi SDP približio i učinio prihvatljivijim konzervativnijim i biračima desnog centra. Istodobno, za glasače ljevice Milanović ionako ne treba brinuti: oni će glasati za njegovu Narodnu koaliciju isključivo zbog toga što ne žele povratak HDZ-a i radikalne desnice na vlast”. Odabirom imena Narodna koalicija Milanović je pokazao da je riječ o politički i ideološki raznovrsnoj koaliciji, a osim toga HDZ više neće moći optuživati SDP da pokušava formirati nenarodnu vlast.

Milanović ovime više pomogao HSS-u

Jedan od članova HSS-a koji od početka podupire Krešu Beljaka, priznaje da je Milanović, formirajući Narodnu koliciju, omogućio SDP-u snažnije pozicioniranje prema centru, ali je još više pomogao HSS-u. “Ulazeći u koaliciju sa SDP-om, HSS je također napravio važan iskorak prema političkom centru. Nakon što je u Domoljubnoj koliciji Tomislava Karamarka HSS otklizao preduboko prema radikalno desnom polu političkog spektra, Krešo Beljak sada vraća stranku, uz pomoć SDP-a, na njegovo prirodno mjesto, na desni politički centar.”

Već prvi istupi Beljaka nakon što je izabran za predsjednika HSS-a pokazali su da je riječ o inteligentnom, obrazovanom, sposobnom, samuvjerenom i artikuliranom političaru koji će biti u stanju spasiti HSS od propadanja u ponor do kojega ga je doveo bivši predsjednik Branko Hrg. Sugovornik Telegrama iz HSS-a objasnio je da je Krešo Beljak posve ispravno zaključio kako HSS samo u koaliciji s SDP-om, odnosno strankom drugačije ideološke i političke provenijencije, može povratiti samostalnost i nekadašnji integritet. “Uostalom, iskustvo pokazuje da se HSS potpuno izgubio u HDZ-ovoj Domoljubnoj koaliciji: u dva mandata Sabora, od 2007. do kraja 2015., naša nekoć moćna, utjecajna i velika stranka, dobivala je samo po jedan mandat.

Puno snažniji od nekadašnje Kukuriku koalicije

Ako Narodna koalicija pobijedi, HSS će preuzeti u svoje ruke ministarstvo poljoprivrede te tako dobiti mogućnost da kreira poljoprivrednu politiku po mjeri svojih članova. A potpredsjedničko mjesto u Vladi te pet zastupničkih mjesta u Saboru vratit će našu stranku u život. I ne samo to: HSS će to vrijeme i te funkcije iskoristiti da ojača svoje redove kao bi se osposobio da već na sljedećim izborima nastupi samostalno. Danas bi to za nas značilo političko samoubojstvo.”

Kada se zna da će se nakon izbora Narodnoj koaliciji priključiti još i IDS, onda sve upućuje da je riječ o puno snažnijoj političkoj grupaciji od nekadašnje Kukuriku koalicije. Nakon što je Milanović oformio Narodnu koalicija koja će zauzeti veliki dio centra i lijevog centra, s velikim se zanimanjem očekuje odgovor HDZ-a. Odnosno, kojim će putem krenuti budući predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.

Plenković u malo složenijoj poziciji

Član užeg HDZ-ovog vodstva koji nije bio previše angažiran u nedavnim unutarstranačkim sukobima, upozorava da je Milanović odlično iskoristio interregnum u HDZ-u kao bi mu oteo HSS kao najvažnijeg koalicijskog partnera. “Sada će Plenkoviću biti potrebno puno političke mudrosti da donese odluke koje će osigurati HDZ-u barem istu potporu birača koju je imao na nedavnim parlamentarnim izborima. Plenkovićeva pozicija tim je složenija ne samo zbog toga što ga je Milanović preduhitrio stvaranjem koalicije centra, nego i zbog toga, što – premda se radikalizam Domoljubne kolicije pokazao promašajem – on ne može napraviti obrat kakav je izveo predsjednik SDP-a.

Milanović je ušao u koaliciju s HSS-om, a da mu to nitko od članova SDP nije zamjerio niti će ga se zbog toga odreći vjerni birači socijaldemokrata. Kada bi pak Plenković pokušao pomaknuti HDZ prema centru, pa ušao, primjerice, u koaliciju s HNS-om, to bi za našu stranku značilo raskol i gubitak velikog broja glasova. Članovi i birači HDZ-a takav potez niti bi razumijeli niti su u ovom trenutku spremni na bilo kakav ozbilniji politički zaokret. Za razliku od SDP-ovih članova i birača koji će nagraditi Milanovića za koliciju s HSS-om, većina naših članova i birača ne bi oprostila Plenkoviću suradnju s HNS-om”.

Koalicija s nekoliko marginalnih radikalnih stranaka

Uz to što Plenković ima problema s vremenskim tjesnacem, on je suočen i s nedostatkom manevarskog prostora. Sugovornik Telegrama iz HDZ-a kaže da Plenković može ostati u koaliciji s nekoliko marginalnih radikalnih desnih stranaka, ali od njih, kaže, HDZ je imao više štete nego koristi. “Možemo još surađivati eventualno s Milanom Bandićem i Radomirom Čačićem te možda i Dragom Prgometom. No, teško da će od toga biti previše koristi. Nažalost, u ovom trenutku HDZ nema jakog političkog partnera s kojim bi mogao u koaliciju, a najmanje je to HSLS”.

Zaista, urušavanje te stranke traje godinama, a suradnja s Domoljubnom koalicijom definitvno je dotukla tu, do nedavno, treću stranku po snazi u državi. HDZ je potpuno marginalizirao i ponizio HSLS koji sada jedva preživljava samo na papiru. U HSLS-u je ostalo tek nekoliko pojedinca koji su tu vidjeli priliku da zadovolje neke svoje partikularne poslovne interese. Zbog toga je HSLS glavinjao između SDP-a i HDZ-a priklanjajući se čas jednima, čas drugima, pokušavajući iskamčiti poslovne benefite za nekoliko svojih članova.

Politički mrtav HSLS

HSLS nije dobio niti jednu značajniju funkciji u Domoljubnoj koaliciji, a još je u sjećanju kako je predsjednik stranke Darinko Kosor nekoliko puta najavio da će Budimir sigurno postati ministar, no Karamarko bi takve izjave odmah opovrgavao. Međutim, ni katastrofa s Domoljubnom koalicijom nije vodeće ljude HSLS-a naučila pameti. Sada grozničavo pokušavaju nagovoriti Milanovića i SDP da ih primi pod svoje skute. Ovih dana jedan novinski izdavač i potpredsjednik HSLS-a uspio se susresti s Milanovićem kojega je zaklinjao da pristane na suradnju s njegovom strankom.

Međutim u SDP-u ne žele ni čuti za to, smatrajući da je HSLS već odavno politički mrtav te da bi samo ugrozio vjerodostojnost Narodne koalicije. Plenkoviću, dakle, preostaje, ako dobije relativnu većinu na parlamentarnim izborima, jedino postizborna suradnja s Mostom. Premda će se odnosi između Mosta i HDZ-a bitno promijeniti nakon odlaska Tomislava Karamarka, a suradnja postati neusporedivo lakša, eventualno koaliranje s Mostovcima neće biti nimalo ugodno za Plenkovića i suradnike. Most će ostati kod svojih starih zahtjeva za dobivanjem najvažnijih resora u Vladi, a kako sada stvari stoje, ako ostvari iole bolji rezultat od 15 posto, tada će inzistirati da Petrov postane premijer.

Za HDZ je najbolje da idu sami na izbore

I tako će se HDZ ponovno naći u situaciji kao kada je Karamarko pregovarao s Mostom: neće moći pristati na njihove ultimatume, a bez njih neće moći formirati Vladu. Zbog toga ne čudi što sugovornik Telegrama iz vrha HDZ-a smatra kako bi za njegovu stranku možda bilo najbolje da ide sama na izbore.

“HDZ bi se riješio partnera od kojih nije imao koristi, a morao im je podijeliti brojne funkcije od kojih niti jednu nisu zaslužili. Istodobno, pokazali bismo da smo, za razliku od SDP-a, koji sam ne bi imao nikakve šanse na izborima, sposobni izaći samostalno pred birače. Sasvim je izvjesno da bi HDZ čak skupio više mandata u Saboru nego na prošlim izborima: u prošlom sazivu dobar dio mjesta prepustili smo marginalnim koalicijskim partnerima od kojih niti jedan ne može dobiti više od jedan posto glasova”.

Ublažavanje političke i ideološke podjele u zemlji

Repozicioniranje SDP-a prema političkom centru te otklon HDZ-a od ekstermne desnice, dugoročno bi bilo od velikog značaja i koristi za Hrvatsku. To bi, ponajprije, ublažilo političke i ideološke podjele, uklonilo bi napetosti koje su godinama opterećivale cijelo društvo, maknulo bi iz političkog fokusa bolne povijesne teme. U prvi plan izbila bi pitanja od životne važnosti za sadašnjost i budućnost svakog građanina, počelo bi se razgovarati o temeljnim ekonomskim i gospodarskim problemima, napokon bi se cijela politička scena počela baviti krucijalnim drštvenim temama.

Kada bi se još na ljevici pojavila prava lijeva stranka, kao što na desnici postoje stranke desnije od HDZ-a, kada bi se isprofilirala jedna liberalna stranka, a HDZ izrastao u europsku konzervativnu, demokratsku, demokršćansku stranku, tada bi politička scena počela nalikovati onima koje prevladavaju u europskim državama s dugim demokratskim tradicijama. Na taj način Hrvatska bi izbjegla razdore, polarizacije, povratak u prošlost i radikalizaciju političkih odnosa kakvim upravo svjedočimo u Poljskoj i Mađarskoj. No, prije toga, dakako, valja, vidjeti je li takav preidealizirani scenarij uopće moguć u Hrvatskoj s obzirom na njeno povijesno nasljeđe, duboko ukorijenjene političke, kulturne i civilizacijske razlike.