U veljači 2015. Europskoj komisiji stiglo je začudno zastupničko pitanje: što Komisija čini da bi zaštitila interese Europske unije i država članica – na Mjesecu. Autori pitanja bili su hrvatski europarlamentarci, Ivan Jakovčić i Jozo Radoš.
Bilo je to tek jedno od čak 600 zastupničkih pitanja koliko ih je Jakovčić tijekom mandata postavio briselskoj administraciji. Politički veteran IDS-a je, tako barem matematički ispada, Komisiji slao po jedno pitanje svaka tri dana. I tako pet godina. Statistički gledano, bio je jedan od najproduktivnijih EU zastupnika.
Ljestvice nisu presudne
Dva mjeseca prije europskih izbora 2019., mediji su, pozivajući se na podatke stranice koja je detaljno pratila tu statistiku, objavili veliku analizu aktivnosti 11 hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. Ruža Tomašić bila je daleko najaktivnija, Jakovčić dosta daleko iza nje, dok su ostali na toj nekakvoj EU ljestvici, poput SDP-ovih Biljane Borzan i Tonina Picule, bili još niže plasirani.
Ali kad se izađe pred birače, ljestvice nisu presudne: u svibnju 2019., Biljana Borzan i Tonino Picula bili su uvjerljivo među top četiri zastupnika po broju preferencijalnih glasova (uz Ružu Tomašić i Mislava Kolakušića; Jakovčić se nije ni kandidirao). Birači su, očito, cijenili nešto drugo, a ne puki broj govora na plenarnim sjednicama ili uloženih amandmana na parlamentarnim rezolucijama.
Tko je sve utjecajan?
Do sljedećih izbora za Europski parlament ostalo je nešto više od godinu dana – trebali bi se održati početkom lipnja 2024. – a ljestvice su opet aktualne. No, umjesto nekad uobičajene statistike, ovoga puta mjeri se utjecaj: po analizi istraživačke platforme EU Matrix, objavljenoj u srijedu, među sto najutjecajnijih zastupnika u Europskom parlamentu čak je troje hrvatskih – Tonino Picula (69. mjesto), Željana Zovko (79.) i Biljana Borzan (96.). I to nije sve.
Kad su u pitanju uži sektori, među utjecajne je svrstan i Tomislav Sokol. Prema EU Matrixu, on je, uz Borzan, jedan od zastupnika koji su posebno aktivni i doprinose oblikovanju europskih politika u sektoru javnog zdravstva. U “Index utjecaja” se, dakle, plasiralo četvero zastupnika iz Hrvatske, dvoje iz HDZ-a i dvoje iz SDP-a. Pritom, skor je bolji nego lani kada je u prvih sto bila jedna hrvatska zastupnica manje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je, međutim, što to biračima govori o zastupničkom radu. Ovih sto koji su na listi ili onih ostalih 605 koji nisu.
Nije dokaz (ne)rada
“Index utjecaja” nije tek puka statistika; ne temelji se na ukupnom broju govora na plenarnim sjednicama, uloženih amandmana ili postavljenih zastupničkih pitanja. Kombinirajući niz složenih faktora, mjeri nešto sadržajno konkretnije – koliko zastupnici uspijevaju utjecati na zakonodavstvo EU-a, dakle na pravila i propise po kojima živi ili će živjeti 440 milijuna Europljana, uključujući nas u Hrvatskoj.
Uvijek, međutim, postoji rizik ili nekad namjera da se ovakvi podaci tumače drugačije. Da se, na primjer, iščitavaju kao pokazatelj tko u Europskom parlamentu radi dobro, tko bolje, a tko zastupničke dužnosti odrađuje aljkavo. Ništa od toga ne treba se zaključivati iz indeksa koji objavljuje EU Matrix; uostalom, sami autori to izričito napominju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako koriste utjecaj?
Njihova izvješća, ističu, ne sugeriraju da su neki zastupnici “bolji” od drugih, nego pokazuju koji su se zastupnici, zahvaljujući kombinaciji osobnih čimbenika i okolnosti, našli na pozicijama da mogu utjecati na politike EU-a. Na koji način koriste taj utjecaj – kako, dakle, utječu na javne europske politike, je li to, primjerice, u skladu s preferencijama njihovih birača, na korist građana ili u interesu njihovih država – ovaj indeks ne pokazuje.
Dapače, autori naglašavaju da za ocjenu koji je zastupnik “bolji za vas” treba pratiti i smjer u kojem parlamentarci utječu na europsko zakonodavstvo. Da malo karikiramo: kada bi, na primjer, neki EU zastupnik uspio natjerati Europsku uniju da odustane od zelene energetske tranzicije i vrati se na fosilna goriva, njegov bi se utjecaj na europske politike zasigurno morao smatrati golemim. Zaslužio bi visoko mjesto na nekoj ljestvici. Ali to ne znači da bi taj utjecaj bio u smjeru koji građani odobravaju ili smatraju korisnim.
Smišljena strategija
U izračunu indeksa u obzir je uzet niz različitih faktora, među ostalim, i dužnosti i položaji u parlamentu, odborima i zastupničkim klubovima, sudjelovanje u raspravama i glasovanjima, politička mreža i staž. Na to, pak, utječe i politička pripadnost. Nije slučajno da su među najutjecajnijima HDZ-ovi i SDP-ovi zastupnici koji pripadaju dvjema najvećim političkim grupacijama, pučanima i socijalistima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neki od zastupnika, međutim, namjerno ne sudjeluju u svemu tome. Neki su, smišljeno i ciljano, odabrali imidž političkih autsajdera i boraca protiv navodno otuđenog političkog establišmenta. To što nisu na ovakvim ljestvicama ili ih se percipira kao političare koji su u glasanju uvijek na gubitničkoj strani, nije njihov nedostatak, nego prednost, barem kod određenog kruga birača. Na to ovaj tip političara i računa. Zato je to strategija, a ne propust.
Što će presuditi?
Ipak, za pretpostaviti je da većina zastupnika priželjkuje da njihov utjecaj bude vidljiv na zakonima u čijem donošenju parlament sudjeluje, a ni većini birača to zasigurno nije mrsko, dapače. Stoga “Index utjecaja” može biti vrlo koristan alat za konkretnu procjenu: s koliko objektivne političke moći raspolaže onaj kojeg ste poslali u Strasbourg, da se zalaže za vaša prava i interese?
To nikako ne znači da će o tome ovisiti i odluka koga će građani doista sljedećeg proljeća poslati u Strasbourg da se zalaže za njihova prava i interese. Kad se izađe pred birače, ljestvice naprosto nisu presudne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Okej, hrvatski zastupnici su među 100 najutjecajnijih u EU parlamentu. Ali, konkretno, što nam to uopće znači?
S koliko objektivne političke moći raspolaže onaj kojeg ste poslali u Strasbourg, da se zalaže za vaša prava i interese?
Indeks ne pokazuje da su neki zastupnici bolji od drugih, nego koji su se zastupnici našli na pozicijama da mogu utjecati na politike i zakonodavstvo EU-a. Na koji način koriste taj utjecaj – je li to u skladu s preferencijama njihovih birača, na korist građana ili u interesu njihovih država - ovaj indeks ne otkriva
U veljači 2015. Europskoj komisiji stiglo je začudno zastupničko pitanje: što Komisija čini da bi zaštitila interese Europske unije i država članica – na Mjesecu. Autori pitanja bili su hrvatski europarlamentarci, Ivan Jakovčić i Jozo Radoš.
Bilo je to tek jedno od čak 600 zastupničkih pitanja koliko ih je Jakovčić tijekom mandata postavio briselskoj administraciji. Politički veteran IDS-a je, tako barem matematički ispada, Komisiji slao po jedno pitanje svaka tri dana. I tako pet godina. Statistički gledano, bio je jedan od najproduktivnijih EU zastupnika.
Ljestvice nisu presudne
Dva mjeseca prije europskih izbora 2019., mediji su, pozivajući se na podatke stranice koja je detaljno pratila tu statistiku, objavili veliku analizu aktivnosti 11 hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. Ruža Tomašić bila je daleko najaktivnija, Jakovčić dosta daleko iza nje, dok su ostali na toj nekakvoj EU ljestvici, poput SDP-ovih Biljane Borzan i Tonina Picule, bili još niže plasirani.
Ali kad se izađe pred birače, ljestvice nisu presudne: u svibnju 2019., Biljana Borzan i Tonino Picula bili su uvjerljivo među top četiri zastupnika po broju preferencijalnih glasova (uz Ružu Tomašić i Mislava Kolakušića; Jakovčić se nije ni kandidirao). Birači su, očito, cijenili nešto drugo, a ne puki broj govora na plenarnim sjednicama ili uloženih amandmana na parlamentarnim rezolucijama.
Tko je sve utjecajan?
Do sljedećih izbora za Europski parlament ostalo je nešto više od godinu dana – trebali bi se održati početkom lipnja 2024. – a ljestvice su opet aktualne. No, umjesto nekad uobičajene statistike, ovoga puta mjeri se utjecaj: po analizi istraživačke platforme EU Matrix, objavljenoj u srijedu, među sto najutjecajnijih zastupnika u Europskom parlamentu čak je troje hrvatskih – Tonino Picula (69. mjesto), Željana Zovko (79.) i Biljana Borzan (96.). I to nije sve.
Kad su u pitanju uži sektori, među utjecajne je svrstan i Tomislav Sokol. Prema EU Matrixu, on je, uz Borzan, jedan od zastupnika koji su posebno aktivni i doprinose oblikovanju europskih politika u sektoru javnog zdravstva. U “Index utjecaja” se, dakle, plasiralo četvero zastupnika iz Hrvatske, dvoje iz HDZ-a i dvoje iz SDP-a. Pritom, skor je bolji nego lani kada je u prvih sto bila jedna hrvatska zastupnica manje.
Pitanje je, međutim, što to biračima govori o zastupničkom radu. Ovih sto koji su na listi ili onih ostalih 605 koji nisu.
Nije dokaz (ne)rada
“Index utjecaja” nije tek puka statistika; ne temelji se na ukupnom broju govora na plenarnim sjednicama, uloženih amandmana ili postavljenih zastupničkih pitanja. Kombinirajući niz složenih faktora, mjeri nešto sadržajno konkretnije – koliko zastupnici uspijevaju utjecati na zakonodavstvo EU-a, dakle na pravila i propise po kojima živi ili će živjeti 440 milijuna Europljana, uključujući nas u Hrvatskoj.
Uvijek, međutim, postoji rizik ili nekad namjera da se ovakvi podaci tumače drugačije. Da se, na primjer, iščitavaju kao pokazatelj tko u Europskom parlamentu radi dobro, tko bolje, a tko zastupničke dužnosti odrađuje aljkavo. Ništa od toga ne treba se zaključivati iz indeksa koji objavljuje EU Matrix; uostalom, sami autori to izričito napominju.
Kako koriste utjecaj?
Njihova izvješća, ističu, ne sugeriraju da su neki zastupnici “bolji” od drugih, nego pokazuju koji su se zastupnici, zahvaljujući kombinaciji osobnih čimbenika i okolnosti, našli na pozicijama da mogu utjecati na politike EU-a. Na koji način koriste taj utjecaj – kako, dakle, utječu na javne europske politike, je li to, primjerice, u skladu s preferencijama njihovih birača, na korist građana ili u interesu njihovih država – ovaj indeks ne pokazuje.
Dapače, autori naglašavaju da za ocjenu koji je zastupnik “bolji za vas” treba pratiti i smjer u kojem parlamentarci utječu na europsko zakonodavstvo. Da malo karikiramo: kada bi, na primjer, neki EU zastupnik uspio natjerati Europsku uniju da odustane od zelene energetske tranzicije i vrati se na fosilna goriva, njegov bi se utjecaj na europske politike zasigurno morao smatrati golemim. Zaslužio bi visoko mjesto na nekoj ljestvici. Ali to ne znači da bi taj utjecaj bio u smjeru koji građani odobravaju ili smatraju korisnim.
Smišljena strategija
U izračunu indeksa u obzir je uzet niz različitih faktora, među ostalim, i dužnosti i položaji u parlamentu, odborima i zastupničkim klubovima, sudjelovanje u raspravama i glasovanjima, politička mreža i staž. Na to, pak, utječe i politička pripadnost. Nije slučajno da su među najutjecajnijima HDZ-ovi i SDP-ovi zastupnici koji pripadaju dvjema najvećim političkim grupacijama, pučanima i socijalistima.
Neki od zastupnika, međutim, namjerno ne sudjeluju u svemu tome. Neki su, smišljeno i ciljano, odabrali imidž političkih autsajdera i boraca protiv navodno otuđenog političkog establišmenta. To što nisu na ovakvim ljestvicama ili ih se percipira kao političare koji su u glasanju uvijek na gubitničkoj strani, nije njihov nedostatak, nego prednost, barem kod određenog kruga birača. Na to ovaj tip političara i računa. Zato je to strategija, a ne propust.
Što će presuditi?
Ipak, za pretpostaviti je da većina zastupnika priželjkuje da njihov utjecaj bude vidljiv na zakonima u čijem donošenju parlament sudjeluje, a ni većini birača to zasigurno nije mrsko, dapače. Stoga “Index utjecaja” može biti vrlo koristan alat za konkretnu procjenu: s koliko objektivne političke moći raspolaže onaj kojeg ste poslali u Strasbourg, da se zalaže za vaša prava i interese?
To nikako ne znači da će o tome ovisiti i odluka koga će građani doista sljedećeg proljeća poslati u Strasbourg da se zalaže za njihova prava i interese. Kad se izađe pred birače, ljestvice naprosto nisu presudne.