Ne može dalje, ne protiv jedne jedine fotografije na kojoj su oživljeni i međusobno sintetizirani Nightmare stage, Šime Đođan, Siniša Vuco i, manje-više, sve slijepe ulice hrvatskog suverenizma u posljednjih tridesetak godina.
To, međutim, ne znači da i dalje ne može biti urnebesno. Naime, Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić.
Cijepljenje je smrtna kazna
Ova dva politička posrnula mega populista, trenutno na radnom mjestu u Europskom parlamentu i rubrici “ostali” u domaćim političkom anketama, ustala su također protiv uvođenja eura. I nisu nimalo razočarali.
Mislav Kolakušić je legenda koja je do meteorske političke afirmacije došla pod egidom borbe protiv korupcije, da bi neki dan bio jedini od 628 prisutnih eurozastupnika koji je glasao protiv razrješenja Eve Kaili, osumnjičene u korupcijskoj aferi, s dužnosti potpredsjednice Europskog parlamenta. U svom mandatu iz ležerne anonimnosti bi iskočio uglavnom tu i tamo bizarnim antivakserskim izjavama, poput one u siječnju prošle godine kad je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu objasnio kako “obvezno cijepljenje predstavlja smrtnu kaznu i izvršenje smrtne kazne za brojne građane”.
Genetski protiv Hrvatske
Sad je, pak, hrvatsku vlast ocijenio “eurofanatičnom” i “birokratsko-poltronskom” i ustvrdio da je kuna mogla biti temelj razvoja Hrvatske još dugi niz godina. One koji podržavaju euro smatra uglavnom onima koji mrze sve hrvatsko, odnosno, kako je formulirao onima “koji bi osim kune najradije ukinuli i samu državu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I sve ok, čovjek ima pravo na svoje, pa makar i bizarne stavove. Uostalom, imali smo mi i lika koji je one koji se nisu slagali s njegovim često iščašenim tumačenjem državnosti i demokracije nazivao onima koji su genetski protiv hrvatske države – na nešto malo važnijem mjestu od onog koje trenutno zauzima Kolakušić. Pače, njegovoj političkoj ostavštini se i danas klanja najveća politička stranka, plus predsjednik države koji tu istu stranku, inače, ne može ni smisliti.
Tko je uveo euro?
No, za razliku od svog mišljenja, Kolakušić nema pravo na svoje činjenice. “Euro nisu uvele sve nama usporedive zemlje koje su u posljednjih 30 godina u odnosu na Hrvatsku postali pravi mali ekonomski divovi”, kazao je u svom slobodarskom zanosu Kolakušić. Ta tvrdnja je lažna.
Naime, euro od zemalja koje su možda usporedive s Hrvatskom u EU nisu uvele Mađarska, Poljska i Češka. Sve tri zemlje su znatno (dvostruko do devet puta) po broju stanovnika veće od Hrvatske. One zemlje EU koje su mnogo usporedivije s Hrvatskom u ovoj priči zovu se malo drugačije: Litva, Latvija, Estonija, Slovenija, Slovačka. Sve su uvele euro. Svakoj je gospodarstvo značajno napredovalo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iskusni borac iz kategorije perolakog populizma
Za razliku od Kolakušića, koji je u ozbiljnijoj politici bio tek toliko koliko mu je trebalo da se lansira do Bruxellesa, Ivan Vilibor Sinčić je iskusni borac iz kategorije perolakog populizma. U politici je već više od sedam godina, vodio je stranku koja je u jednom trenutku bila po anketama i druga u zemlji i imala zanimljivu perspektivu dok se nisu međusobno smrtno isposvađali oko – jedne plaće u europarlamentu. Koju je Sinčić uzeo sebi.
Pa sad, s iste briselske kote kao i Kolakušić, odašilje recepte o tome kako će se Hrvati uspjeti izboriti za svoju državu u svojim rukama u ovom, kako je rekao, “okupatorskom razdoblju”. Recepti su, naravno, uobičajeno jednostavni, u stilu najboljih vremena bivšeg Živog zida.
Veliki i empatični vođa
U zemlji ima puno siromašnih? Odlično, riješimo to plaćama koje sad primaju guverner Hrvatske narodne banke i njegovi zamjenici. I ne samo s tim – zgradu HNB-a treba iskoristiti kao utočište za ljude kojima treba pomoć – od umirovljenika do bolesnih i opljačkanih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Duhovni i društveni paraziti su nas uveli u ovo stanje, vrijeme je da im oduzmemo moć i vratimo je u ruke naroda”, poručuje “okupiranoj Hrvatskoj” iz središta okupatorske sile i s okupatorskom plaćom radi koje je rasturio vlastitu stranku, veliki i empatični vođa.
Ozbiljni politički motivi
Dečki nisu imali realnu šansu protiv Bujanca, ali i Sinčiću i Kolakušiću se mora honorirati solidan trud i kreativnost u igri. No, zajebanciju na stranu, njihovo recentno javljanje na fonu borbe protiv eurofanatizma i bitke za oslobođenje Hrvatske od okupacije, ima i vrlo ozbiljne političke motive.
Vrijeme, naime, prolazi. Sinčić i njegova stranka koja se sad zove Ključ Hrvatske neće više nikad biti u poziciji postati faktor koji bi mogao doista utjecati na procese u zemlji. On i oni su, po svemu sudeći, svoje karte u ozbiljnoj politici proigrali. Kolakušić, pak, nikad nije ni imao šansu doista postati veliki reformator, predsjednik Vlade i ministar nekoliko najvažnijih resora – odjednom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo još 16 mjeseci
No, ni jednom, ni drugom sad ne treba 20-30 posto glasova i većina u Saboru. Da se nastave još barem pola desetljeća ovako srčano boriti protiv briselske okupacije, uz pomoć masnih briselskih apanaža, sasvim im je dovoljno pišljivih pet-šest posto glasova. Na izborima za Europski parlament do kojih je ostalo tek 16 mjeseci.
U bazenu u kojem trenutno pecaju, bazenu bijesnih, osiromašenih i populističkim parolicama sklonih birača vjerojatno ima potencijala za takav rezultat. Stoga ćemo sigurno sve češće slušati o tome kako smo zapravo pod okupacijom i kako nam je sve što je potrebno za oslobođenje i rješavanje ključnih društvenih problema tek nekoliko poštenih ljudi čista srca. Naprimjer, dvojica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Blago nama. Mega populisti Kolakušić i Sinčić spremni su osloboditi Hrvatsku od briselskog jarma. Iz Bruxellesa, naravno
Srčani istupi dvojice zaboravljenih populista iz Europskog parlamenta protiv ulaska hrvatske u eurozonu
Njihovo recentno javljanje na fonu borbe protiv eurofanatizma i bitke za oslobođenje Hrvatske od okupacije, ima i vrlo ozbiljne političke motive. Vrijeme, naime, prolazi. Do izbora za Europski parlament je ostalo tek 16 mjeseci
Okej, protiv Velimira Bujaneca se ipak nije moglo. Slika ovog hrvatskog performera s tromeđe krajnje desnice, aktivizma i novinarstva, kako u hrvatskoj trenirci, s novčanicom od tisuću kuna u ruci i beskrajno ozbiljnim izrazom na licu poručuje, dok se u pozadini okreće janje na roštilju, da će se kuna vratiti je jednostavno – vrh.
Ne može dalje, ne protiv jedne jedine fotografije na kojoj su oživljeni i međusobno sintetizirani Nightmare stage, Šime Đođan, Siniša Vuco i, manje-više, sve slijepe ulice hrvatskog suverenizma u posljednjih tridesetak godina.
To, međutim, ne znači da i dalje ne može biti urnebesno. Naime, Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić.
Cijepljenje je smrtna kazna
Ova dva politička posrnula mega populista, trenutno na radnom mjestu u Europskom parlamentu i rubrici “ostali” u domaćim političkom anketama, ustala su također protiv uvođenja eura. I nisu nimalo razočarali.
Mislav Kolakušić je legenda koja je do meteorske političke afirmacije došla pod egidom borbe protiv korupcije, da bi neki dan bio jedini od 628 prisutnih eurozastupnika koji je glasao protiv razrješenja Eve Kaili, osumnjičene u korupcijskoj aferi, s dužnosti potpredsjednice Europskog parlamenta. U svom mandatu iz ležerne anonimnosti bi iskočio uglavnom tu i tamo bizarnim antivakserskim izjavama, poput one u siječnju prošle godine kad je francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu objasnio kako “obvezno cijepljenje predstavlja smrtnu kaznu i izvršenje smrtne kazne za brojne građane”.
Genetski protiv Hrvatske
Sad je, pak, hrvatsku vlast ocijenio “eurofanatičnom” i “birokratsko-poltronskom” i ustvrdio da je kuna mogla biti temelj razvoja Hrvatske još dugi niz godina. One koji podržavaju euro smatra uglavnom onima koji mrze sve hrvatsko, odnosno, kako je formulirao onima “koji bi osim kune najradije ukinuli i samu državu”.
I sve ok, čovjek ima pravo na svoje, pa makar i bizarne stavove. Uostalom, imali smo mi i lika koji je one koji se nisu slagali s njegovim često iščašenim tumačenjem državnosti i demokracije nazivao onima koji su genetski protiv hrvatske države – na nešto malo važnijem mjestu od onog koje trenutno zauzima Kolakušić. Pače, njegovoj političkoj ostavštini se i danas klanja najveća politička stranka, plus predsjednik države koji tu istu stranku, inače, ne može ni smisliti.
Tko je uveo euro?
No, za razliku od svog mišljenja, Kolakušić nema pravo na svoje činjenice. “Euro nisu uvele sve nama usporedive zemlje koje su u posljednjih 30 godina u odnosu na Hrvatsku postali pravi mali ekonomski divovi”, kazao je u svom slobodarskom zanosu Kolakušić. Ta tvrdnja je lažna.
Naime, euro od zemalja koje su možda usporedive s Hrvatskom u EU nisu uvele Mađarska, Poljska i Češka. Sve tri zemlje su znatno (dvostruko do devet puta) po broju stanovnika veće od Hrvatske. One zemlje EU koje su mnogo usporedivije s Hrvatskom u ovoj priči zovu se malo drugačije: Litva, Latvija, Estonija, Slovenija, Slovačka. Sve su uvele euro. Svakoj je gospodarstvo značajno napredovalo.
Iskusni borac iz kategorije perolakog populizma
Za razliku od Kolakušića, koji je u ozbiljnijoj politici bio tek toliko koliko mu je trebalo da se lansira do Bruxellesa, Ivan Vilibor Sinčić je iskusni borac iz kategorije perolakog populizma. U politici je već više od sedam godina, vodio je stranku koja je u jednom trenutku bila po anketama i druga u zemlji i imala zanimljivu perspektivu dok se nisu međusobno smrtno isposvađali oko – jedne plaće u europarlamentu. Koju je Sinčić uzeo sebi.
Pa sad, s iste briselske kote kao i Kolakušić, odašilje recepte o tome kako će se Hrvati uspjeti izboriti za svoju državu u svojim rukama u ovom, kako je rekao, “okupatorskom razdoblju”. Recepti su, naravno, uobičajeno jednostavni, u stilu najboljih vremena bivšeg Živog zida.
Veliki i empatični vođa
U zemlji ima puno siromašnih? Odlično, riješimo to plaćama koje sad primaju guverner Hrvatske narodne banke i njegovi zamjenici. I ne samo s tim – zgradu HNB-a treba iskoristiti kao utočište za ljude kojima treba pomoć – od umirovljenika do bolesnih i opljačkanih.
“Duhovni i društveni paraziti su nas uveli u ovo stanje, vrijeme je da im oduzmemo moć i vratimo je u ruke naroda”, poručuje “okupiranoj Hrvatskoj” iz središta okupatorske sile i s okupatorskom plaćom radi koje je rasturio vlastitu stranku, veliki i empatični vođa.
Ozbiljni politički motivi
Dečki nisu imali realnu šansu protiv Bujanca, ali i Sinčiću i Kolakušiću se mora honorirati solidan trud i kreativnost u igri. No, zajebanciju na stranu, njihovo recentno javljanje na fonu borbe protiv eurofanatizma i bitke za oslobođenje Hrvatske od okupacije, ima i vrlo ozbiljne političke motive.
Vrijeme, naime, prolazi. Sinčić i njegova stranka koja se sad zove Ključ Hrvatske neće više nikad biti u poziciji postati faktor koji bi mogao doista utjecati na procese u zemlji. On i oni su, po svemu sudeći, svoje karte u ozbiljnoj politici proigrali. Kolakušić, pak, nikad nije ni imao šansu doista postati veliki reformator, predsjednik Vlade i ministar nekoliko najvažnijih resora – odjednom.
Samo još 16 mjeseci
No, ni jednom, ni drugom sad ne treba 20-30 posto glasova i većina u Saboru. Da se nastave još barem pola desetljeća ovako srčano boriti protiv briselske okupacije, uz pomoć masnih briselskih apanaža, sasvim im je dovoljno pišljivih pet-šest posto glasova. Na izborima za Europski parlament do kojih je ostalo tek 16 mjeseci.
U bazenu u kojem trenutno pecaju, bazenu bijesnih, osiromašenih i populističkim parolicama sklonih birača vjerojatno ima potencijala za takav rezultat. Stoga ćemo sigurno sve češće slušati o tome kako smo zapravo pod okupacijom i kako nam je sve što je potrebno za oslobođenje i rješavanje ključnih društvenih problema tek nekoliko poštenih ljudi čista srca. Naprimjer, dvojica.