Ovaj stručnjak još je početkom godine nudio rješenje za kaos oko Ustavnog suda. Svi su ga ignorirali

“Mediji su skup, moj istup i članak tretirali kao pravničke komplikacije i ignorirali. Na sva su usta pozdravili ideju da će ovaj put, doduše u tajnosti, biti postignut konsenzus”, kaže profesor Smerdel u razgovoru za Telegram.

‘Revoltiran sam Podolnjakovim ponašanjem’

Ovih dana svjedoci smo upravo onakvoga razvoja događaja na koji je Smerdel upozoravao. Rad Ustavnog suda za samo tjedan dana mogao bi biti potpuno blokiran zbog isteka mandata još četvero sudaca. Pa se, prilično panično, upravo u posljednji trenutak pokušavaju odabrati novi suci kako 7. lipnja ne bi ostali bez kvoruma.

Jednim od odgovornim za nastalu situaciju Smerdel smatra i aktualnog potpredsjednika Sabora Roberta Podolnjaka, koji je bio među onima koji su se zalagali za postojeći model biranja ustavnih sudaca.

TELEGRAM: Događa se upravo ono što ste predviđali, ‘odumiranje Ustavnog suda zbog nemogućnosti postizanja međustranačkog sporazuma’. Ustavni sud bi mogao ostati na samo 6 sudaca nakon 7. lipnja. Što će se, ukoliko uistinu tako bude, dogoditi?

SMERDEL: Ništa puno dramatičnije od onog što se već dogodilo: parlament nije u stanju niti okupiti se bez posebnih mjera, a kamo li poduzeti samostalnu zakonodavnu akciju. Podsjećam na pravdanje zastupnika: „ništa ne radimo, jer nam Vlada ništa ne šalje“. A što rade odbori, komisije i drugi? Vlada je podijeljena i nesposobna djelovati kao kolektivno tijelo. Kako bi Ustavni sud imao kvorum, bilo bi potrebno sada izabrati bar jednog suca. Ideja o “10 u paketu” od početka je promašena. Nisu nam potrebni bilo kakvi ustavni suci, nego stručan i neovisan novi sastav za sljedećih osam godina.

TELEGRAM: Na ovu ste situaciju upozoravali još u veljači, kažete da Vas tada nisu ozbiljno shvaćali. Kako mislite da se ovo sve moglo prevenirati?

SMERDEL: Moglo se prevenirati odlučnom zakonodavnom akcijom novog sastava Sabora. Ustavnim zakonom za provedbu Ustava konstatiralo bi se da je za primjenu odredbe o dvotrećinskoj većini bilo potrebno promijeniti niz drugih odredbi kojima bi se u predlaganju i selekciji kandidata osigurao nadzor stručne i opće javnosti. Očekivao sam da takva akcija većine potakne i oporbu da se aktivno zalaže za kvalitetan sastav Ustavnog suda. Ali nije se htjelo shvatiti da takva mogućnost postoji. Ja sam pogrešno ocijenio da je novi sastav Sabora sposoban za takvu zakonodavnu akciju, za kakvu bi trebao biti sposoban svaki ozbiljan parlament.

U prosincu 1999. godine sličnom je zakonodavnom akcijom riješena strašna kriza uzrokovana dugotrajnom nesposobnošću predsjednika Republike. Dozvoljavam se podsjetiti: ideja je bila moja, kao znanstvenog savjetnika. Ali u Saboru su bili ljudi koji su cijenili stručno mišljenje, preuzeli odgovornost i znali ga provesti.

TELEGRAM: Što se konkretno dogodilo 1999.?

U prosincu 1999. umro je prvi predsjednik Republike. Više od mjesec dana ležao je u bolnici, nedostupan javnosti, u krajnje teškom stanju koje je završilo smrću. Javnost je strepila, a informacije su bile oskudne ili, kako danas znademo, neistinite. Ustavno središte vlasti nije moglo funkcionirati. Ali nije se moglo niti primijeniti ustavne odredbe predviđene za razrješavanje takvih situacija. Važeći članak 97. Ustava propisivao je kako predsjednika Republike zamjenjuje predsjednik Sabora „u slučaju smrti, ostavke ili trajne spriječenosti da obavlja svoju dužnost“. Nastup pojedine od tih okolnosti bi, na prijedlog Vlade, imao utvrditi Ustavni sud. Kao prethodno ustavnopravno pitanje, već na razini Vlade, pojavila se dvojba: koja je razlika između smrti i trajne spriječenosti neke osobe? Kada nesposobnost postaje trajnom? Predsjednik Vlade pozvao je najbolje liječnike da procijene stanje predsjednika Republike. Odgovor je bio kako se trajna spriječenost ne može utvrditi sa potrebnom sigurnošću.

Nastala je blokada puna prijetnje i nepodnošljive neizvjesnosti. Razriješena je tek donošenjem Ustavnog zakona o privremenoj spriječenosti predsjednika Republike, čudnog zakona za jednokratnu uporabu. I ja sam tu odigrao nezamarivu ulogu jer sam dao stručni savjet pročelniku Kabineta prof. Kostoviću, a krizu je onda, donošenjem spomenutog zakona, riješio parlament, odnosno njegovo vodstvo na čelu sa Šeksom i Sokolom.

TELEGRAM: Žestoko ste se usprotivili ideji da se ustavnim sucima omogući produljivanje mandata dok se ne izaberu novi. Ne mislite da je u tome potencijalno rješenje situacije u kojoj je upravo Ustavni sud?

SMERDEL: Polemizirao sam s autorom te nevjerojatne ideje, ustavnim sucem i akademikom Krapcem. Takvo bi rješenje prijetilo uspostavljanjem trajnog sastava, u kojem bi se služilo „bez ograničenja trajanja mandata“, zaštićen imunitetom, odgovoran samo svojim kolegama, bez mogućnosti smjene i pozivanja na odgovornost pred parlamentom. Prozvao sam i sadašnji sastav Ustavnog suda, zato što se nisu ogradili od takve, ustavno neodržive ideje. Niti bi takvu odredbu bilo moguće naknadno izglasati, jer proturječi samim temeljnim vrijednostima demokratskog ustavnog poretka. Umjesto krize, na taj način odrekli bismo se ustavnog poretka. Nitko ne smije biti stavljen u kušnju da, podilaženjem političkim elitama, utječe na produžavanje svog mandata. To je smisao upozorenja Venecijanske komisije o ‘samo izuzetnoj dopuštenosti ponavljanja mandata’.

TELEGRAM: Za suca Ustavnog suda može se kandidirati bilo tko, ako ispunjava formalne uvjete. U svom znanstvenom radu i to kritizirate.

SMERDEL: To pravilo kritiziram od kada je uvedeno, 2002. godine. Nitko ne može biti u poziciji da sam za sebe ocjenjuje je „istaknuti pravnik“, što je također jedna od propozicija. Je li se netko istaknuo svojim znanstvenim ili stručnim radom, odnosno javnim djelovanjem, morala bi ocjenjivati stručna i znanstvena javnost. Kandidate bi trebale predlagati različite institucije: parlament, Vrhovni sud, šef države, odvjetništvo, fakulteti. S javnim i razumljivim obrazloženjem stavljenim na Internet, tako da javnost može kazati što znade o pojedinom kandidatu.

TELEGRAM: Ustavni suci postaju oni koje dogovore političke stranke.

SMERDEL: Odlučni utjecaj političkih stranaka je realnost. Problem je što se dogovori odvijaju bez prisustvovanja, a kamo li sudjelovanja, javnosti. Dogovori trebaju ići kroz Sabor, pred očima javnosti. Ne tražimo izvanvremenske osobe koje nemaju nikakvih mišljenja niti inklinacija na crti konzervativne nasuprot novih vrijednosti. Takve ionako ne postoje. Tražimo visoko stručne pravnike, sklone poštivanju prava, spremne staviti Ustav, zakon i europske pravne zasade ispred i iznad potajnih direktiva stranačkih vođa. Stranačka vodstva zahtijevaju baš suprotno od toga: odane časnike svojih partija. I to niže časnike.

TELEGRAM: Jedan od nositelja prijedloga za uvođenje dvotrećinske većine bio je Robert Podolnjak, sadašnji predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. Predlagao je i da se ustavno uredi postupak dogovaranja parlamentarnih klubova te propiše tajno glasovanje. Je li onda i na njemu dio odgovornosti za aktualnu situaciju u kojoj Ustavnom sudu nedostaje 10 sudaca?

SMERDEL: Zastupnik Podolnjak svjesno je preuzeo dobar dio odgovornosti za tekući proces. On sada vapi kako baš moramo izabrati suce. Umjesto oslanjanja na politološke spoznaje o naravi konsenzusa, on je utekao tajnim dogovorima, nazivajući te svoje dogovore konsenzusom. Odbor nije propisno konstituiran, jer nisu imenovani članovi iz reda znanstvenih i stručnih djelatnika, niti je osigurana prava javnost. Saslušavanja je prenosila privatna TV N1.

Komatozna saborska televizija nije tim povodom oživjela. Pravila postupanja otkrivaju se u hodu. Uočivši opasnost, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa je, u zadnji tren, upozorilo da kandidati ne smiju ispitivati, ni odlučivati o drugim kandidatima. Još uvijek je u opticaju jedan popis 10 kandidata, od kojih većina ne zadovoljava najvažniji uvjet: da su u svom radu, osim visoke pravne učenosti i stručnosti, pokazali pravdoljublje, to jest spremnost da hrabro i odlučno brane Ustav i zakone. Uostalom, za to se i ne pita, nego se navodi tko je čiji i čime je to zaslužio.

TELEGRAM: Ustavni sud je često na meti kritika. Javnost ga, generalno, promatra kao političko tijelo.

SMERDEL: To je tako zato što je Ustavni sud istovremeno pravno i političko tijelo. Svaka njegova odluka ima političke implikacije. Ustav je pravni, ali i politički akt. Svaki zakon je produkt određene politike ili političke odluke. Kod nas se njeguje mit o tomu kako bi ustavni suci trebali biti nekakvi apolitični bezgrešni fahidioti, bez ikakvog svjetonazora. Takvi ne postoje, i zato se uravnoteženim sastavom nastoji postići objektivnost u djelovanju Ustavnog suda. Istupanjem iz političke stranke nitko, od sutkinje Bagić do zastupnice Antičević, ne postaje ni apolitičan, a istini za volju, niti bezgrešan.

TELEGRAM: Neki kritičari idu toliko daleko pa smatraju Ustavni sud nepotrebnim. Napisali ste da su ankete koje mediji objavljuju s pitanjem o ukidanju Ustavnog suda “izuzetno opasne za institucionalni sustav”.

SMERDEL: Anketa jednog portala postavila je to pitanje i objavila rezultat: nekoliko stotina za ukidanje, nekoliko desetaka protiv. Upozorio sam kako bi takav rezultat na građanskom referendumu, uslijed apsurdnog uređenja po kojem na referendumu odlučuje većina onih koji su glasovali, značio ukidanje! Namjera mi je upozoriti na potrebu mijenjanja te ustavne odredbe, unesene sa svrhom da se osigura pozitivno izjašnjavanje o članstvu u Europskoj uniji! Na nerazumijevanje i podcjenjivanje institucija upozoravam stalno.

TELEGRAM: Vi ste apsolutni protivnik ukidanja?

SMERDEL: Demokracija bez vladavine prava tendira teroru većine. Samo ograničeni ustavnim pravom možemo očuvati temeljne zasade demokratskog poretka. Vladavina većine ograničena je jamstvima prava manjina. Borba za vlast ima se odvijati u pravnim okvirima. Ustavno sudovanje je jamstvo da će Ustav biti zaštićen. Kao i sva ljudska djela, nesavršen. Ali sama mogućnost traženja zaštite pred samovoljnim odlukama vlasti, veliko je dostignuće zapadne pravne civilizacije.

TELEGRAM: Vaša kolegica s Fakulteta, profesorica Zlata Đurđević, objavila je znanstveni rad na temu USRH-a, “Pravna priroda, pravni okvir i svrha jamstva u kaznenom postupku”. Koncentrirajući se na slučaj Bandić, neke odluke otvoreno kvalificira kao ‘arbitrarne i očigledno nerazumne’. Slažete li se s njezinim tezama?

SMERDEL: Poznat mi je cjelokupni rad profesorice Zlate Đurđević i jako cijenim njezinu stručnost i odlučnost u nastojanju obrazovanja javnosti u duhu vladavine prava. Nju bih istaknuo kao model i primjer osobe iz profesorskih redova kakve bih rado vidio u sastavu Ustavnog suda. Smatram da takvi istupi ne bi smjeli ostati izolirani i bez odjeka. Povjerenje javnosti u demokratske institucije ne može se uspostaviti niti održavati na čuvanju tajnosti i problematičnim tumačenjima ustavnih i zakonskih odredbi.