Ovim napadima žele na vlast dovesti radikale i dugoročno neprijateljstvo Zapada i muslimanskih zemalja
Vjerski fanatizam najsnažnije je moguće gorivo dugogodišnjih ratova
Kad su teroristi lani napali Pariz, svakoj razumnoj osobi postalo je jasno da je rat stigao u Europu. Pokolj u Nici samo je dokaz da se rat nastavlja i da neće završiti u idućih nekoliko desetljeća. Evo zašto.
Prvo, sigurnosno – vojno govoreći, Islamsku državu može se fizički uništiti, Al Qaedu se može fizički unišititi, Boko Haram se može fizički uništiti, ali ideologiju borbenog religioznog fanatizma, pomiješanu s ideologijom mržnje prema Zapadu, ne može se uništiti.
Stoga će se uvijek javljati neke druge organizacije, koje će, u skladu s dostupnim sredstvima (a nemojmo zaboraviti da islamski terorizam često financiraju vrlo bogate arapske zemlje), izvoditi terorističke napade.
Europa je samo jedna od mnogo meta
Drugo, eventualno povlačenje zapadnih zemalja iz konflikta na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi ne bi apsolutno ništa riješilo. Činjenica jest da su zemlje koje sudjeluju u ratu protiv Islamske države, poput Francuske, izloženije teroru.
No, činjenica jest da se 11. rujna, napad na Ameriku, dogodio u vrijeme minimalnog američkog angažmana na Bliskom istoku.
Treće, Europa je samo jedna od meta islamskog terorizma koji divlja svijetom. Normalno je da smo svi zgroženi slikama iz Nice, i da one kod nas bude više suosjećanja nego slike iz Bagdada, jer nam je Nica neusporedivo bliže.
Glavna strategija je izazivanje straha i bijesa
Ali, faktografski govoreći, napadi poput ovog na Azurnoj obali, u Bagdadu su redovita tjedna rutina. Što samo govori da militantni Islam ubija više muslimana, nego Europljana ili Amerikanaca.
Europa i Amerika tek su sekundarni cilj vjersko-političko-interesnih sukoba na Bliskom istoku i u Africi. Glavni je cilj vjersko-političkog islamskog rata uspostava prevlasti na određenim bliskoističnim i afričkim prostorima, uz nametanje strogih vjerskih pravila uređenja društva.
Glavna strategija prema Zapadu jest izazivanje straha i bijesa, koji bi u Europi i Americi na vlast trebali dovesti radikalne političke opcije, poput Donalda Trumpa ili Marine Le Pen, pa tako i dugoročno neprijateljstvo Zapada i muslimanskih zemalja.
Začetak modernog radikalnog Islama
Napadi poput sinoćnjeg masakra sasvim sigurno ispunjavaju tu svrhu: vrlo je vjerojatno da danas ujutro znatno više Europljana, osobito Francuza, mrzi Arape, nego jučer ujutro.
Moderna ideologija radikalnog Islama nastala je prije sedamdeset ili osamdeset godina, uglavnom u Egiptu: egipatski predsjednik/diktator Naser dao je pobiti njene glavne ideologe.
Zatim se širila s dvije strane: šiitske, koja je izašla na regionalnu i globalnu scenu Hommeinijevim trijumfom u Iranu, i sunitske, koja se međunarodno afirmirala prvo kroz Al Quaedu. Te su dvije strane u stalnom ratu, a zajednički su im neprijatelji Izrael i Zapad (premda, recimo, Islamska država iz taktičkih razloga ne napada Izrael).
Gorivo dugogodišnjih ratova
Vjerski fanatizam, koji se učvrstio u potpuno kaotičnom okruženju, gdje su se raspale skoro sve društvene vrijednosti, najsnažnije je moguće gorivo dugogodišnjih ratova, o čemu Europa sve zna iz svoje srednjovjekovne i protureformacijske, dakle kršćanske, prošlosti.
Europa je sada vrlo blizu jednom od najbrutalnijih ratova ikada, koji je nadahnut militantnim shvaćenjem vjere. Napad u Nici samo je jedan od užasno brutalnih događaja u tom kompliciranom i nemilosrdnom ratu, koji će trajati još desetljećima. Kao što će se napadi poput sinoćnjeg vjerojatno periodično ponavljati posvuda u zapadnoj Europi.