Ovo je opasno: sud sugerira da bi Povjerenstvo za sukob interesa trebalo 'izabrane dužnosnike' pustiti na miru
Upravni sud poručuje Povjerenstvu je i da je skroz okej da donose odluke bez uvida u dokumentaciju
Sukob se opet užario.
Muke ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića s njegovom imovinskom karticom, kućom i roštiljarničicom od 120 kvadrata postale su povod novoj eskalaciji sukoba ministra uprave i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.
Lovro Kuščević je, podsjetimo, lani žestoko branio prijedlog izmjena Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji je predsjednica Povjerenstva Nataša Novaković doživjela kao značajno ograničavanje ovlasti tijela koje vodi. Kako je praktički cijela stručna javnost bila na strani Novaković, prijedlog izmjena zakona zagubio se na “međuresornim konzultacijama”. Nakon muka po Tolušiću, koje su krenule Telegramovim otkrićem oko njegove kuće u Virovitici, Kuščević je opet počeo pričati o izmjenama ovog zakona, te o tome kako se Povjerenstvo ne bi trebalo baviti trivijalnim stvarima poput imovinskih kartica dužnosnika.
Kako blokirati Povjerenstvo
No, to je samo jedna fronta koja je otvorena posljednjih tjedana protiv rada Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Druga prolazi linijom nedavne presude Upravnog suda u Zagrebu i čini se da je potencijalno opasnija i od izmjena zakona o kojima govori Kuščević.
Postane li ova presuda pravomoćna, naime, rad Povjerenstva bi dužnosnici mogli blokirati na najjednostavniji mogući način – nedostavom tražene dokumentacije. Jer, kako proizilazi iz presude koju je potpisao sudac Bojan Bugarin, inzistiranje na dokumentaciji moglo bi se shvatiti kao narušavanje demokratski izražene volje građana.
Zlatni savjeti
Kako bi, pobogu, bez dokumentacije Povjerenstvo uopće moglo donositi odluke? Zapravo dosta jednostavno. Kako se kaže u presudi, Povjerenstvo je “naprosto trebalo nastaviti voditi već započete postupke protiv tužitelja zbog sumnje na sukob interesa i u njima donijeti meritorne odluke, kojom prilikom bi valoriziralo činjenicu nedostavljanja zatražene dokumentacije”.
Ukratko, Povjerenstvu se sugerira da bi o sukobu interesa, zapravo, moglo odlučivati bez dokumentacije o slučaju, dakle, odoka i otprilike. Što bi, nema sumnje, bilo fenomenalno održivo u eventualnim žalbenim postupcima.
Havidići-Rim
Do presude u kojoj se sasjekla odluka i način rada Povjerenstva došlo je nakon žalbe Milana Bandića. Zagrebačkom gradonačelniku je zasmetala odluka kojom je utvrđeno da je postupio neodgovorno i nesavjesno, te povrijedio načela djelovanja dužnosnika jer nije naložio gradskim tijelima dostavu dokumentacije u slučajevima koje je Povjerenstvo istraživalo.
Radilo se o navodno sumnjivom zakupu poslovnog prostora za rad mjesnog odbora Havidići (Povjerenstvo je naknadno utvrdilo da nema osnove za pokretanje postupka), te o čak 62 službena puta Milana Bandića u Rim u roku od pet godina (o tom predmetu Povjerenstvo još nije donijelo konačnu odluku).
Četrnaest mjeseci šutnje
Problem je nastao oko dostave dokumentacije. Naime, Povjerenstvo je od nadležnih gradskih tijela tražilo dokumentaciju za oba slučaja u ožujku 2017. godine. Nakon nekoliko požurnica i sedam mjeseci, zatražili su od gradonačelnika da on naloži gradskim tijelima dostavu tražene dokumentacije.
Prošlo je još skoro punih sedam mjeseci, a iz Grada nije stigao niti jedan jedini papir. Povjerenstvo je, stoga, protiv Bandića pokrenulu postupak protiv povrede načela obnašanja dužnosti. Tri dana kasnije papiri su stigli.
Objava jedina sankcija
Postupak protiv Bandića je, međutim nastavljen i završen je nepovoljnom odlukom po gradonačelnika – u kojoj se kaže da “opravdano nastaje dojam, odnosno sumnja, da je opstrukcija postupanja Povjerenstva učinjena upravo u korist dužnosnika odnosno kako Povjerenstvo ne bi moglo utvrditi relevantno činjenično stanje vezano uz okolnosti iz prijava”. Jedina sankcija je bila javna objava povrede načela obnašanja dužnosti, jer zakonski za ovakav prekršaj nikakve druge sankcije nisu predviđene.
Upravni sud je, međutim, zaključio kako je Povjerenstvo ovom odlukom prekoračilo svoje ovlasti, te da je postupak protiv Bandića trebao biti zaustavljen odmah kad je dostavljena tražena dokumentacija. Ali, sud smatra da postupak nije trebao biti ni pokrenut i u ovom dijelu presude su objašnjenja pomalo spektakularna.
Nedodirljivost “demokratski izabranih”
Osim već spomenute sugestijice o tome da se postupak o sukobu interesa može fino voditi i bez ikakve dokumentacije o slučaju, sudac Bugarin se upustio i u procjene demokratskog legitimiteta. Naime, traženje Povjerenstva da Bandić naloži dostavu dokumentacije procijenio je kao “nedopušteno miješanje Povjerenstva i uzurpaciju ovlasti obavljanja poslova tijela regionalne samouprave”. Ta tijela, pak, vode neposredno demokratski izabrani dužnosnici koji za svoje greške “isključivo politički odgovaraju”.
“U tom smislu postoji bitna razlika u demokratskom legitimitetu, pa Povjerenstvo (kao tek posredno izabrano tijelo) nije ovlašteno supstituirati ili tumačiti demokratski izraženu volju građana”, kaže se u presudi, uz objašnjenje da se radi o situaciji u kojoj ovlasti Povjerenstva oko povrede načela djelovanja nisu zakonski određene.
Narušavanje privatnosti
Ili, još malo jasnije, dalje se kaže i kako opća načela iz Zakona o sprječavanju sukoba interesa “ne mogu predstavljati neposrednu osnovu za zadiranje u prava demokratski i neposredno izabranih dužnosnika od strane administrativno-nadzornog tijela kao što je Povjerenstvo”.
Ovdje još nije kraj opasno neobičnih formulacija u presudi u kojoj se, čini se, doslovno radi o tome da se Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa poručuje kako se nema što petljati u poslove demokratski izabranih dužnosnika. Ima, dakle, još – Povjerenstvo je, po zagrebačkom Upravnom sudu, odlukom protiv Bandića nakon što 14 mjeseci nisu dobili traženu dokumentaciju “prekoračilo i dozvoljenu granicu zadiranja u privatnu sferu izabranog dužnosnika, kao građanina”.