Peskov se zaletio s podatkom o mrtvim ruskim vojnicima. Donosimo nezgodnu pozadinu
Putinov glasnogovornik prvi put je progovorio o 'značajnim gubicima'. To je iznenadilo Zapad
“Pretrpjeli smo značajne gubitke i to je velika tragedija za nas”, rekao je u četvrtak Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov za Sky News. Direktno i iznimno rijetko priznanje ruskih gubitaka iznenadilo je mnoge, pogotovo jer je došlo od visoko pozicioniranog dužnosnika poput Peskova i zato što Kremlj stalno uvjerava da “specijalna vojna operacija” u Ukrajini ide prema planu. Moguće je da se Peskov zaletio tim priznanjem, posebice jer je zatim pokušao promijeniti priču.
Glasnogovornik Kremlja dan kasnije, u petak, ustvrdio je da je mislio na službene brojke ruskog ministarstva obrane, one o 1351 ubijenom vojniku. “To je značajna brojka”, poentirao je. Tu cifru (uz 3850 ozlijeđenih) Rusija je iznijela prije više od dva tjedna, 25. ožujka, u tek drugom službenom izvješću od početka rata. Dok je Moskva štura s informacijama, Kijev redovito izvještava o gubicima koje su nanijeli ruskim snagama. Tako su u petak tvrdili da su ubili oko 19.000 ruskih vojnika i uništili brojnu vojnu opremu i vozila.
Nezavisni stručnjaci i analitičari upozoravaju da dok Rusija gotovo sigurno umanjuje broj stradalih vojnika, moguće je da ga Ukrajina uvećava kao vrstu psihološkog ratovanja. Vladimir Putin dotok informacija u Rusiju drži u čeličnom stisku kako bi spriječio rast nezadovoljstva u zemlji, ali sve više dokaza ukazuje da su brojke ubijenih ruskih vojnika bliže kijevskoj nego moskovskoj procjeni. No, upitno je hoće li te vijesti potpiriti nezadovoljstvo kao što su 1980-ih sovjetski građani sve glasnije negodovali zbog rata u Afganistanu.
Ne prijavljuju se smrti ‘običnih vojnika’
Rusija je, u danima nakon početka rata, odbijala priznati da su uopće imali gubitke dok nisu bili primorani iznijeti, barem neke, brojke. Britansko ministarstvo obrane čak je dan uoči rata objavilo snimku mobilnih krematorija koji navodno prate ruske snage te su zaključili da je njihova svrha sakriti buduće gubitke dođe li do invazije.
Bez redovitih službenih potvrda, ruski BBC pokušava voditi evidenciju o ubijenim vojnicima te su, prateći objave lokalnih dužnosnika i medija, zabilježili 1083 mrtvih. Međutim, ističu da časnici čine 20 posto tih smrti, što je iznimno neproporcionalan udio prema broju vojnika, i zaključuju da pogibije velikog broja niže rangiranih vojnika uopće nisu prijavljene.
Zapad, pak, procjenjuje da je ubijeno između 7000 i 15.000 ruskih vojnika, a krajem ožujka dužnosnik NATO-a je, pod uvjetom anonimnosti, kazao da je između 30.000 i 40.000 pripadnika ruske vojske ubijeno, ozlijeđeno ili zarobljeno u Ukrajini – oko četvrtine snaga koje je Moskva okupila za invaziju. Među ubijenima je i najmanje sedam generala, kao i brojni drugi časnici, tvrde Ukrajinci. Rusija je već tada, prema Kijevu, platila gotovo istu ili veću cijenu u životima vojnika nego Sovjetski savez tijekom 10 godina rata u Afganistanu kada su izgubili oko 15.000 trupa.
‘Rusija je osjetljiva na gubitke’
Značajni gubici ruskih vojnika, u vojnom smislu, predstavljaju smanjenje sposobnosti, jer poginule nadomještavaju lošije obučenim i manje iskusnim vojnicima, ističe stručnjak za međunarodnu sigurnost Centra za strateške i međunarodne studije Mark Cancian. Naglasio je kako moderna ruska vojska nema puno rezervista te po veličini nije usporediva s puno većom sovjetskom ili čak s vojskom Rusije iz 2008. tijekom invazije na Gruzije. Nakon tog pohoda, koji su mnogi kritizirali, Moskva je i započela reorganizaciju oružanih snaga.
“Rusija je osjetljiva na gubitke”, smatra Cancian ističući da su, za razliku od vremena SSSR-a, zbog manje vojske, ali i zbog javnosti koja više obraća pažnju, ti gubici vidljiviji. “Rusija je možda autoritativni režim, ali ne može suzbiti svako negodovanje, kao što ni Sovjetski Savez nije mogao suzbiti nezadovoljstvo ratom u Afganistanu. Stradanja vojnika će povećati otpor ratu”, vjeruje Cancian. Međutim, nezadovoljstvo Sovjeta afganistanskim ratom je zakipjelo tek nakon šest godina sukoba, a trebale su još četiri da okonča.
Otpor ratu u Ukrajini Moskva za sada suzbija drakonskim zakonom o širenju “lažnih vijesti” o oružanim snagama. Tim zakonom Putin informacije o invaziji drži pod strogom kontrolom. Dok državni mediji vjerno ponavljaju retoriku Kremlja i rijetko govore o stradanjima ruskih vojnika, nezavisni su mediji ugašeni ili protjerani iz Rusije, a društvene platforme su blokirane. Zbog toga brojni Rusi nisu svjesni pokolja koji ruska vojska čini u Ukrajini, ali ni koliko je ruskih vojnika ubijeno – prema nedavnoj nezavisnoj anketi 35 posto Rusa obraća malo ili nimalo pažnje na rat.
‘Rat koji nikome nije potreban’
No, s povratkom ozlijeđenih vojnika, koji su i javno odlikovani – što je prvi put da je Rusija prikazala mladiće koji su u Ukrajini stradali i ostali bez ruku ili nogu – počele su pristizati informacije o ubijenima, ali i tijela poginulih. Njihovi članovi obitelji tada su počeli obraćati pažnju na događanja u Ukrajini – neki su se nakon smrti bližnjeg usprotivili ratu, dok su drugi, zasićeni propagandom, bijes usmjerili na Ukrajinu i Zapad i samo je ojačala njihova podrška Putinu i ratu u Ukrajini.
Aleksandar Kononov, čiji je brat Ivan jedan od vojnika ubijenih u ratu “koji nikome nije potreban” pripada prvoj skupini. “Da svatko sazna sve (o ratu), bilo bi prosvjeda… Mislim da bi bilo najbolje da do toga dođe, jer ovaj rat mora prestati”, kazao je za New York Times.
Na drugoj strani je Aleksandar Černih, koji je izgubio 22-godišnjeg sina Luku. “Da Amerika ne dostavlja oružje ukrajinskim nacistima naši mladići ne bi umirali. Osobno mislim da bismo trebali baciti nuklearnu bombu na Ameriku i završiti s tim. Tako da se prestanu uplitati u stvari drugih zemalja”, ustvrdio je Černih.
Kremlj šuti o gubicima vojnika
Sumnju da je stvarni broj stradalih ruskih vojnika daleko veći od službenih brojki dodatno je potaknuo Kremlju blizak medij, Komsomolskaja Pravda. U velikom članku o ratu, 20. ožujka, naveli su da je ubijeno gotovo 10.000 vojnika, citirajući podatke ruskog ministarstva obrane. Nedugo nakon objave članka izbrisali su taj podatak te su kasnije tvrdili da su hakirani i da je netko na njihove stranice ubacio lažnu vijest.
I ranije su izlazili navodi da je broj ubijenih vojnika veći nego što Moskva tvrdi, ali ne i od državnih medija. Sredinom ožujka Radio Slobodna Europa je saznao da Rusi svoje mrtve i ranjene prevoze u pogranične regije Bjelorusije i od tamo na daljnje liječenje ili sahranu. Pisali su da su bjeloruske mrtvačnice pune poginulih, a bolnice ranjenih ruskih vojnika. Zaposlenik jedne bolnice iz Homela im je rekao da su do 13. ožujka više od 2500 tijela ruskih vojnika prebačena u Rusiju.
Tišina Kremlja o broju stradalih usporediva je s onom sovjetskih vlasti tijekom rata u Afganistanu, a i kada lokalni dužnosnici, institucije ili obitelji, objave vijest o smrti vojnika to je uglavnom napravljeno službenim jezikom Moskve o ratu – “stradao je u borbi s nacistima”; “branio je Rusiju”; “ispunjavao je dužnost domovini u specijalnoj vojnoj operaciji”… Tako je i Aleksandar Černih koristio propagandnu retoriku odbacujući navode o zločinima ruskih snaga protiv Ukrajinaca. “Znam ruski duh i znam da Rusi ne pucaju na civile. Samo nacisti to mogu činiti.”
‘Vojnik Pivovarov je na zadatku’
Moskva naizgled šuti i o zarobljenim ruskim vojnicima. Roditelji Stanislava Pivovarova dva tjedna pokušavaju saznati gdje im je 21-godišnji sin. Krajem ožujka Tatjana Pivovarov sina je prepoznala među ratnim zarobljenicima na snimci koja se proširila aplikacijom Telegram. Kada je od njegove jedinice zatražila informacije, dobila je kratak odgovor: “vojnik Pivovarov je na zadatku”, ispričala je za The Moscow Times. Isto su joj rekli i iz ruskog ministarstva obrane te su ustvrdili da je snimka koju je vidjela bila lažirana.
“Ali, kako ne bih prepoznala vlastitog sina? To je bio on”, odlučna je bila Tatjana Pivovarov. Dodala je kako njezin sin nije bio na popisu ratnih zarobljenika, ali da je saznala da se nalazi u bolnici u ukrajinskom Dnjipru s ozbiljnom ozljedom noge. “Ne znamo više od toga. Niti je li još uvijek živ”, poručila je.
Rusi traže pravnu zaštitu od slanja na bojište
Slučaj vojnika Pivovarova nije jedinstven. Moskovski list saznaje da je u ured ruske pravobraniteljice za ljudska prava Tatjane Moskalkove stiglo oko 400 pisama u kojima obitelji traže informacije o vojnicima, koji su poslani u Ukrajinu a koji su se prestali javljati.
Rusijom se ne šire samo informacije o smrti vojnika, nego i o opasnostima u Ukrajini te je sve više pripadnika oružanih snaga koji pokušavaju izbjeći rat. Ruski mediji su izvijestili da su članovi dviju jedinica nacionalne straže odbili boriti se, a vojnici iz više od 17 gradova od odvjetnika traže pravnu pomoć kako bi izbjegli slanje u Ukrajinu ili da im pomognu vratiti se kući, piše Guardian. Odvjetnik Mihajl Benjaš rekao je New York Timesu da ga je više od 100 vojnika tražilo da im pojasni koja su im prava ako ne žele ići u rat. “Ne vide razlog da nekoga ubiju, a ne vide ni razlog da budu ubijeni.”