Mogu li ljute i očajne ruske majke, kojima sinovi ginu u Ukrajini, promijeniti tijek Putinovog rata?
Američke procjene govore o sedam tisuća poginulih ruskih vojnika. U deset godina u Afganistanu SSSR je izgubio 15 tisuća ljudi
U listopadu 1985., sedam mjeseci nakon što je postao generalni sekretar CK Komunističke partije SSSR-a, Mihail Gorbačov je na sjednici Politbiroa čitao pisma sovjetskih građana sve nezadovoljnijih posljedicama rata koji je Sovjetski Savez vodio u Afganistanu. Sovjetski vojnici u tom su trenutku u Afganistanu bili već šestu godinu.
U tim je pismima bilo svega, ali zajednička nit bilo je golemo nezadovoljstvo. Ožalošćene majke, ali ne samo one, pitale su se u čije ime i za koju svrhu tamo ginu njihovi sinovi. “Je li to vrijedno života naših momaka koji ni ne znaju zašto su tamo poslani, što tamo brane (…)”, pitali su se građani u pismima koja je čitao Gorbačov, a koja su, prema povijesnim svjedočanstvima, sadržavala i potresne opise pogreba mladih vojnika stradalih u Afganistanu.
Umjesto pisma, društvene mreže
Još na samom početku napada Rusije na Ukrajinu mediji, političari i povjesničari povlačili su paralele s Afganistanom 1980-ih, pitajući se može li Ukrajina za Vladimira Putina postati ono što je Sovjetskom Savezu bio Afganistan. Gotovo desetogodišnja okupacija Afganistana iscrpila je i oslabila SSSR i bila jedan od ključnih razloga rastućeg nepovjerenja ljudi prema vlasti.
U četiri desetljeća štošta se promijenilo pa se tako, umjesto na papiru, nezadovoljstvo danas izražava na društvenim mrežama. No, ono što smo, primjerice, imali prilike vidjeti već u drugom tjednu ruske invazije podsjetilo je na pisma koja je sredinom 80-ih – kada je već bila sazrela misao o povlačenju iz afganistanske katastrofe – na sjednici Politbiroa čitao Gorbačov.
Ljute i očajne ruske majke
“Zašto su naši dečki poslani tamo?”. “Iskorišteni? Znači naša djeca su iskorištena?”. S tim su se pitanjima ljute ruske majke obraćale guverneru jedne regije u Sibiru koji ih je pokušavao uvjeriti da je ruska invazija u Ukrajini “specijalna operacija”, kako to službeno naziva Kremlj, a ne rat. Iz snimke, koju je prenio britanski Telegraph, ne razaznaje se tko su žene koje su se usprotivile ruskoj invaziji i jesu li njihovi sinovi stradali u Ukrajini.
U isto vrijeme, Putin je ruskoj javnosti obećao da u Ukrajinu neće slati ročnike ili rezerviste, ustvrdivši da u “specijalnoj operaciji” sudjeluju samo profesionalni vojnici i da će tako i ostati. No, dan kasnije rusko ministarstvo obrane potvrdilo je da su vojni obveznici bili uključeni u invaziju te da su neke od njih zarobile ukrajinske snage. Putinov glasnogovornik Dimitrij Peskov kazao je da će časnici koji su dopustili da se to dogodi biti kažnjeni.
Postaje gore od Afganistana?
Moskva je dosad priznala pogibiju 498 vojnika, što je podatak koji su objavili još početkom ožujka. No, rat sad već ulazi u četvrti tjedan, a prema procjenama američkih izvora broj stradalih ruskih vojnika daleko je veći. Pozivajući se na američke obavještajne izvore, New York Times je ove srijede objavio da je u Ukrajini dosad poginulo više od sedam tisuća ruskih vojnika.
Američki dužnosnici napominju da to nisu precizni – treba ih, dakle, uzeti s dozom opreza jer se radi o okvirnim procjenama – već su dobiveni analizom različitih izvora, medija, podataka ukrajinske i ruske strane, satelitskih snimaka, video snimaka ruskih tenkova i trupa na terenu. Ali neki vojni stručnjaci s kojima je razgovarao NYT ne očekuju da će broj stradalih promijeniti Putinovu strategiju.
A ta američka procjena, ako se pokaže točnom, sugerira goleme gubitke ruske vojske u prvih 20 dana rata. U 20 godina u Iraku i Afganistanu poginulo je otprilike jednako toliko američkih vojnika. U Afganistanu je, pak, u gotovo cijelom desetljeću smrtno stradalo oko 15 tisuća sovjetskih vojnika. Ako su, dakle, američke procjene točne, Ukrajina bi za Putina mogla postati daleko gora katastrofa nego što je 1980-ih za Sovjetski Savez bio Afganistan.