Politika licemjerja: Ksenofobija pokreće rat Europe protiv izbjeglica
Izbjeglički val s više od milijun i dvjesto tisuća ljudi zapljusnuo je Europu
Jedna od prvih reakcija na odluku EU-a o zatvaranju balkanske rute bilo je predviđanje pojačanog ilegalnog prebacivanja migranata. Novinari koji izvješćuju o stanju u prenatrpanom izbjegličkom logoru Idomeni na grčko-makedonskoj granici izvijestili su da emisari švercerskih organizacija već obilaze šatore izbezumljenih izbjeglica i nude svoje usluge koje, dakako, podrazumijevaju i cijene prilagođene novim uvjetima poslovanja.
Svatko razuman je, prateći način odvijanja i razmjere izbjegličkog vala prema Europi, još davno mogao doći do zaključka da je riječ o razgranatom nezakonitom poslu. Milijunima ljudi suočenim s ratnim strahotama Sirije, Iraka i Afganistana kao i ništa manjem broju onih koji žele pobjeći od bijede u mnogim zemljama Afrike i Azije ponuđene su usluge organizacija i pojedinaca koji su već ogrezli u različitim vidovima kršenja zakona.
Krug prljave trgovine
Najvećim dijelom te su se usluge odnosile na organizaciju prijevoza i prelaska državnih granica, ali je ponuda uključivala i izradu lažnih dokumenata, kupnju zrakoplovnih karata, organizaciju smještaja i ponude za posao.
Već dokazano nesposobna da predvidi ozbiljne probleme, a još manje spremna da na njih promptno odgovori kad se oni pojave, europska je birokracija i na izbjegličku krizu reagirala zakašnjelo.
Enigmu koja je, čini se, bila potpuno nerješiva za policijske snage Turske i Grčke riješili su novinari. Bez ikakvih teškoća otkrili su kako surađuju turski i grčki krijumčari ljudi. Na turskoj obali izbjeglicama se prodaju skupi čamci koje po njihovu dolasku u Grčku preuzimaju grčki šverceri i vraćaju ih natrag u Tursku da bi opet ti isti čamci bili prodani sljedećoj grupi nesretnika.
Pretpostavka o korupciji
Opravdano je postaviti pitanje kako to da policije i sigurnosne službe dviju zemalja nisu razotkrile i spriječile daljnje odvijanje tog prljavog biznisa. Pretpostavka o korupciji nameće se kao jedan od logičnih odgovora na to pitanje. U tom kontekstu valja podsjetiti da je način prihvata i prijevoza emigranata kroz Hrvatsku gotovo u potpunosti isključio mogućnost da krijumčari i ovdje naprave dobar posao.
Već dokazano nesposobna da predvidi ozbiljne probleme, a još manje spremna da na njih promptno odgovori kad se oni pojave, europska je birokracija i na izbjegličku krizu reagirala zakašnjelo. Tek nakon više stotina poginulih u valovima Sredozemnog mora Europska se unija trgnula i priznala da izbjeglički problem postoji. Ni kad su 2014. godine stotine tisuća ljudi nahrupile prema Europi nije se činilo da su europske institucije i zemlje koje nisu izravno bile pogođene krizom spremne išta poduzeti. Tijekom 2015. godine izbjeglički val s više od milijun i dvjesto tisuća ljudi zapljusnuo je Europu.
Pojedine su zemlje odbile iskazati minimum solidarnosti, neke su postavile bodljikavu žicu na granicu i uvele granične kontrole i ondje gdje ih prema Schengenskom sporazumu ne bi trebalo biti.
Europol je u veljači izdao dokument Krijumčarenje migranata u EU, u kojem se iznosi procjena da su kriminalne organizacije na migrantima tijekom 2015. zaradile do 6 milijardi eura.
Slom Unije
Zbog izbjeglica EU se suočila s mogućnošću raspada. Sporazum s Turskom o readmisiji izbjeglica i odluka o zatvaranju balkanske rute tek su posljednji znakovi u nizu koji govore o tome da su europski lideri spremniji boriti se protiv izbjeglica negoli protiv organiziranog kriminala koji je presudno utjecao na razmjere i način odvijanja izbjegličke krize.
Nedvojbenu potvrdu postavke o nepravovremenom reagiranju EU-a na krizu predstavlja činjenica da je Europski centar za krijumčarenje emigranata (European Migrant Smuggling Centre) osnovan tek 22. veljače 2016. godine.
Analiza krijumčarenja
Glavna je zadaća Centra, koji djeluje u sklopu Europola, pružati pomoć državama članicama EU-a u borbi protiv “geografskih kriminalnih hotspotova” i osposobljavanje država za uspješnu borbu protiv njih. Kao da se čekalo da te kriminalne mreže za krijumčarenje ljudi budu dobro organizirane, a njihov posao uhodan pa da se tek tada otpočne s pripremama za borbu protiv njih.
Europol je u veljači izdao dokument Krijumčarenje migranata u Europskoj uniji. U tom se dokumentu iznosi procjena da su kriminalne organizacije na migrantima tijekom 2015. zaradile do 6 milijardi eura. Konstatira se da je 90 posto imigranata u Uniju došlo uz pomoć krijumčara. Europol nas upoznaje da je u taj široko razgranati posao uključeno oko 40.000 tisuća osoba koje su pripadnice stotinu različitih nacionalnosti.
Dileri, nasilnici i lopovi
Među njima najzastupljeniji su krijumčari iz Bugarske, Mađarske, Iraka, Kosova, Pakistana, Poljske, Rumunjske, Srbije, Švedske i Turske. Među njima je 22 posto onih koji su od prije detektirani kao dileri droga, 20 posto krijumčara ljudima, 20 posto počinitelja kaznenih djela protiv imovine i 18 posto uključenih u falsificiranje dokumenata.
Europolu su poznati i podaci o načinima plaćanja švercerskih usluga. Razumljivo, najveći postotak se odnosi na keš, 52 posto. Oko 20 posto naplate provedeno je putem alternativnih bankovnih sustava, a u 16 posto slučajeva usluge su plaćali članovi obitelji izbjeglica koji već žive u Uniji. Robovskim radom trošak putovanja otplaćuje 0,2 posto onih koji su 2015. godine ilegalno dospjeli u Europu.
Zasad je, čini se, ksenofobijom nadahnuta borba protiv imigranata politički profitabilnija od borbe protiv organiziranih mreža krijumčara ljudima bez kojih migrantska kriza ne bi poprimila današnje tako zastrašujuće razmjere.
Tri švercerske rute
Europolu je poznato da je 44 posto švercerskih mreža sastavljeno samo od osoba koje nisu državljani EU-a, a 30 posto tih mreža čine samo državljani EU-a. Preostalih 26 posto mreža čine i europski i neeuropski državljani. Europolu je poznato i to da je prosječna dob švercera ljudima 36 godina te da su pakistanski i sirijski šverceri u prosjeku mlađi nego šverceri na balkanskoj ruti među kojima su najmlađi oni iz Rumunjske.
Osim sada zatvorene balkanske rute, migranti se intenzivno koriste središnjom sredozemnom morskom rutom preko Italije te zapadnosredozemnom morskom rutom preko Španjolske. Potkraj 2015. godine aktivirana je kopnena ruta preko Rusije koja se grana u dva kraka, jedan prema Norveškoj i Švedskoj, a drugi prema baltičkim državama i Poljskoj. Duž tih ruta identificirano je 230 švercerskih hotspotova.
Bez pravih mjera
Glavni hotspotovi izvan EU-a su Aman, Alžir, Beirut, Bengazi, Kairo, Casablanca, Istanbul, Izmir, Misrata, Oran i Tripoli. U Europi to su Atena, Berlin, Budimpešta, Calais, Kopenhagen, Frankfurt, Hamburg, Hoek van Holland, London, Madrid, Milan, München, Pariz, Passau, Rim, Stockholm, Torino, Solun, Beč, Varšava i Zeebrugge.
U tom Europolovu izvješću za 2015. godinu može se naći još mnogo začuđujuće preciznih podataka o kriminalnim mrežama koje su glavni organizatori migrantske invazije na Europu.
Ali u tom izvješću nema podataka o tome što su Unija kao cjelina i pojedine zemlje poduzele protiv tih kriminalnih mreža. Zasad je, čini se, ksenofobijom nadahnuta borba protiv imigranata politički profitabilnija od borbe protiv organiziranih mreža krijumčara ljudima bez kojih migrantska kriza ne bi poprimila današnje tako zastrašujuće razmjere.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 12. ožujka 2016.