Ramljakov veliki intervju
Četiri tjedna kasnije Ramljak je dao i veliki intervju za Jutarnji list u kojem je dodatno obrazložio svoj plan razgradnje Agrokora na njegove sastavne dijelove. Među ostalim rekao je da se “više ne smije dozvoliti da jedna kompanija naraste do veličine koja može ugroziti ekonomiju cijele države” te da je “naš zadatak smanjiti sistemski rizik, a za to je nužno rasformirati grupu Agrokor.”
U želji da čitateljima plastično dočara taj sistemski rizik, tadašnji izvanredni vladin povjerenik poentirao je tvrdnjom: “Niti jedna tvrtka ili osoba u Francuskoj nema toliko obradivih hektara koliko ima Agrokor.”
Wagner se nije složio s razgradnjom Agrokora
Plan razgradnje Agrokora javno je podržala i tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Potpuno protivnoga mišljenja bio je jedino Thomas A. Wagner, suosnivač američkoga visokorizičnog fonda Knighthead Capital Management, koji je nakon rušenja rejtinga Agrokora i velikog pada vrijednosti njegovih obveznica iste kupovao uz poveliki diskont.
Gospodin Wagner dao je 16. lipnja 2017. godine naručeni “programatski intervju” za Večernji list u kojem je istaknuo svoje oduševljenje koncernom kao cjelinom jer je “Agrokor fantastična kompanija koja će najviše vrijednosti zadržati ako se održe na okupu njezine ključne sastavnice”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mjesec dana kasnije, 17. srpnja 2017., Martina Dalić u Dubrovniku je ponovila da “Agrokor neće postojati u današnjemu obliku kao konglomerat i koncern” te da će “kroz proces reorganizacije hrvatsko gospodarstvo postati bogatije za niz tvrtki koje su efikasnije, koje zapošljavaju i imaju perspektivu rasta.”
Kada je Agrokor prestao biti sistemski rizik?
Zainteresirana javnost mogla je samo naslućivati da se na sastancima premijerovoga “kitchen kabineta” u Banskim dvorima lome koplja oko toga treba li Agrokor ostati cjelina ili ga pak treba zauvijek rastaviti kako više ne bi predstavljao “sistemski rizik” za Republiku Hrvatsku. Krajem listopada 2017. godine, znači četiri mjeseca nakon Wagnerovoga “programatskoga intervjua”, premijer Plenković izjavio je da “ne treba prejudicirati stav” i da “treba još vidjeti hoće li buduće funkcioniranje kompanije biti cjelovito ili parcijalno.”
Kada i zašto je premijer na koncu prelomio i zaključio da Agrokor treba ostati cjelina jer valjda više ne predstavlja sistemski rizik za ovu zemlju nismo nikada uspjeli saznati. Ja sam u travnju 2018. godine u Telegramu napisao da je “novi Agrokor” kao cjelina potreban onima koji mogu sami, daleko od očiju ljubopitljive i znatiželjne javnosti, kontrolirati sljedeća dva koraka pretvaranja tražbina u novac” te da “američki visokorizični fondovi sigurno nisu opterećeni geopolitičkim odnosima i političkim posljedicama svojih izlaznih strategija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prepuštanje kompanije kremaljskim bankarima
Wagner i prijatelji prepustit će kremaljskim bankarima svu kontrolu nad koncernom i njegovom kasnijom razgradnjom jer je to za njih najsigurniji i najbrži način keširanja vlastitih otvorenih pozicija.
Na kraju sam zaključio da će “prodaja sastavnica koncerna biti organizirana u skladu s najboljom praksom Ruske Federacije i pod budnom paskom nadležnih tijela Kraljevine Nizozemske, a budući da je novi Agrokor privatna kompanija u većinskome vlasništvu stranaca i registrirana u trećoj zemlji, vlasti Republike Hrvatske imat će neoborivi alibi pred optužbama zbog svoga nečinjenja.”
Prije četiri godine nisam mogao ni naslutiti da će ruske banke biti pod sankcijama i da će zbog toga Sberbank u minutu do dvanaest morati “parkirati” svoj udio u novom Agrokoru, sada Fortenova grupi d.d., kod šeika Saifa Alketbija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sberbank se morao riješiti svoga udjela
Nakon što je propala planirana prodaja 42,51 posto Fortenove hrvatskim mirovinskim fondovima zbog protivljenja njemačkoga Allianza koji zajedno sa Zagrebačkom bankom upravlja AZ mirovinskim fondom, i to usprkos svekolikoj podršci hrvatske Vlade i aktivnome nepriličnom angažmanu nekadašnjega izvanrednog povjerenika Vlade i sadašnjega glavnog izvršnog direktora Fortenove Fabrisa Peruška, Sberbank se zbog ograničenja propisanih sankcijama morao riješiti svoga udjela.
Rok za prodaju isticao je posljednjega dana listopada i ruskoj banci nije preostalo ništa drugo nego da pronađe barem fiktivnoga kupca koji će pokriti rupu u bilanci banke i privremeno kontrolirati Fortenovu. Način na koji je izvedena cijela operacija ukazuje na osobni angažman šefa Sberbanka Hermana Grefa, a “parkiranje” vlasničkih udjela posrnulih klijenata kod pouzdanika banaka nije praksa samo ruskih financijskih institucija.
Javnost zapravo ne razumije što je Fortenova
Velika dreka koja se digla zbog te “last minute” transakcije između Sberbanka i Saifa Alketbija ponajviše je posljedica nerazumijevanja dobroga dijela javnosti što je zapravo Fortenova grupa nakon sklopljene vjerovničke nagodbe i pravorijeka hrvatskih sudova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mogu samo ponoviti ono što sam već napisao u travnju 2018. godine: Fortenova je nizozemska kompanija u većinskom vlasništvu stranaca i njena vlasnička preslagivanja nemaju baš nikakve veze s hrvatskim, slovenskim, srbijanskim i bosansko-hercegovačkim izvršnim i sudskim vlastima bez obzira što ta kompanija upravo u tim državama, a ne u Nizozemskoj, ima operativne tvrtke u svome vlasništvu.
Samo u slučaju da preuzimanje provodi netko s određenim udjelima u tvrtkama na njihovim tržištima, a šeik Saif Alketbi takvih udjela nema, lokalni regulatori tržišta trebali bi dati suglasnost za preuzimanje.
Po logici Vlade, suglasnost su trebali dati i Slovenci
Pojedini članovi hrvatske Vlade, uključivši i premijera, pak misle da je Republika Hrvatska trebala dati suglasnost na vlasničko preslagivanje zbog sankcija kojima su izložene ruske banke. Po toj logici suglasnost je trebala dati i slovenska Vlada jer je najveća sastavnica Fortenova grupe upravo slovenski Mercator, ali u Sloveniji nije bilo baš nikakvih reakcija sličnih hrvatskima. Nizozemsko pravosuđe može osporiti ili potvrditi ovu vlasničku transakciju, a hrvatske vlasti svoju su priliku propustile 2017. i 2018. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tada je trebalo provesti prvotne najave izvanrednoga povjerenika Vlade Ante Ramljaka da se “više ne smije dozvoliti da jedna kompanija naraste do veličine koja može ugroziti ekonomiju cijele države” i da je “naš zadatak smanjiti sistemski rizik, a za to je nužno rasformirati Agrokor grupu.”
Umjesto da se bavimo insceniranom i potaknutom histerijom zbog ruskoga parkiranja u arapskome dvorištu, premijer Andrej Plenković treba odgovoriti na jednostavno pitanje: “Zašto Agrokor nije rastavljen, vjerovnici namireni prodajom njegovih sastavnica te zadržana hrvatska jurisdikcija nad cijelim postupkom prodaje i na taj način zauvijek uklonjen sistemski rizik, ako on uopće postoji, za ovu zemlju?”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Premijer se nada da su svi u Hrvatskoj zaboravili što je bilo 2017.: Ovo su ključni problemi s Fortenovom
Sada je kasno histerizirati. Vlada je mogla kontrolirati prodaju Agrokora i ukloniti rizike za Hrvatsku
Velika dreka koja se digla zbog last minute transakcije između Sberbanka i Saifa Alketbija ponajviše je posljedica nerazumijevanja dobroga dijela javnosti što je zapravo Fortenova grupa nakon sklopljene vjerovničke nagodbe i pravorijeka hrvatskih sudova
Premijer Andrej Plenković u nekoliko je navrata krivnju za trenutačnu vlasničku strukturu Fortenove adresirao na “bivšu Upravu” u nadi da smo baš svi zaboravili na koji je način sklopljena nagodba vjerovnika Agrokora. Bivši vlasnik i predsjednik tadašnje Uprave koncerna Ivica Todorić ugovorio je kreditne aranžmane s dvije ruske banke, Sberbankom i VTB-om, ali način namirenja svih vjerovnika, pa tako i ruskih, određen je puno kasnije u Banskim dvorima.
Ante Ramljak, prvi vladin izvanredni povjerenik u Agrokoru razgovarao je 11. svibnja 2017. godine s Mislavom Bagom za Dnevnik Nove TV. Najvažnija rečenica toga intervjua, i to ne samo iz današnje perspektive, bila je ona u kojoj je najavio da “za dvanaest mjeseci Agrokor kao grupa neće postojati, postojat će Konzum, Mercator, Ledo, Jamnica, Zvijezda, PIK Vrbovec, itd., u vlasništvu nekoga drugoga”.
Ramljakov veliki intervju
Četiri tjedna kasnije Ramljak je dao i veliki intervju za Jutarnji list u kojem je dodatno obrazložio svoj plan razgradnje Agrokora na njegove sastavne dijelove. Među ostalim rekao je da se “više ne smije dozvoliti da jedna kompanija naraste do veličine koja može ugroziti ekonomiju cijele države” te da je “naš zadatak smanjiti sistemski rizik, a za to je nužno rasformirati grupu Agrokor.”
U želji da čitateljima plastično dočara taj sistemski rizik, tadašnji izvanredni vladin povjerenik poentirao je tvrdnjom: “Niti jedna tvrtka ili osoba u Francuskoj nema toliko obradivih hektara koliko ima Agrokor.”
Wagner se nije složio s razgradnjom Agrokora
Plan razgradnje Agrokora javno je podržala i tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Potpuno protivnoga mišljenja bio je jedino Thomas A. Wagner, suosnivač američkoga visokorizičnog fonda Knighthead Capital Management, koji je nakon rušenja rejtinga Agrokora i velikog pada vrijednosti njegovih obveznica iste kupovao uz poveliki diskont.
Gospodin Wagner dao je 16. lipnja 2017. godine naručeni “programatski intervju” za Večernji list u kojem je istaknuo svoje oduševljenje koncernom kao cjelinom jer je “Agrokor fantastična kompanija koja će najviše vrijednosti zadržati ako se održe na okupu njezine ključne sastavnice”.
Mjesec dana kasnije, 17. srpnja 2017., Martina Dalić u Dubrovniku je ponovila da “Agrokor neće postojati u današnjemu obliku kao konglomerat i koncern” te da će “kroz proces reorganizacije hrvatsko gospodarstvo postati bogatije za niz tvrtki koje su efikasnije, koje zapošljavaju i imaju perspektivu rasta.”
Kada je Agrokor prestao biti sistemski rizik?
Zainteresirana javnost mogla je samo naslućivati da se na sastancima premijerovoga “kitchen kabineta” u Banskim dvorima lome koplja oko toga treba li Agrokor ostati cjelina ili ga pak treba zauvijek rastaviti kako više ne bi predstavljao “sistemski rizik” za Republiku Hrvatsku. Krajem listopada 2017. godine, znači četiri mjeseca nakon Wagnerovoga “programatskoga intervjua”, premijer Plenković izjavio je da “ne treba prejudicirati stav” i da “treba još vidjeti hoće li buduće funkcioniranje kompanije biti cjelovito ili parcijalno.”
Kada i zašto je premijer na koncu prelomio i zaključio da Agrokor treba ostati cjelina jer valjda više ne predstavlja sistemski rizik za ovu zemlju nismo nikada uspjeli saznati. Ja sam u travnju 2018. godine u Telegramu napisao da je “novi Agrokor” kao cjelina potreban onima koji mogu sami, daleko od očiju ljubopitljive i znatiželjne javnosti, kontrolirati sljedeća dva koraka pretvaranja tražbina u novac” te da “američki visokorizični fondovi sigurno nisu opterećeni geopolitičkim odnosima i političkim posljedicama svojih izlaznih strategija.
Prepuštanje kompanije kremaljskim bankarima
Wagner i prijatelji prepustit će kremaljskim bankarima svu kontrolu nad koncernom i njegovom kasnijom razgradnjom jer je to za njih najsigurniji i najbrži način keširanja vlastitih otvorenih pozicija.
Na kraju sam zaključio da će “prodaja sastavnica koncerna biti organizirana u skladu s najboljom praksom Ruske Federacije i pod budnom paskom nadležnih tijela Kraljevine Nizozemske, a budući da je novi Agrokor privatna kompanija u većinskome vlasništvu stranaca i registrirana u trećoj zemlji, vlasti Republike Hrvatske imat će neoborivi alibi pred optužbama zbog svoga nečinjenja.”
Prije četiri godine nisam mogao ni naslutiti da će ruske banke biti pod sankcijama i da će zbog toga Sberbank u minutu do dvanaest morati “parkirati” svoj udio u novom Agrokoru, sada Fortenova grupi d.d., kod šeika Saifa Alketbija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Sberbank se morao riješiti svoga udjela
Nakon što je propala planirana prodaja 42,51 posto Fortenove hrvatskim mirovinskim fondovima zbog protivljenja njemačkoga Allianza koji zajedno sa Zagrebačkom bankom upravlja AZ mirovinskim fondom, i to usprkos svekolikoj podršci hrvatske Vlade i aktivnome nepriličnom angažmanu nekadašnjega izvanrednog povjerenika Vlade i sadašnjega glavnog izvršnog direktora Fortenove Fabrisa Peruška, Sberbank se zbog ograničenja propisanih sankcijama morao riješiti svoga udjela.
Rok za prodaju isticao je posljednjega dana listopada i ruskoj banci nije preostalo ništa drugo nego da pronađe barem fiktivnoga kupca koji će pokriti rupu u bilanci banke i privremeno kontrolirati Fortenovu. Način na koji je izvedena cijela operacija ukazuje na osobni angažman šefa Sberbanka Hermana Grefa, a “parkiranje” vlasničkih udjela posrnulih klijenata kod pouzdanika banaka nije praksa samo ruskih financijskih institucija.
Javnost zapravo ne razumije što je Fortenova
Velika dreka koja se digla zbog te “last minute” transakcije između Sberbanka i Saifa Alketbija ponajviše je posljedica nerazumijevanja dobroga dijela javnosti što je zapravo Fortenova grupa nakon sklopljene vjerovničke nagodbe i pravorijeka hrvatskih sudova.
Mogu samo ponoviti ono što sam već napisao u travnju 2018. godine: Fortenova je nizozemska kompanija u većinskom vlasništvu stranaca i njena vlasnička preslagivanja nemaju baš nikakve veze s hrvatskim, slovenskim, srbijanskim i bosansko-hercegovačkim izvršnim i sudskim vlastima bez obzira što ta kompanija upravo u tim državama, a ne u Nizozemskoj, ima operativne tvrtke u svome vlasništvu.
Samo u slučaju da preuzimanje provodi netko s određenim udjelima u tvrtkama na njihovim tržištima, a šeik Saif Alketbi takvih udjela nema, lokalni regulatori tržišta trebali bi dati suglasnost za preuzimanje.
Po logici Vlade, suglasnost su trebali dati i Slovenci
Pojedini članovi hrvatske Vlade, uključivši i premijera, pak misle da je Republika Hrvatska trebala dati suglasnost na vlasničko preslagivanje zbog sankcija kojima su izložene ruske banke. Po toj logici suglasnost je trebala dati i slovenska Vlada jer je najveća sastavnica Fortenova grupe upravo slovenski Mercator, ali u Sloveniji nije bilo baš nikakvih reakcija sličnih hrvatskima. Nizozemsko pravosuđe može osporiti ili potvrditi ovu vlasničku transakciju, a hrvatske vlasti svoju su priliku propustile 2017. i 2018. godine.
Tada je trebalo provesti prvotne najave izvanrednoga povjerenika Vlade Ante Ramljaka da se “više ne smije dozvoliti da jedna kompanija naraste do veličine koja može ugroziti ekonomiju cijele države” i da je “naš zadatak smanjiti sistemski rizik, a za to je nužno rasformirati Agrokor grupu.”
Umjesto da se bavimo insceniranom i potaknutom histerijom zbog ruskoga parkiranja u arapskome dvorištu, premijer Andrej Plenković treba odgovoriti na jednostavno pitanje: “Zašto Agrokor nije rastavljen, vjerovnici namireni prodajom njegovih sastavnica te zadržana hrvatska jurisdikcija nad cijelim postupkom prodaje i na taj način zauvijek uklonjen sistemski rizik, ako on uopće postoji, za ovu zemlju?”