S 29 godina preživio sam dva moždana i ostao invalid zbog nemara doktora. Sad mi bolnica mora isplatiti 5,1 milijun kn

Zbog složene dijagnoze koja nije prepoznata, Krnić je pogrešno liječen i zbog toga je ostao teški invalid, a moždane udare su mu dijagnosticirali s mjesec i pol dana zakašnjenja.

Gotovo desetljeće sudskog procesa

Općinski građanski sud u Zagrebu nedavno je donio nepravomoćnu presudu kojom je utvrdio tu liječničku pogrešku. Bolnica i njezina osiguravajuća kuća moraju Krniću i njegovim kćerima platiti s kamatama oko 5,1 milijuna kuna. Osim toga, bolnica će, ako presuda postane pravomoćna, Krniću plaćati mjesečno 1.200 kuna za pomoć koja mu je potrebna.

Ovaj proces Vanja Krnić pokrenuo je tužbom još u veljači 2011. godine. Tražio je odštetu za sebe i svoju obitelji. Prije nepravomoćne presude održano je 18 sudskih ročišta, te je razmijenjeno gotovo stotinu podnesaka. Provedeno je pet vještačenja, od kojih je ključno bilo ono Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Što se dogodilo u prosincu 2009.?

Krnić je svoju potresnu priču iznio Telegramu još 2015. godine.

“Bio je sasvim lijep zimski dan 2009. Toga dana mi se nenormalno jela jabuka i osjećao sam se dobro. Već je pao mrak i vani je počinjala mećava: ‘Tata, hoćeš li me odvesti kod prijatelja?’, upitala me kći Hana. Odjenuli smo se toplo, već sam pri stavljanju kape osjetio neku nelagodu. Krenuli smo dolje do automobila. Vani je snijeg nemilice padao.

I onda, nekih 50 metara od ulaznih vrata, skužio sam da nerazgovijetno govorim. ‘Hana, idemo kući!’ Ona je jadna skužila da nešto ne valja i gledala me uplašeno. Govorio sam joj nešto, a kao da sam bio u nekom klancu, čuo sam odjeke. Nekako smo se dovukli gore. Supruga, čim me je vidjela, pozvala je hitnu pomoć. U tim trenucima postavljao sam samo jedno pitanje: Hoću li umrijeti? Ni od djece se nisam oprostio”, prisjetio se Vanja Krnić 2015. kada je Telegram radio priču o njegovom slučaju.

Prvi pregled u bolnici u Sl. Brodu

“Hitna je došla za nekoliko minuta. Doktorica, kolegica iz srednje, rekla mi je da me voze u bolnicu. Mogao sam hodati, ruke i noge su funkcionirale. Ušao sam u kola hitne s upitnikom – što mi je? Pomislio sam na moždani. O njemu znam ponešto, baka mi je imala moždani, ali bilo mi je čudno što nisam oduzet.

Tada sam imao 29 godina. Danas sam 100-postotni invalid i život mi se te zimske večeri okrenuo naglavačke. Preživio sam dva moždana udara, bakterijski endokarditis, ugradnju mehaničkog zaliska. Prvi moždani udar doživio sam te večeri (hemoragijski), a drugi nekoliko tjedana poslije u bolnici (teški ishemijski)”, opisao je mučne detalje.

Grozan osjećaj gubitka kontrole

“Kako je to doživjeti moždani udar u godinama kada biste trebali biti u naponu snage? Osjećaj je grozan, pogotovo gubitak kontrole nad tijelom. Zdravom i pokretnom čovjeku je strašno odjednom nekontrolirati govor i fiziološke potrebe. Opisao bih to kao gašenje ili resetiranje sustava. Bljeskovi, pa mrak (kod mene bez tunela). Osjetio sam strašnu slabost i strah.

Nisam bio svjestan što mi se događa te večeri. Kola hitne bila su totalno neudobna i drndava. Odvezli su me direktno u brodsku bolnicu, na neurologiju. Već je dobrano napadao snijeg. Primio me doktor Bojan, tad mislim specijalizant. “Sjedni, Vanja, prati pogledom moje ruke”. Sve sam naredbe obavljao, ali glas mi je stalno frfljao. Nakon pregleda rekli su mi da odmah idem na CT mozga.

Na ulazu u prostoriju gdje snimaju CT, pogledao sam se u zrcalo. Izgledao sam kao da sam se potukao, cijela lijeva strana lica mi je visjela. ‘Ma nema šanse, odapet ću, a ni oporuku nisam napisao. Tek mi je 29 godina, pa zar još nije malo rano?’, pomislio sam. Nakon petnaestak minuta CT-a u prostoriju je ušla mama sretno rekavši: nije moždani.

Drugi možda udar tijekom liječenja

Drugi možda udar doživio je u bolnici, krajem siječnja, na dan kad je imao zakazanu magnetsku rezonancu u Medikolu. Hitno su ga strpali u kola hitne pomoći, napravili MR i vratili u brodsku bolnicu. Magnetska rezonanca je pokazala da je ono prvo bio blaži hemoragijski moždani udar, a upravo tada Krnić je doživio teški ishemijski.

“Moždane udare dijagnosticirali su mi nakon mjesec i pol dana pogrešnog liječenja tuberkulostaticima u bolnici u Slavonskom Brodu, gdje su, a to sam kasnije doznao, nalazi na TBC bili negativni već 15. prosinca, na dan kada su mi odredili terapiju tuberkulostaticima”, ispričao je Krnić Telegramu 2015.

Kriva dijagnoza i krivo liječenje

U bolnici u Slavonskom Brodu liječio se u dva navrata, sve do travnja 2010. godine. To je, kako su tijekom suđenja ocijenili vještaci s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, bilo pogrešno.

U presudi u koju je Telegram dobio uvid, piše da je tijekom dijagnostike i liječenja u slavonskobrodskoj bolnici došlo do više pogrešaka. Na početku, utvrđeno je, uzeta je manjkava anamneza. Naime, liječnici očito Krnića nisu pitali o svim ranijim zdravstvenim problemima, pa tako nisu znali da mu je još s osam godina dijagnosticirana prirođena stenoza aorte, kao ni da je s devet godina imao operaciju aortne valvule.

Ključni pregled nije napravljen

Nije mu, pišu dalje vještaci, utvrđen ni sistolički šum na srcu koji je postojao, kao ni stari ožiljak od sternotomije na prsnom košu. Zbog toga se, kažu vještaci, nije posumnjalo u endokarditis, upalu srčanih zalistaka, a nije mu napravljen ni obavezni ultrazvuk srca.

Pogrešno je očitan i nalaz punkcije likvora. Naime, da je doista imao tuberkulozni meningitis, Krnić je u roku od tri do pet tjedana morao biti mrtav, što je uobičajeno ako se ta bolest ne liječi. On je, kako je rekao liječnicima, povišenu temperaturu imao 12 tjedana.

Vještaci su donijeli zaključak

“To sve govori o pogreškama pri pregledu, dijagnostičkim postupcima i terapiji. U bolnici su pogrešno zaključili da se radi o tuberkuloznom meningoencefalitisu iako pacijent nije imao preboljenu tuberkulozu u anamnezi i RTG pluća mu je bio uredan. Zbog toga se počelo s terapijom antibioticima što je zamaskiralo kliničku sliku, a kortikosteroidna terapija smanjila je obrambene sposobnosti organizma i dovela do progresije bolesti”, zaključio je sud na osnovu nalaza vještaka.

Krnić je bio jako ambiciozan

Krnić je na sudu detaljno opisao posljedice koje trpi zbog tih pogrešaka liječnika. Opisao je kako mu je dio tijela paraliziran, zbog čega teško hoda i brzo se umara. Ima i problema s koncentracijom i pamćenjem. Govor mu je teško razumljiv, a fizičke poslove uopće ne može obavljati.

Kao diplomirani politolog imao je ambicije u političkom životu. No sve je to morao prekinuti zbog teških posljedica pogrešnog liječenja u bolnici u Slavonskom Brodu.

Čime se sve bavio ranije?

Riječ je o čovjeku koji je dvije godine, od svibnja 2007. do lipnja 2009., bio član Nadzornog odbora društvo Brod-plin d.o.o. Slavonski Brod. Bio je i direktor slavonskobrodske tvrtke Prezent, te jedno vrijeme član Upravnog vijeća Kazališno-koncertne dvorane Ivana Brlić Mažuranić. Bio je dopredsjednik Centra mladih Slavonski Brod, kandidat na izbornoj Listi za Brod…

Liječnička pogreška prekinula mu je sve ambicije, što je primijetio i sud, pa je naložio bolnici da mu, uz odštetu, isplati plaće koje je izgubio u ovih deset godina.

Kolumne, istupi i knjiga

O svemu što je proživljavao suočavajući se s novim načinom života na koji se kao invalidna osoba morao prilagoditi, Vanja Krnić opisao je u brojnim medijskim istupima. Sažeo ih je i u knjizi “Dnevnik bolesnika”, za koju je sam rekao da je knjiga bez završetka. Pod završetkom je mislio na konačnu presudu, ali i ispriku liječnika.

Inače, knjiga je objavljena prije dvije godine, dok sudski spor još nije bio gotov. Osim pisanju knjige posvetio se i pisanju kolumni.

Djeca su pretrpjela veliki šok

U međuvremenu je, upravo zbog tako dugotrajnog procesa, podnio zahtjev za suđenje u razumnom roku. Zahtjev mu je usvojen te je, doznajemo, Općinski građanski sud u Zagrebu dobio rok do siječnja iduće godine da donese presudu u njegovom slučaju. Objavio ju je prije nekoliko dana.

Odšteta je dosuđena i njegovim kćerima od kojih je jedna opisala kako se teško nose s očevim invaliditetom, te koliki strah i same sada imaju od odlaska u bolnicu.

Gospodin Krnić često ponavlja kako mu je najteže upravo zbog kćeri, jer nisu imale djetinjstvo sa zdravim tatom, već su nakon onog sunčanog dana u prosincu 2009. morale upoznati sasvim novog tatu.