Saudijci od Irana gube rat za prevlast na Bliskom istoku. I sada to pokušavaju promijeniti

Libanonski premijer jučer je povukao ostavku, i to je samo još jedna etapa sukoba Teherana i Rijada

ZADNJA IZMJENA: Nov 23, 2017
Foto: AMER ALMOHIBANY/AFP

Libanonski premijer Sad al-Hariri u srijedu je, nakon što se vratio u Bejrut, suspendirao svoju ostavku. “Danas sam predsjedniku Aounu predao ostavku, a on je zatražio da pričekam kako bi se bolje raspravili njezini razlozi i politička pozadina, a ja sam pokazao razumijevanje”, rekao je Hariri.

U izjavi iz Saudijske Arabije, Hariri je 4. studenog objavio da podnosi ostavku, kazavši kako postoji “tajna zavjera” kojoj je on meta. “Gdje god je Iran uključen, ne postoji ništa osim devastacije i kaosa”, tada je izjavio.

Libanonski dužnosnici tvrdili su da je otet

Libanonski dužnosnici tvrdili su kako je Saudijska Arabija prisilila Haririja na ostavku, a sam predsjednik Michela Aoun rekao je kako su ga Saudijci “pritvorili”. Hariri je sada demantirao da je bio pritvoren i otet, no izvjesno je kako je na njegovu iznenadnu ostavku ipak postojao određen utjecaj Rijada.

Premda su u početku podržavali Haririja, čini se kako su Saudijci, nakon saveza u koji je ovaj ušao s Hezbolahom da bi osigurao vlastiti politički opstanak, procijenili da on više neće moći provoditi njihovu politiku prema ovoj političkoj i militantnoj grupi pod utjecajem Irana.

Nova, agresivnija vanjska politika Rijada

Saudijski princ Mohamed bin Salman agresivnijom vanjskom politikom pokazuje veću odlučnost u suprotstavljanju Iranu od one koju je Saudijska Arabija demonstrirala pod vladavinom njegova oca, kralja Salmana. Povijesni vjerski sukob šijita koje predvodi Iran i sunita na čelu sa Saudijskom Arabijom, u moderno se vrijeme pretvorio u sukob regionalnih rivala za moć.

Kao zemlja u kojoj je nastao Islam, Saudijci sebe vide kao lidera muslimanskom svijeta. No, nakon islamske revolucije u Iranu 1979. godine, kada je u Iranu stvorena teokracija s ciljem izvoza svog modela, to je saudijsko liderstvo dovedeno pod znak pitanja.

‘Iran ostaje korak naprijed’

Sukobi Saudijske Arabije i Irana diljem Bliskog istoka traju već više desetljeća, a posljednjih je godina, Saudijska Arabija većinom bila ta koja je reagirala na poteze Teherana. Princ Mohamed to je odlučio promijeniti, ali njegov proaktivan pristup zasad ne daje rezultate.

“Umjesto da oprezno potiskuje Iran i osigura široku podršku ovom naporu, pristup je bio stihijski, uznemirujuć i kontraproduktivan – i Iran ostaje korak naprijed”, piše u komentaru uglednog New York Timesa.

Utjecaj SAD-a, Izraela i Francuske

Arapska liga u nedjelju je proglasila Hezbolah terorističkim oruđem Irana u njihovom neo-imperijalnom ponašanju u Iraku, Siriji i Jemenu. No, puno će značajnije biti reakcije i potezi nekih drugih igrača. Prošle subote, Hariri je otišao u Pariz i tamo se susreo s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom koji je ranije posjetio Saudijsku Arabiju.

Za uspjehe u sukobu s Iranom, Saudijcima će trebati potpora Sjedinjenih Država, a u libanonskom slučaju možda i Izraela. Posljednje izjave Trumpovog ministra obrane Jamesa Mattisa sugeriraju kako SAD namjerava ostati prisutan u istočnoj Siriji, a Izrael će nastaviti provoditi svoje sigurnosne interese u toj zemlji, pa ne treba isključiti veći angažman ovih dvaju država.

Američki pokušaji približavanja Saudijske Arabije i Izraela

Čini se kako Trumpov zet Jared Kushner pokušava povezati Saudijce i Izraelce u zajednički savez protiv Irana, no Izrael djeluje predan isključivo vlastitim ciljevima. Neke naznake suradnje postoje, no teško je reći kako postoji i zajednička strategija prema Iranu.

Saudijska Arabija u ofenzivi je diljem Bliskog istoka. Orkestriranje Haririjeve ostavke te ratoborna retorika saudijskih dužnosnika nakon lansiranja balističke rakete usmjerene na Rijad iz Jemena, čine se kako nova etapa sukoba protiv iranskih interesa na Bliskom istoku, piše Foreign Policy. No, nova stragija zasad ne daje rezultata, a svoje pozicije i moći svjesni su i u Teheranu.

‘Je li moguće donijeti važne odluke bez Irana?’

“Je li moguće donijeti važne odluke o Iraku, Siriji, Libanonu, Sjevernoj Africi i Perzijskom zaljevu bez Irana i iranskog mišljenja”, postavio je prošlog mjeseca pitanje s jasnim odgovorom iranski predsjednik Hasan Rouhani.

Iran i Saudijska Arabija sukobljavali su se tijekom proteklog desetljeća u djelomično funkcionalnim državama poput Iraka i Libanona te državama koje su se potpuno urušile i u kojima je krenuo rat poput Sirije i Jemena. Iran je, piše Foreign Policy, u svakom od tih slučajeva, u vrlo jasnoj prednosti.

Ključni sukobi odvijaju se u Siriji i Iraku, kao zemljama presudnim za određivanje ravnoteže moći u regiji. U oba ta sukoba, kao i u Libanonu, Iran pobjeđuje, dok se u Jemenu Saudijci nalaze usred iscrpljujućeg konflikta.

Libanon

U Libanonu, Hezbolah je pobijedio savez političkih grupa “14. ožujka” pod pokroviteljstvom Saudijaca. Događaji iz svibnja 2008. kada je Hezbolah zauzeo zapadni Bejrut i područja oko glavnog grada pokazali su bespomoćnost saudijskih saveznika pred sirovom snagom grupe koju podržava Iran.

U prosincu prošle godine uspostavljena je vlada kojom dominira Hezbolah što je, uz imenovanje Hezbolahovog saveznika Michela Aouna kao predsjednika dva mjeseca prije toga, učvrstilo iransku prevlast u zemlji. Rijad je povukao značajan dio financiranja libanonskih oružanih snaga te djelovao oko Haririjeve ostavke kao odgovor na ovu situaciju.

Sirija

Iranske financije, ljudstvo i vojno znanje odigralo je ključnu ulogu u održavanju režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Napori Saudijaca koji su pomagali pobunjenicima uglavnom su završavali u kaosu i usponu radikalnih selefijskih grupa. Na strani Asada u Siriji se nalazi i Rusija, dok su Amerikanci pomagali pobunjenike.

Irak

Iranska revolucionarna garda razvila je službenu, neovisnu vojnu silu u obliku 120 tisuća Narodnih mobilizacijskih snaga (PMU), sastavljenu od milicija. Sve milicije zastupljene u PMU-u nisu pro-iranske, ali jezgru jedinica čine tri šijitske grupe Kataeb Hezbolah, Badr i Asaib Ahl al-Haq koje odgovaraju direktno Iranskoj revolucionarnoj gardi.

Osim vojne, Iran uživa i političku naklonjenost Bagdada. Vladajuća stranka Islamska Dawa tradicionalno je pro-iranska, dok Badr kontrolira moćno ministarstvo unutarnjih poslova čime efikasno manipulira granicama između službenih oružanih snaga i njezinih milicija. Sve je to rebrendiranim milicijama omogućilo da steknu obuku i opremu SAD-a.

Irački premijer Haider al-Abadi posjetio je Rijad krajem listopada kao dio prvog susreta Saudijsko-iračko koordinacijsko vijeća. No, čini se kako osim financijskih poticaja, Saudijci nemaju puno toga za ponuditi potencijalnim političkim saveznicima u Iraku, piše FP. Iranski su argumenti, i ovje uvjerljiviji.

Jemen

U Jemenu su se Saudijci odlučili za izravnu vojnu intervenciju koja zasad ima dvojbeni uspjeh. Huti i njihovi saveznici, uz potporu Irana, nisu uspjeli osvojiti cijelu zemlje te su spriječeni u zauzimanju vitalnog Bab l-Mandelbovog tjesnaca zbog saudijske intervencije 2015. godine. No, Saudijska Arabija krenula je u ovaj rat kojem se ne nazire kraj, dok je opseg iranske podrške Hutima daleko manji.

Nakon pokretanja zračne intervencije u Jemenu protiv Hutu pobunjenika, Saudijska Arabaija očekivala je da će Egipat i Pakistan osigurati trupe na terenu. No, to se nije dogodilo te su Saudijci zaglavili u ovom ratu.

Filip Raunić
Novinar
1264 članka Više o autoru