Što će se događati nakon povijesnog susreta
Pozadina jednodnevnog družena Moon Yae-ina i Kim Jong-una
Jednodnevno druženje južnokorejskog predsjednika Moon Yae-ina i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, osim što je u političkim smislu bio doista povijesni događaj par excellance, ujedno je bio i rijetko viđeni medijski spektakl i politički teatar prepun do sada neviđene retorike i bizarnih događaja. Neočekivano prisan, topao, gotovo bratski odnos, predstavlja nesumnjivo veliki politički i diplomatski trijumf za dvojicu korejskih vođa.
Sporazum koji označava službeni završetak korejskog rata 1950. do 1953. te najavljuje denuklearizaciju Korejskog poluotoka, označava povijesnu prekretnicu u odnosima između dviju država, a zahvaljujući tomu Moon i Kim postali su prave, velike globalne političke zvijezde. Budući je južnokorejski predsjednik najzaslužniji što je došlo do summita, za svoj trud zacijelo će biti nagrađen kandidaturom za dobitnika Nobelove nagrade za mir.
Istodobno, Kimu je uspjelo promijeniti sliku o sebi u svijetu: u petak nitko o njemu nije govorio kao okrutnom ubojici, bezobzirnom vladaru koji nema empatije za patnje svojih sugrađane, već o pametnom, konstruktivnom političaru, koji za biti duhovit i simpatičan momak.
Kim Jong-un uživao u nastupu svoje supruge Ri Sol-ju
I još jedna bizarnost: na summitu se moglo vidjeti da Kim Jong-un ipak nije baš nedodirljivi gazda u svojoj zemlji. Nakon što su oba predsjednika predstavili svoje supruge, Kimova žena Ri Sol-ju, premda daleko najmlađa, vodila je glavnu riječ. Kim se dobrohotno i zadovoljno smijao njenim riječima očito ponosan načinom na koji šarmirala bračni par Moon. Unatoč stotinama fotoreportera i televizijskim kamerama, Ri Sol-ju, koja nema više od 30 godina, ponašala se krajnje opušteno, pa se čak usudila pohvaliti predsjednika Moona rekavši mu kako joj je suprug javio da je vrlo zadovoljan prvim razgovorima i dojmovima te da je ona zbog toga vrlo sretna.
Kimova sestra Kim Yo-jong, koja ima visoke partijske funkcije, koja funkcionira kao šefica njegova Ureda i osoblja te je bila uz Kima na svim razgovorima, ipak se, za razliku od mlade supruge Ri, cijelo vrijeme ponašala krajnje samozatajno, smjerno se brinula za brata, dodavala mu je nalivpero i bilješke, pomicala stolice na koje je trebao sjesti, pridržavala poklone i dokumente koje je dobivao. Bila je zapravo više tajnica, nego li važna politička ličnost.
Kimu se ne smije vjerovati niti jedna jedina riječ
Premda na sve strane vlada euforija zbog potpisivanja sporazuma, koji označava prekretnicu u odnosima između dviju država, nije malo onih koji upozoravaju da je najvažnije pitanje, ono o denuklearizaciji, spomenuto samo načelno te da nema ni ideje niti razrade kako se to postići. Pozitivni odjeci korejskog summita potaknuli su mnoge u Južnoj Koreji da počnu sanjati o ponovnom ujedinjenju te o trajnom miru. Međutim, još je više onih koji smatraju da se Kimu ne smije vjerovati niti jedna jedina riječ.
Kanga Cheol Hwana, izvršni direktor Strategijskog centra za istraživanja Sjeverne Koreje, inače prebjeg koji je stigao u Južnu Koreju 1992., smatra da je riječ samo o još jednom klasičnom triku vladara iz Pjongjanga.“Na dva prethodna sastanak na vrhu, 2000. i 2007., sjevernokorejski lideri lagali su da će odustati od nuklearnog naoružanja i testiranja balističkih raketa, ali su vrlo brzo po povratku u Pjongjangu zaboravili na ta obećanja. Kim je naprosto samo priredio igrokaz za lakovjerne, posebno za Moona i američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji su previše željni sporazuma”.
Hoće li Amerikanci izdati interese azijskih saveznika
Park je također zabrinut jer smatra da bi Trump u prvi plan mogao staviti američke, a ne interese svojih azijskih saveznika. Crni Parkov scenarij izgleda ovako: “Sjeverna Koreja će obećati da neće razvijati rakete koje mogu doći do SAD-a, a zauzvrat će Washington dopustiti Pjongjangu da sačuva svoje trenutne nuklearne kapacitete te povući dio svojih vojnika iz Južne Koreje. Uostalom Kim nije dao ni naslutiti kako on doživljava proces denuklearizacije u dogledno vrijeme.
Naprosto Sjeverna Koreja igra dvostruku igru: obećava razoružanje kako bi dobila ekonomske beneficije. ” Park Hyeong Jung, viši znanstveni suradnik u Korejskom institutu za nacionalno ujedinjenje koje financira vlada u Seulu, također je vrlo sumnjičav da će Kim uništiti svoj nuklearni arsenal. “Kim će sačuvati nuklearno oružje kako bi pokazao svom narodu da ga zbog toga poštuju i u Washingtona i Seulu, ali i kao znak moći kojim čuva vlast i kult ličnosti dinastije Kim. Kad se euforija stiša, Sjeverna Koreja i dalje će imati svoje nuklearne bombe.”
Kim želi biti reformator poput Gorbačova i Deng Xiaopinga
Nema sumnje da se Kim odlučio na pregovore jer želi da se što prije ukinu sankcije, kako bi mogao obnoviti svoje devastirano gospodarstvo. No, zaista je pitanje kako on zamišlja provesti ideju o denuklearizaciji. U Pjongjangu su uvijek isticali da je libijski vođa Moammer Gadafi svrgnut s vlasti neposredno nakon što je odustao od izgradnje vlastitog nuklearnog arsenala, a da je iz istih razloga pao i Saddam Hussein u Iraku.
Da je imao nuklearno oružje, upozoravaju u Pjongjangu, SAD ga se nikada ne bi usudile napasti. Stoga, upozoravali su do sada u Pjongjangu, Sjeverna Koreja ne počiniti istu pogrešku. Dodatni argument za takve tvrdnje daje im sada predsjednik Trump koji se želi odreći sporazuma s Iranom o ograničavanju razvoja nuklearne energije, što se tumači njegovom željom da se ekonomski i vojno obračuna s Teheranom.
Optimisti međutim smatraju kako Kim zaista želi postići sporazum o denuklearizaciji jer više ne može podnijeti enormne troškove za naoružanje, ali i preteške sankcije, a osim toga želi ući u povijest kao veliki reformator po uzoru na bivšeg ruskog predsjednika Mikhaila Gorbačova ili oca moderne Kine Deng Xiaopinga. Vjeruje se također da je Kim prihvatio savjet kineskog predsjednika Xi Jinpinga da potpiše mirovni sporazum te da se usredotočiti na obnovu ozbiljno ugroženog gospodarstva Sjeverne Koreje. Takva politika sadržana je u nedavno objavljenoj “novoj strateškoj liniji”.
Trump želi dobiti Nobelovu nagradu za mir
Pozitivan dojam stekao je o Kim Jong-unu i novi američki državni tajnik Mike Pompeo, koji se za uskršnjih praznika susreo sa sjevernokorejskim vođom u Pjongjangu. “Stekao sam dojam da je Kim ozbiljan kad govori o denuklearizaciji. Mi se zalažemo za postizanje trajnog, provjerljivog i nepovratnog napuštanja nuklearnog programa Sjeverne Koreje.” I predsjednik Trump dijeli to mišljenje kazavši kako nikada nije bilo toliko entuzijazma da se nešto učini te da će od poduzeti sve kako bi došlo do sporazuma sa Sjevernom Korejom jer je to, kako istakao, njegova obveza kao američkog lidera, ali kao čovjeka koji je odgovoran učiniti nešto za dobrobit svijeta.
Ipak, u Washingtonu nisu sasvim mirni. Moon i Kim su, naime, predugo su bili sami, čak i bez prevoditelja jer govore istim jezikom, pa je ostala nepoznanica o čemu su razgovarali. Pomirljivo i iznimno prijateljsko ponašanje Moona te želja za postizavanjem sporazuma u suprotnosti su s dosadašnjom Trumpovom agresivnom i povremeno ratobornoj politici.
Predsjednik Trump očekuje da će prije početka razgovora Kim Jong-un pustiti na slobodu tri američka zatvorenika što će, dakako, biti pozdravljeno od njegovih sugrađana, a nakon što se postigne barem minimalni konsenzus, steći će image mirotvorca. Stoga već sada Trumpovi suradnici traže da Trump dobije Nobelovu nagradu za mir jer je, kako tvrde, više zaslužuje nego bivši predsjednik Obama.