Što nas čeka nakon Putinovog pada? Diplomati: svaki scenarij donosi kaos

Jedno je sigurno: Putinov odlazak neće biti čista tranzicija

Ono oko čega se svi slažu jest činjenica da Putinov odlazak neće biti čista tranzicija. Pojavljuju se bezbroj dilema koje bi mogle opteretiti zapadne saveznike, ističe Politico. Koliko oni mogu i trebaju utjecati na proces sukcesije? Što trebaju učiniti ako se jedna od ruskih republika odcijepi? Kakav bi odnos trebali imati s Putinovim nasljednikom?

“Trebali bismo ostaviti po strani sve iluzije da je ono što će se dogoditi odmah demokracija. Ono što mislim da će se sljedeće dogoditi je, vrlo vjerojatno, doba nevolja”, rekao je Laurie Bristow, bivši britanski veleposlanik u Rusiji, koji je služio u Moskvi od 2016. do 2020. godine.

Borbe unutar Kremlja mogle bi postati krvave

Putin je za sada u sigurnoj poziciji. Još uvijek kontrolira državni aparat, a vojska izvršava njegove ubojite naredbe u Ukrajini. No njegova neumorna invazija umanjila mu je položaj u Rusiji, ali i produbila neizvjesnosti oko toga tko će preuzeti vlast i kako.

“Da bi se provela stabilna smjena kada za to dođe vrijeme, što će se prema Putinu dogoditi onda kada njemu bude odgovaralo, potrebna je viša razina konzenzusa među društvenom elitom. Ono što su sada učinili jest razbijanje tog konsenzusa”, rekao je Bristow, ističući da su u tijeku sve veće borbe za moć unutar Kremlja. One bi mogle postati krvave nakon što se oslobodi pozicija vrhovnog dužnosnika Kremlja, odnosno, pozicija ruskog predsjednika.

Kao Igra prijestolja

“Ovo bi moglo postati vrlo shakespeareovski. Vrlo brzo pomislite na Kralja Leara, ili na Rimsko Carstvo ili Igre prijestolja”, rekao je William Alberque, bivši direktor NATO-ova centra za kontrolu naoružanja.

Aleksander Veršbov, bivši viši dužnosnik SAD-a i NATO-a, rekao je da je najvjerojatniji scenarij i dalje “glatka tranzicija” unutar Putinovog trenutnog unutarnjeg kruga, no priznaje da rušenje tirana može izazvati nemire. “Moglo bi doći do unutarnje nestabilnosti, a stvari postaju vrlo nepredvidive u autoritarnim sustavima, u personalističkim diktaturama”, objašnjava Veršbov.

Bristow, bivši britanski veleposlanik, upozorio je zapadne sile da se drže podalje od takvih borbi za nasljeđe: “Mislim da moramo prepoznati granice naše sposobnosti da utječemo na ove ishode”, iako, priznaje, “svakako smo zainteresirani za ishod.”

Nuklearni arsenal kao imidž države

Rusija navodno ima najveću svjetsku zalihu nuklearnog oružja. Pretpostavlja se da posjeduje na tisuće bojevih glava od kojih svaka može donijeti golema razaranja. Arsenal je dugo bio izvor ruske snage na svjetskoj pozornici i dominantan dio njezinog globalnog imidža. Godinama je mogućnost nuklearnog napada iz Kremlja dominirala maštom javnosti u SAD-u i drugdje.

U razdoblju neizvjesnosti oko vodstva, taj bi arsenal mogao postati željeni simbol moći. To bi fokus stavilo na 12. glavni direktorat (poznat po ruskom akronimu 12. GUMO), odjel Ministarstva obrane zadužen za brigu o nuklearnom arsenalu zemlje. “Postoji stvarna mogućnost”, rekao je Alberque, “da bi to postalo smrtonosno natjecanje. To natjecanje uključuje ljude koji pokušavaju okupiti različite dijelove vojske, posebice 12. GUMO koji kontrolira ruski nuklearni arsenal.”

Lokalni vođe dobili bi veću kontrolu?

Rusija je najveća država na svijetu: proteže se kroz 11 vremenskih zona i proteže se od Kavkaza do Arktika. Iako se može činiti da Putin despotski drži cijelo to prostranstvo, postoji niz ruskih republika sa slabijim vezama s Moskvom, dok neke imaju ambicioznije političko vodstvo. Vakuum moći u dalekoj prijestolnici mogao bi predstavljati prostor za lokalne vođe da preuzmu veću kontrolu. Iako većina analitičara vjeruje da bi se Ruska Federacija u velikoj mjeri držala zajednički kroz bitku za kontrolu Kremlja, priznaju da se ruska vlada dugo bojala fragmentacije.

U slučaju takvih frakcijskih borbi, sve će oči biti uprte u Ramzana Kadirova, šefa Čečenske Republike. “Hoće li on stati iza konkurentske frakcije? Ili će reći: ‘Bilo mi dobro desetljeće goleme ruske potpore – sada idemo prekinuti i vjerojatno ću moći vladati Čečenijom i Dagestanom. Mogu imati vlastito carstvo…’?”, pita se Alberque, ravnatelj Međunarodnog instituta za strateške studije.

Moskovska invazija na Ukrajinu također bi se mogla obiti Kremlju o glavu. Veršbov, bivši američki veleposlanik u Rusiji, rekao je da postoji “mala vjerojatnost” raspada, ali je primijetio da je “ironično” kako bi se Putinova aneksija područja u istočnoj Ukrajini “mogla doživjeti kao presedan među separatističkim vođama unutar Ruske Federacije, pa bi mogli reći: ‘granice su sada slobodne za preuzimanje'”.

Lažna prilika za stvaranje novih odnosa

Kada u Kremlj dođe novi vođa, tada će među zapadnim vladama započeti razdoblje velikih političkih rasprava. Ako Putin siđe s političke pozornice, neki dužnosnici, posebice u zapadnoj Europi, mogli bi tvrditi da postoji prilika za stvaranje novih odnosa s Moskvom.

SAD je Rusiji ponudio simbolični gumb za “resetiranje” na početku predsjedničkog mandata Baracka Obame, no odnosi su se dodatno pogoršali. Njemačka je godinama propovijedala o gospodarskom angažmanu s Rusijom, samo da bi proglasila povijesni “Zeitenwende”, ili prekretnicu, nakon invazije Moskve. “S novim vodstvom u Kremlju, Njemačka bi mogla reći ‘oh, Zeitenwende, nema veze. Gurajmo SAD da napravi još jedno resetiranje s novim ruskim čelnikom'”, kaže Alberque.

‘Rusija se nikad ne mijenja’

Neizbježno je da bi istočno krilo NATO-a osudilo takve poteze. Tvrdili bi da se “Rusija nikada ne mijenja”, rekao je Alberque, pa bi se oslonili na saveznike da ne odstupe od odlučnijeg stava NATO-a usvojenog od početka rata. Poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak iznio je upravo to za POLITICO. “Rusija u verziji s carem kao vođom bila je ista kao Rusija u verziji s glavnim tajnikom Komunističke partije kao vođom, a sada je ista s Putinom kao vođom. Ono što je važno iz naše perspektive jest izolacija Rusije”, rekao je Błaszczak.

Za sada nema očekivanog Putinovog nasljednika, ali dužnosnici s kojima je razgovarao Politico kažu da očekuju režim sa sličnom ideologijom, ili čak ekstremnijom. Jānis Garisons, latvijski državni tajnik, istaknuo je da je Putin već zatvorio kritičare koji su mogli biti mogući budući vođe Rusije, poput Alekseja Navaljnog, a samo su tvrdolinijaši spremni uskočiti. “Jedini ljudi koji ga kritiziraju, a nisu u zatvoru, su s desnice”, rekao je Garisons.

Hoće li novi lideri surađivati sa Zapadom

Međutim, ovaj put postoji ključna razlika: Europa je danas manje ekonomski ovisna o Moskvi, radi sve kako više ne bi morala imati duboke odnose s tom zemljom. “Prešli smo dug put da prestanemo kupovati od Rusije. Ostaje nam samo problem s nuklearnim oružjem, ali to će riješiti Amerikanci”, rekao je visoki diplomat EU-a koji je želio ostati anoniman.

Još jedan signal koji zapadni čelnici mogu tražiti jest: surađuje li Putinov nasljednik s međunarodnim organizacijama koje žele procesuirati ruske ratne zločine u Ukrajini. A ta se mogućnost čini malo vjerojatnom. “Samo Rusija koja odluči surađivati ne bi predstavljala prijetnju Europi”, rekao je češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavský.

Rusko društvo treba biti spremno na promjene

Ipak, unatoč svim pretpostavkama da je kooperativna Rusija malo vjerojatna, nekoliko sadašnjih i bivših dužnosnika upozorilo je da zapadne vlade moraju pronaći način kako uskladiti izoliranje i odmicanje od Rusije, s dugoročnijim naporima da ipak privuku i angažiraju rusko civilno društvo.

Zapadni savez, rekao je Bristow, mora razmotriti “kako ćemo doprijeti do ruskog društva izvan Kremlja, do sljedeće generacije ruskih političara, mislilaca, intelektualaca, učitelja i poslovnih ljudi; kako bismo na neki način iznijeli alternativnu viziju od ove koji imaju sada. Moj osjećaj je da bi dosta ljudi u Rusiji to željelo učiniti”, zaključuje Bristow.