Stoljeće Henryja Kissingera. Kako je židovski dječak koji je pobjegao nacistima iz pozadine skrojio dobar dio svjetskog poretka
Bio je u centru američkih vanjskih odnosa tijekom najvažnijih događaja prošlog stoljeća
Henry Kissinger, čuveni američki diplomat zapamćen po svojoj velikoj ulozi u vanjskoj politici SAD-a, preminuo je u dobi od 100 godina u svom domu u Connecticutu. Kissinger je bio diplomat, politolog, političar te predan i ustrajan praktičar “realizma” u vanjskoj politici. Služio je kao državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost u administracijama Richarda Nixona i Geralda Forda. Kao dio kabineta dvojice predsjednika energično je provodio politiku detanta koja je opustila i poboljšala odnose sa Sovjetskim Savezom i Kinom.
Tijekom 1970-ih bio je ključni sudionik u globalnim događajima, uključujući diplomatsko otvaranje Kine, američko-sovjetske pregovore o kontroli naoružanja i jačanje veza između Izraela i arapskih susjeda nakon što je svojom “shuttle” diplomacijom upravo Kissinger pomogao okončati arapsko-izraelski sukob 1973. godine. Iste godine igrao je važnu ulogu u pregovorima o prekidu vatre u Vijetnamu, piše BBC.
Upravo je za svoj doprinos u tim pregovorima dobio Nobelovu nagradu za mir, što se smatra kontroverznom odlukom jer su ga neki nazivali ratnim zločincem. Kada je čuo da je Kissingeru dodijeljena Nobelova nagrada, komičar Tom Lehrer slavno je izjavio da je “politička satira zastarjela”.
‘Realpolitik’ ili nemoralni okrutni političar
Također, kontroverzan je bio zbog podrške antikomunističkim diktaturama u Latinskoj Americi. Naime, dok su pristaše Kissingerove postupke opisivali kao “realpolitik”, tj. smatrali su da svoje odluke bazira na realističnoj procjeni te ne podliježe idealima niti moralnim ograničenjima, kao ni utopijskim vizijama, već je strogo pragmatičan, njegovi kritičari su te iste odluke osudili kao nemoralne.
Optužili su ga da, u najmanju ruku, prešutno podržava krvavi državni udar koji je svrgnuo ljevičarsku vladu u Čileu, ali i da žmiri kada je u pitanju “prljavi rat” argentinske vojske protiv naroda.
Rođen u njemačkoj židovskoj obitelji
Rođen je u Bavarskoj 27. svibnja 1923. godine, u židovskoj obitelji. Prije nacističke kampanje istrebljenja europskih Židova preselili su se u SAD. Bio je sramežljiv tinejdžer s njemačkim naglaskom koji je volio nogomet. Noću bi pohađao srednju školu, a tijekom dana bi radio u tvornici četkica za brijanje. Planirao je upisati studij računovodstva, no pozvan je u vojsku.
Iako je prvo svrstan u pješaštvo, vojni obavještajci su ga na kraju iskoristili zbog njegove inteligencije i jezičnih vještina, tj. zbog činjenice da zna njemački. Pred kraj rata pridružio se protuobavještajnoj službi, a kao 23-godišnjak je prebačen u tim za lov na bivše časnike Gestapa, s apsolutnom ovlasti uhićenja i pritvaranja osumnjičenih.
Nakon služenja u vojsci tijekom Drugog svjetskog rata, doktorirao je na Harvardu i dugi niz godina radio u toj instituciji. Objavio je knjigu “Nuklearni rat i vanjska politika” 1957. godine, u kojoj je napisao da se ograničeni atomski rat može dobiti, tj. tvrdio je da bi “taktička” i “strateška” uporaba nove vrste manjih projektila mogla biti racionalna. Upravo ta knjiga bila je njegov prvi korak na putu do slave.
Rockefellerov pomoćnik i Nixonov savjetnik
Postao je pomoćnik guvernera New Yorka i kandidata za predsjednika Nelsona Rockefellera. A kad je Richard Nixon osvojio mandat 1968. godine, Kissingeru je ponuđeno mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Bio je to složen odnos. Iako se predsjednik oslanjao na Kissingerove savjete o međunarodnim odnosima, bio je sklon antisemitskim ispadima i sumnjičavosti prema američkim Židovima. Na početku Kissingerove karijere u visokoj politici hladni rat bio je na vrhuncu – armagedon je tek izbjegnut zbog Kube, američke su trupe još bile u Vijetnamu, a Rusija je nedavno izvršila invaziju na Prag. I upravo tada su Nixon i Kissinger odlučili smanjiti napetost sa Sovjetskim Savezom i donijeli odluku da će obnoviti pregovore o smanjenju veličine svojih nuklearnih arsenala.
Istovremeno je otvoren dijalog s kineskom vladom, preko premijera Zhoua Enlaija. To je poboljšalo kinesko-američke odnose i napravilo diplomatski pritisak na sovjetsko vodstvo, koje se bojalo svog susjeda. Kissingerovi napori doveli su izravno do Nixonova povijesnog putovanja u Kinu 1972. godine, kada je upoznao i Zhoua i Mao Zedonga te okončao 23 godine diplomatske izolacije i neprijateljstva. U isto vrijeme SAD se pokušavao izvući iz rata u Vijetnamu.
Kako je pokušao riješiti rat u Vijetnamu?
“Mir uz čast” bilo je ključno Nixonovo izborno obećanje, a Kissinger je odavno zaključio da su bilo kakve vojne pobjede SAD-a besmislene jer nisu mogle “postići političku stvarnost koja bi mogla preživjeti konačno povlačenje”. U isto vrijeme kada je SAD ušao u pregovore sa Sjevernim Vijetnamom, Kissinger se složio s Nixonom o tajnim bombaškim napadima na neutralnu Kambodžu.
Tim napadom htjeli su komunistima smanjiti broj trupa i zaliha, što je rezultiralo smrću najmanje 50.000 civila i dovelo do destabilizacije zemlje te posljedično do kambodžanskog građanskog rata i brutalnog režima Pola Pota.
Tijekom mukotrpnog niza pregovora s Vietkongom u Parizu, Kissinger, koji je tada već postao državni tajnik, dogovorio je povlačenje američke vojske iz Južnog Vijetnama. To mu je donijelo Nobelovu nagradu za mir, uz Lea Duca Thoa iz Sjevernog Vijetnama, što je bila odluka koju su napali mirovni aktivisti. Kissinger je nagradu primio “s poniznošću”, a novčanu nagradu darovao je djeci američkih vojnika poginulih u sukobu.
Razrješenje arapsko-izraelskog sukoba 1973.
Kissingerova diplomacija dovela je do prekida vatre nakon arapsko-izraelskog rata 1973. godine. Međutim, nakon što je tadašnja izraelska premijerka Golda Meir snimljena Nixonovim tajnim sustavom videonadzora u Bijeloj kući kako zahvaljuje predsjedniku i njegovom državnom tajniku za način na koji su postupali s njezinom zemljom, te iste snimke otkrile su i mračnu stranu njihove politike.
Naime, ni Kissinger ni Nixon nisu imali namjeru pritiskati Sovjetski Savez da dopusti ruskim Židovima da se presele u Izrael. “Emigracija Židova iz Sovjetskog Saveza nije cilj američke vanjske politike. Ako su Židove strpali u plinske komore u Sovjetskom Savezu, to nije američka briga. Možda humanitarna briga”, rekao je Kissinger.
Kriza i antikomunistički puč u Čileu
No, ono što je ipak zabrinulo Sjedinjene Države bio je izbor marksista Salvadora Allendea za predsjednika Čilea jer je nova vlada bila prokubanska i nacionalizirala je američke tvrtke. CIA je provodila tajne operacije u Čileu kako bi pokušala pomoći oporbenim skupinama u svrgavanju nove vlade, a Kissinger je predsjedao odborom koji je odobrio akciju.
“Ne vidim zašto trebamo stajati sa strane i gledati kako zemlja postaje komunistička zbog neodgovornosti svojih ljudi. Pitanja su previše važna za čileanske birače da bi se njima prepustilo da sami odluče”, rekao je diplomat. Na kraju se uključila vojska, a Allende je umro u nasilnom puču u kojem je general Pinochet preuzeo vlast. Ispostavilo se da je mnoge njegove vojnike plaćala upravo CIA. Kissingera će kasnije progoniti brojni sudovi koji su istraživali kršenje ljudskih prava i smrt stranih državljana pod vojnim režimom.
Konzultantska karijera
Godinu dana kasnije Kissinger je gledao kako Nixon napušta Bijelu kuću zbog skandala Watergate. Njegov nasljednik Gerald Ford zadržao ga je na mjestu državnog tajnika. Kontroverze su Kissingera pratile i nakon što je napustio poziciju državnog tajnika 1977. godine. Završetkom diplomatske karijere osnovao je konzultantsku tvrtku i bio aktivan u raznim međunarodnim forumima. Napisao je brojne knjige o nacionalnoj sigurnosti, diplomaciji i međunarodnim odnosima.
Kasnije je postao snažan kritičar vanjske politike Jimmyja Cartera i Billa Clintona, tvrdeći da oni žele prebrzo doći do mira na Bliskom istoku. Kissinger je, naime, smatrao da se to može dogoditi samo “centimetar po centimetar”. Nakon 11. rujna, George W. Bush zamolio ga je da vodi istragu o napadima na New York i Washington, ali bio je prisiljen odstupiti u roku od nekoliko tjedana, nakon što je odbio otkriti popis klijenata svoje konzultantske kuće i odgovoriti na pitanja o sukobu interesa.
‘Moć je ultimativni afrodizijak’
Održao je sastanke s predsjednikom Bushom i potpredsjednikom Dickom Cheneyjem, kako bi ih savjetovao o politici u Iraku nakon invazije 2003. godine. “Pobjeda nad pobunom jedina je izlazna strategija”, rekao im je. Pomagao je i Donaldu Trumpu u vanjskim poslovima nakon izbora 2017. godine, sugerirajući, između ostalog, prihvaćanje okupacije Krima od strane Vladimira Putina. Inače, Kissinger se s Putinom, po nekim izvorima, tijekom njegove političke karijere sastao najmanje 15 puta. No, kad je 2023. godine napunio 100 godina, promijenio je pogled na Ukrajinu. Nakon ruske invazije tvrdio je da bi se zemlja predsjednika Zelenskog trebala pridružiti NATO-u nakon što se osigura mir.
Unatoč svojoj dobi, bio je aktivan do samog kraja, a i nedavno se sastao i s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Volio je govoriti da je “moć ultimativni afrodizijak”. Bio je u centru najvažnijih događaja prošlog stoljeća i ostao je, na bijes mnogih, nepokolebljiv u pogledu svoje težnje za interesima SAD-a . “Zemlja koja zahtijeva moralno savršenstvo u svojoj vanjskoj politici neće postići ni savršenstvo ni sigurnost”, jednom je izjavio.